Pregled posta

Past is stronger than whole life itseLf

Svijet možemo upoznati, a da i ne otvorimo vrata. Smisao neba možemo dokučiti a da i ne otvorimo prozor. Biti čovjek znači biti smrtnik, ali i moći još neke stvari koje Zemlja bez čovjeka nebi mogla. ŠTO ZNAČI BITI VIŠE OD ŽIVOTA? Znači li to da se čovjek u posebnim okolnostima snalazi nego netko drugi? Drugim riječima, čući li u nama još nešto osim krvi?
Ovo nije samo uvod u novi post - već i u moju novu knjigu. DA DA DA! Aha weee x).
Dakle, što će ovaj post donjeti a da je dobro... LJUBAAAVI x). Toga apsolutno treba na ovom blogu. Za početak, sjetio sam se nekih događaja ponukanih današnjim izlaskom. Morena je kriva za sve, ukratko. Zla Morena. Prisjetila me na naše stareeee dane... Istračali smo, pa mislim, baš svakog tko bi se motao po našim glavama. Morena je uhvatila najpraktičniju liniju između kulerstva, škole, lepote i baš svega što te čini nečim najboljim na svijetu, ajmo reći. Pa, za mene, Morena je anDŽeo. I tko joj kaj može? Izlaske moramo ponoviti, dakako. U prilog joj apsolutno ide ono - Mogla se družiti baš sa svima, i da svima bude draga... I dalje :P. Tako su mi prirasle te osobe k srcu. Tu je i Lora. Od srijede sam se nekako naviknuo na nju. Jako mi je bilo žao pri rastanku *plak*. Priča li ga priča i baš nikada ne zašuti. Mislim, užasno mi je drago zbog tebe, Lora, čini se da nikad nečeš otići u crno jeli. Lora, samo tako naprijed. U srijedu dogovor još vrijedi, bez obzira na sve. Lora, jako te volim. Pozdrav. ISUSE BOŽE! Bilo mi je tako drago kad sam te sreo u megichu u petak. ISUSE! I onaj tvoj parfem hehe x).
Tako polako stižem i do svog bivšeg razreda, koji mi neopisivo fali. Hvala Bogu da imam zid na kojem su ispisana sva vaša imena, i obješene slike razreda s još pokojom pjesmom i slikom, ništa mu ne faaaali. Veton, kao razr. luda možda se smatrao lokalnim odmetnikom i tako dalje, ali ljudi nebi nikad rekli - bili smo mi jako puno puta vani. I više ništa ne mislim loše o njemu. Od dana kad sam dobio svojih 10kn natrag zbog NJEEEGA, jer me branio, pa kad mi je došao pred zgradu da mi čestita rođendaaaan x)). Dobar je on jako. Ahh. Njegov dragi prijateljČiČ HansiČ je na veoma neobičan način meni postao frend. Naaaaime... Bila je jedna mini krizica srednjih godina i on me nažicao da mu sve objasnim, i ja sam mu poslao OGROMNI mail o svemu - i sve moje najgore tajne koje me čine ovakvim iz glupih razloga, i tako smo postali frendovi. Idemo i na biljar skup, i sve, u zadnje vrijeme me izbjegava ja to ZNAAM! ali ak neće Muhamed k brdu, brdo će k Muhamedu jel.
Kad spominjem Hansa, moram i Orlovića. Luka je moj dragi autoritet... Barem je bio... Do osnovne. Onda su nas računala nasilno razdvojila. Doduše, ima previše testosterona da se druži sa mnom -.-''. ALi kao što kaže naslov, prošlost je jača nego cijeli život, tako da sam ja s njim prošao neke važnije trenutke nego itko ovdje x). PLATSCHITEEEE! Znam kako će Antun ovo iskomentirati, i da, boli me, i ako ikog zanima, da, luka mi je bio jako važan u životu i bio sam spreman počiniti suicid za njega. Točka.



Antipatije. Koliko sam ja ljudi dosada zamrzio i zavolio. Pa, ima ih. Mogu se pohvaliti da sam prošao previše kroz život - dobrog i lošeg. Treba mi stručna osoba da mi pomogne. Ja jednostavno trebam znati što me privlači, a što odbija. Imam svoju teoriju, kao svaki čovjek, ali treba mi netko tko će me nadgledati 3 dana 0-24 pa mi dati na papiru oku drage rezultate koji će mi nešto zaista reći što ne znam. Toga ima, jer se osjećam kao neki pračovjek koji ne zna baš ništa o sebi i okolini jel :).
Antun, na primjer, koji put u razgovor ubaci neki detalj o meni koji nikad nisam nikome rekao, a on ga iz vedra neba odjednom zna. To me ponekad izbaci iz takta. Ponekad ga želim zašutiti ( čitaj: zašutati ). Ne znam - možda još mnogo toga zna, ali mi ne želi reći. Kao da je vidovit. Ipak mi je najbolji prijatelj. Svi izljevi o tome kako nemam prijatelja su ponukani jednom veoma jačom strašću, a moja nova izreka je da se ljudi prilično dizorijetniraju kada idu kontra strasti. Tako radije ne ići tamo gdje ne treba jel. Rekao je da nema boljeg prijatelja od mene, rekao je da sam ja svoj i da će se to teško promjeniti, rekao je da će biti tu u najvećem zlu ( i napisao na moj zid xD ) i rekao je da mi se trudi biti do koljena ( ovo je pomalo ironično zvučalo doduše ). Puno se trudi. Ponekad previše. A ponekad imam osjećaj da bi mu bilo lakše ako se meni suprotstavi, pa ako pobjedi, da je osvojio svijet. I to je meni kompliment. Osjećam se bolje kada mi netko nešto takvo kaže, a antun je imao svojih minuta kada mi je znao okreniti život -.-''. Zbog njega i jesam u devetoj, što je jako nezgodno, jer je jako lako da ga zamrzim zbog toga hehe x). A gdje bi mi, ruku na srce, bilo bolje? :O.




Prijatelji su mi skriveni u kutijama pred nosom. Jedna je crvena, druga je žuta, treća je crna. U jednoj su skriveeeni moji frendiČi. Ja ne znam koja je to kutija. Nitko mi ne može pomoći jer su svi moji prijatelji unutra. Ja ne mogu nikoga pitati za savjet. Svi su unutra. Što da radim? Neke se odluke trebaju donijeti same. Potpuno same. Trebaju! Ja moram otvoriti kutiju, na svoj način, i neka bude prava.
Moj kvart nije zaboravljen. Moj kvart idealno je mjesto za odrastanje. Idealni su i ljudi. Dobro, idealni, kako se uzme. Nikad vas neću zaboraviti. Ali baš nikog od svih vas. Jučer me tomi pozdravio. To se rijetko dogodi. A ja dobro znam da smo znali i kao 14-godišnjaci skrivača i kejms zaigrati x). Danas igramo belu i tračamo ko starci nekakvi. Zašto je to tako? Meni je bilo puno zanimljivije igrati graničara, skrivača i lopofa od bele i tračanja -.-'. Najozbiljnije govorim - meni je bilo fakat zabavno igrati. Sjećam se da bi ja i Matea uvijek bili kao neka ekipa, najjači u graničaru, a kad bi bili u istoj ekipi, pa nebi nam bilo ravnih x). Sjećam se i Kristine i kako je ona držala loptu sa dvije ruke. Savršeno bi hvatala lopte. Sjećam se Marka, dešnjaka, ali bi redovito loptu bacao lijevom rukom. Sjećam se i Ljiljane, koja bi panično trčala u krug u strahu. Ana, Ivona i Tomi bi tako slabo bacali, da je to bilo smješno, ali bi sjajno lovili i tako su bili gibljivi da ih je bilo jako teško pogoditi. Ajme, ja bih opet igrao x). Sjećam se kad smo igrali lopova sa Tinom i Denisom. Denis je nas, lopove, odvukao iza garaže, kad je još tamo bila šikara, i tamo bi se skrili i teško bi nas našli. Sjećam se zadnjeg skrivača u mome životu, kod moje zgrade, gdje bi se skrivali po smeću, bili su to proljetni praznici 2006. meni tako dragi. TO su bili prijatelji. Nakon partije skrivača bi usljedilo grljenjeee. Sjećam se da sam se družio sa srednjoškolcima... Petra, Leona i Marin... Kad bi mi radili ogromne krugove po naselju i pričali o tako nevažnim temama. Osjećao sam se tako odraslo. Osjećao sam se moćno. To sam bio ja. Tako sam odrastao! Sjećam se one klupice kod ulaza "a" gdje bi igrali Mau Mau ili već nešto. SJećam se kako smo skrivali kad bi netko bio s nekim. Kad je Kristina bila s Klementom, svi bi ih tračali i svi bi se svađali zbog njih. Kad sam ja profurao s Monikom i kad me napucala, svi su mi se smijali. Kristina mi je tad bila utjeha. Tad sam čak bio i zaljubljen u nju. Monika je bila jako zabavna cura. Odlično je lovila u graničaru. Odlično. Sjećam se one famozne poze kad bi netko bacio njoj loptu ona bi čučnula i ulovila ju. Onda bi ustala, zavrtjela glavom i dala jednu snažnu :P. To su bili dani ...



Ja sam, kao mali, jako puno plakao. Čak ne kao mali, evo, zadnji ljetni praznici za mene su bili katastrofa. Mislim, ako se tako uzme. Zbog luke i kompanije htio sam ostati puno dulje vani nego inače. Zbog toga bih ostajao u zabranjenim kvartovima i iza ponoći, nakon čega bi usljedila kazna. Često bih se derao iz sveg glasa, pa istrčao u sobu onako kipuć i uznojen na prozor po zraka, gdje bi se čuli samo zrikavci i eventualno neki ljudi. Soba bi uvijek bila uredna i u mraku. Takva je najljepša. Takvu ću je zapamtiti za život. Plakao bih i iz nekih glupih razloga. Ozren je dobio hemofiliju, tj. ako mu npr. počne krvariti nos, umire... Jednom sam otišao s njim do bolnice, jer je svaki dan trebao ići na tranfuziju krvi, da dobije natrag trombocite, zdrave, ovaj put, i to je izgledalo prilično žalosno. Plakao bih i kad je Amber postala negativan lik u seriji "Pleme" koja se emitirala svakim radnim danom od 9:40h. Sada više ne plačem. Možda sam jednostavno čvršća osoba.



Sjećam se kada sam se prvi puta napio. ZDROBIO SAM NARANčiCu! :D Sa šakom. Sjećam se kada sam vidio Orlovića da plače. On je, naime, rekao da je to zato jer je šakom nabio o koš za košarku. Bio je to 22.6-i zadnji dan osnovne, tko nebi plakao.
Moj je život svačiji. Ja živim za sve. Tko zna ... Možda mi se jednom sve to odbije o glavu. Znam, doduše, neće biti uzalud.

U 9.-oj gimnaziji tek je nekolicina ljudi koje donekle cijenim... Upravo sam izbrisao popis, jer sam na njega napisao neke osobe koje ne poštujem, ali nebi bilo u redu da ih maknem, one bi to skužile. Ja nemam snage nekima nešto reći u lice. Ali sve više čujem da ni drugi nemaju snage meni nešto reći u lice. Ja sam veoma slab, što se toga tiče, Ali sam veoma jak u nekim drugim stvarima.


Svi o meni nešto lijepo pišu. Ja samo šutim -.-. Hoću reći Šantiću da je sve obostrano. Meni je također jako drago što mi je on prijatelj, iako je toliko čudno da se družim sa nekim takvim kulerom da se ponekad sve čini nekak jako sumnjivo. U svakom slučaju, ja sam jako paranoičan. Kao što vidite, nemam snage niti mu se sa "ti" na blogu obratiti -.-''. However, znam da sam jako dosadna osoba pa nemam pojma kak se uopće mi i dalje družimo? :/.
Maja, koja me toliko hvali, njoj sam ionako rekao sve uživo, pa nema potrebe. Sve najbolje...
Tako se sve ovo privodi lijepom kraju... Želim još reći Meliti da mi i dalje nije jasno zašto te je VOTKA naljutila, kad je sve previše nevino bilo i namjera je bila toliko nevina!... Uostalom, kaj se ja sekiram, pa mi smo si dobri ^^.
Iva, hvala ti na svim savjetima koje si mi rekla u zadnje vrijeme, isto tako i Teni, Šantiću i Karačiću.
Hvala...
Nalazim se pred nekim putem kojeg prvi put u životu vidim, a trebam krenuti. Želi li tko ikada krenuti sa mnom? Zauvijek ću se pitati je li prava odluka ićiiii izgubiti se i na poslijetku umrijeti na nekom nepoznatom mjestu. Ako ću umrijeti, to će biti doma... Ili u kvartu.






Post je objavljen 27.01.2008. u 00:56 sati.