Pregled posta

I don't wanna say I'm sorry... Coz I know there's nothing wronG

... Lasgo - Something

Naaaime, danas me udarilo i u društvu sam imao dvije šlušalice u uhu. Tako. A što sam mogao točno napraviti...?
Bio sam totalno izbačen i biti duboko u sebi je fkt najbolje. Onak se zadubiti, izbaciti sve iz svog svijeta, biti sam, da prolaze tramvaji kraj tebe, a u njima nikoga, da mogu zaplesati kad mi se zapleše, a da me nitko ne gleda, i da mogu zapjevat hepili evr aftr a da nitko ništa ne čuje, i da mogu biti budan a da nikome ne smeta svijetlo.
Mnogo ljudova neobično jako mrzi moje važne navike - između ostalog i WoW. Odavno sam shvatio da mi se ne sviđa moj identitet, da ga ne mogu prihvatiti s bilo koje strane, da sam sam sebi odbojan, a kad tako razmišljam, ne mogu privući nikog trećeg, četvrtog.. Tražim mjesta gdje mogu biti netko drugi. Poseban. Netko za kojeg ću moći sigurno reći -To sam ja! Važni ljudi mi vele da se moram prihvatiti. World of Warcraft kompjuterska je igra u kojoj upoznajem ljude, ali fizički me više-manje dožive na način na koji ja želim, a moju psihu zavole. I zašto da se osjećam jadno zbog toga... Našao sam način da živim... A da na mnogo više od trena zaboravim na to da sam u pravom svijetu. I koliko će samo ljudi reći da je to loše što igram i uživam, to je čudan broj i bit će toliki dok igra ne bude nešto dostupnija većem broju.
Bilo je postavljeno pitanje što je meni bilo danas. Razlog nije ni Anja, ni Kostenjak, ni Selma, a što sam rekao da je... Ali opet sam preslab da priznam... Što je bio razlog onakvog rasploženja, a još me sada kopka ta činjenica.
A pišem post, a kosi mi se osjećaj da će netko imati neugodne komentare. Antun. Mudro šuti kad ne treba,
a mnogo kaže kad ne treba. Počevši od 22.11.-og, gdje je, ja bih zaokružio, počelo tvoje neobično ponašanje.
I ja ne bih rekao da je to netko tko se zove Antun.
( izbrisan dobar dio s posta koji jednostavno NE MOGU objaviti )
A upravo zbog toga sam prešutio nešto - jedan mali dio zbog kojeg znam da bi me neki ljudi za koje ne želim
da me mrze - mrzili. Isprva sam rekao Hansu, a ne znam zašto, jednsotavno je pokazao enormnu zanimaciju
i koliko to zapravo nebi nas nikad posvađalo, razmotrio je istinu i sve je prošlo u redu.
Zatim je tu i Orlović, kojem sam, opet, iz razloga enormne zanimacije rekao. Na početku sam se osjećao
jako ugroženo - ali potom sam shvatio da je to još jedna od normalnih stvari - upravo zbog njega. rekoh si da
sam zapravo i normalan, ma kakav je život meni zbog toga. Potom mi je izletjelo pred Vjekom u društvu Hansa
i Orlovića, i iako nije pohvatao to, odlučio sam mu reći - i sve je opet prošlo sjajno. Ali ruku na srce, Vjeko je
do sada pokazao čak i previše kolegijalnosti. Jednom prilikom rekao je da sam šutljiv u društvu u kojem se
osjećam ugroženo ( svojim riječima LoL ), a otvoren, pričljiv i smiješan ( čak ) u društvu u kojem se osjećam
udobno. Istina. Ponekad te zaista mogu razbuditi samo drugi - ne sam sebe debajlnim razmišljanjem.
Imam pred sobom listu dobrih ljudi - i onih loših. Koje znam, i koje su u zabludi da imam najljepše mišljenje
o njima. Osjećam se sjajno samim tim što priznajem da takvih ima. Oni koji me ne mogu razumijeti, molim da se
ne trude ni komentirati, ne želim da komentiraju, brijem da bi me malo previše zdrmali ti komenti.
8b. Na svaki post dobijem neki krupni komentar koji, uz sve ostalo, natjera da nikako ne zaboravim taj razr.
Pa i neću. Ali bilo je ohrabrujuće napisati neš tak... Drago mi je da me pratite u korak, što mi čitate blog, ali
nekak mi je bed što to nije uzajamno. Volio bih čuti neke zanimljive traCHeve i potankosti od vas. Jooi kak mi je
bed. A nikad neCHu zaboravit MorenČugu i njen kobredabre xD Ili ono moćno svoje-ja i neki spešel odnos
koji sam jednostavno obožavao promatrati prema drugima.
A Lora sa svakim svježim traČem i njenim HiPPi od banane i njen rukopis i kako nam je bilo skupa na porti
i kad smo zajedno markirali povijest ( test ) ovo-ono, oni hodnici u školi kad bi pred kabinetom ostavili torbe i
pošli nekog promatrat iz tajnog kuta. Kabinet iz kemije i onaj specifičan miris, mumelaškin poseban stil
oblačenja, i onaj rukopis - najkul rukopis koji sam ja u životu vidio. Vadockica i njen CD player, i Nikolina koja
je trebala pritisnuti kockicu svaki put kad bi neka pjesma završila. Iva i njen konjski rep, i krađa moje bilježnice
pod hrvatskim, vječita i uzrujavajuća. Ditrich Marić, fatalna žena, za koju je nerv hrvatska, a živac srpska riječ,
i koja bi bez problema umirila razred jedinicama, koja bi svašta pitala usmeno, što treba i što ne treba, ali sve u
svemu, tko joj ima što za prigovoriti. Ostat će tu, baš tu, u glavurdi, i nikad neće biti zaboravljena. Na posljetku,
hvala na petici, a ta petica je zaista slika i prilika naše dobre stare Rojčice kojoj je škola bila predaleko, pa je
23.9.2005. odustala od Trnsko škole, i pošla u graČane podučavat hrvatski. Ali zahvaljujem se i njoj, hvala,
da mi nije rekla "Ti sjajno pišeš", tko zna, možda i ne bih toliko bio lud za pisanjem. Ona je bila istinska motivacija
i ništa drugo. Herakica, njen rukopis i krajnja ženstvenost, njene zanimljive brojke i potpis koji nikad neću zabora-
viti. Nije mogla reći LJ, ali ostat će tu, baš u glavurdi kao profesorica iz povijesti od 5.-og do 8-og razreda. I onaj
jedan jedini sat zemljopisa koji je održala, također će biti zapamćen. Dvojba između PELOPONEZA i
PELEPONEZA,... Kaštela, Flegarica, Rodekica - profesorice iz njemačkog. Kaštela je jdnostavno odustala od nas.
Njenu zanimljivu dinastiju nasljedila je Flegarica koja je, unatoč faking dosadnom predmetu, uspjela natjerati da se
istisnki veselimo njemačkom. Onak JEEEJ! Rodekica, koja ju je nasljedila jer se nije mogla ne ševit pa je zavr-
šila na porodiljskom, nije bila ništa gora. Bila je mlada, zgodna, super stil oblačenja, i moj susjed je njen dečko xD.
Tu i tamo je čak i vidim. Onda ona pingvinica iz matematike, koja nam je zamjenila rasku, glupa ko noć ali nije
pazila na red u razredu. I na posljetku, naša vlastita razrednica iz Matematike, prof. Žitko, najviše razumjevanja i
odličan stav prema nama. Potrudila se, najviše nego itko. Kad su svi mislili da smo propalitet, ona je mjenjala
taktike i nikad se nije umorila. Dovela nas je u red. Od nas 29 propalih slučajeva, 2 se nije upisalo u školu. Tko zna,
vjerojatno su prognoze bile gore. Zauvijek hvala 8b, ponekad se pomolim da se probudim i pojurim u Trnsko školu,
kao ponosan član 9b, a potom nastavim život u viječnom be. Ali kakav bi bio život bez promjene. To nije život.
A ja, nažalost, odlučih živjeti, pa moram živjeti normalno ( a to uključuje razne promjene, mjenjanje staništa, oko-
line, društva, svega svega, a samim time i samim sobom ). My my my...



-Armand Van Helden - My My My..

Evo, sad me prošla napokon ta srašna nostalgija. Vrijeme je da otvorim oči u novom društvu. Gledam prema
naprijed. Ali ne, Iva, NE NE NE NE NE nikad, i nikad više nemoj reći, ono što je iza mene, nikad neću prestati
promatrati. To je moj život, ono iza mene, i neće biti zaboravljen. Nikada.

Kristina je dio mog života, također. I nikad s njom nije bilo dosadno. Može se poševiti i sa poštovanim Bushom,
ali neće je učiniti lošom osobom. BOLI ME ako se drugima ne svidi zbog pentagrama ili probušene pizde.
I da, ovo u prošlom postu na slici je ona, i ja sam je slikao, i neka, drago mi je da imam njenu sliku. Jeah.
Zahvale najvećem seksipilu na svijetu!!
Zahvale najboljem prijatelju na svijetu!!
Zahvale mome susjedu s kojim sjedim!
Zahvale best frendici!
Zahvale dvoma osobama s kojima idem prema doma ( ali samo dvoma, ne više... )
Zahvale dvijema frendicama koje su se dokazale danas...
Zahvale Teni koja je odlučila biti sretna.


A pozdravi svima koji su pročitali cijeli post do kraja, znači da ih zaista ovo zanima i posebni su xD
Pa, dakle, pozdravljam vas, i samo vas...



Gala - Freed from desire



Post je objavljen 27.11.2007. u 20:25 sati.