Onda se sjetim par osoba od kojih me je vrijeme okrutno odvuklo... Morena, na primjer, otišla svojim putem, a tako je malo falilo da ide s nama u školu... Zatim Orlović, koji više nije glavni dio mog života ( kako su mnogi govorili, da je on moj glavni autoritet (( a kad vidim autora te faking čenice ima da mu sasječem sve s njega )) ), možda Hans koji je jeli izgubljen u prostoru i ne zna više za sebe, Jelena koja me ignorira više manje na msnu, Troha koju sam hvala bogu sreo jednom u životu u tramvaju i odmjerio po zadnji put... Bio sam svjestan da nje više nema... Ta-Ta troha, možda se ponovno sretnemo na nekom ofucanom radnom mjestu... Mateja mi ne nedostaje, jer je očito odavno prešla preko osnovnjaka, zaboravila nas sve, a svi, doslovno svi su se potrudili da se nikad nitko ne zaboravi... I gle, složni smo bili u pičku materinu, 8b nije bio 8b bez jedne osobe, ali neke su imale više volje, neke manje, i to je evo rezultiralo takvim reakcijama....
Ali učinit ću ono što svaki normalni muškantni muškarac napravi ... Slagat ću životu i školi, i svim glupim ljudima - zaboravit ću na prošlost, tj. moje lice više neće biti okrenuto prema iza, prema osmom be, prema tim blesavim simpatijama, mumelaški, općenito trnskom i kajzerici... Nego prema naprijed, srednjoj školi, Benkici, Antunu, Karačiću, Ivici, Teni, Meliti, Selmi, Anji, Ivi, Tais, Šantiću čak... Tj. mjenjam ploču do daljnjeg na foru vuk lisica.
A apropo neugodnih izjava na temu mog izgleda, za koje mi se iskreno jebe do jaja, ko što rekoh, bogu je ponestalo lijepih faca i meni je stavio jednu ružniju, ali božja NAJVEĆA greška je što je licem prekrio dušu čovjeka, i nitko ne vidi dušu, samo plitko lice, pa vi i dalje komentirajte meni facu, vi morski psi budalasti, a ja ću uživat u svojoj osvještenoj duši,...
Ružan, ali dobar ko Shrek....
Da nebi bilo da nisam primjetio ove ugodne komentare s prošlog posta - jesam, i onak je bilo šmrc šmrc dok sam ih čitao, ali jedan anoniman i nepotpisan komentar i dalje stoji pročitan, ali ja bih zaista volio znati tko to je. Jedva čekam da čujem tko je to napisao, jer komentar je lijep i vrijedi ga potpisati. Osobno sumnjam na jednu dobru osobu, također gimnazijalku, a budem vidio jbga....
I još dan danas ne shvaćam zašto nije u redu da muški rod prizna da je zaljubljen i da želi zagrlit voljenu osobu. Ja kroz to prolazim i to me jako bedira. Sve se raspada zbog toga. Molim li se ja badava nekom ili stvarno nekog ima gore...? To bih stvarno volio znati... Je li vjera u boga čovjekova najveća opcija u životu ili najneslanija šala koju je čovjek mogao izmisliti?
Ne znam patim li od nečega, ali više manje imam porive pisati laganini bolesne profile o ljudima, pisati o njihovom životu. Psihologici sam rekao da mi je dosadno u životu, a ona meni na to da mi nije dosadno, već ja to smatram većom zabavom od svega onoga što ne učinim za vrijeme pisanja tih bolesnih tekstića. Možda ima pravo... Ali više me i ne zanima, samo mi je važno da nikad NITKO to ne vidi svojim očima jer pišem jako subjektivno i sve što unutra piše vezano je za moje najdublje mišljenje. Nadalje, mnogo je ljudi pružilo mi ruku nakon prošlog posta, ali da progovorim, trebat će puno više od volje da me netko sasluša. Nije za me divlja voćka.
I opet ponavljam, NE VOLIM sve ljude koji se ŽELE svidjeti drugima tako što pokušavaju imitirati govor, stil oblačenja, općenito ukuse globala. To bi bila jedna zanimljiva definicija ŠMINKERA. Dobro je naša profesorica iz latinskog rekla, ružne ljude ne valja mrziti, ali glupe valja prezirati iz dna duše... Drugim riječima - baš njih. Ne želim generalizirati - srebrni remen ne znači nužno da ste glupi ljudi, ali ako ste ga na svoje vitko dupe stavili da bi drugi stekli jedan JEJ-KAK-SLATKO-DI-SI-KUPILA dojam, onda se glupi do bola i maknite se s mog bloga brže.
Znam takve osobe, i ne želim se pretjerano vezat za njih. Osobni stav, a i nije osoban, sve je to influens okoline u kojoj sam. I da nebi neki ljudovi stekli krivo mišljenje, ne prezirem bijele krpice, nego prozirne umove:)
Treba razvijati kulturu slobodnog stila, da se svakom čovjeku valja načuditi, i da se čuđenje ( bilo negativno ili pozitivno, irelevantno je... ) treba shvatiti kao najljepši kompliment. Ako imate svoj stil kakav nitko drugi nema, svaka vam čast, okrutniji ste od života.
Eto, ja sam gotov za danas,... Bilo je kratko, ali slatko, da ispišem što sam htio i da imam još jedan datum zacrnjen na kalendaru. Neću pozdravljat nikog to je pogano xD Pozdrav svima!
ZuMon Vi Timne! ( jezik od mene i kristine, ona će shvatit i ništa neće reći ! )
Koliko treba izdržati, i koliko će nas dah na ovom svijetu držati ... Koliko će puta čovjek čovjeku pljunuti u lice ... I koliko će puta očajan tinejdžer žiletom označiti rukice... Koliko će mu vremena trebati da se prestane igrati, na posljetku - prerezati pravu žilu?
Post je objavljen 21.11.2007. u 00:13 sati.