10

utorak

travanj

2007

Tko pita taj ne skita

Tko pita
dopa ili šita
Tko pita
krušnih šnita
Tko pita
jeli tvoja veća kita
Tko pita
pošto burek ili pita
Tko pita
gdje je ulica usred Splita
Tko pita
ima li bez jamaca kredita
Tko pita
može li bez mita
....taj je ovisnik o odgovoru što će mu ga kurac odsvirati na bubnjevima bez pratnje....

Pharmakon

Majku ti jebem kurvo kako dobru sisu imaš....

06

petak

travanj

2007

Očajne kućanice

Kiša pere,
Vjetar suši,
Policija pegla...

04

srijeda

travanj

2007

Podnevni dnevnik

Svi su Hrvati na UN dijeti, dijeti iz Piranskog zaljeva. UN dijeta nema ribe, jer autorovi sunarodnjaci nemaju pristup moru. To je stavka br. 1. Stavka br. 2 je da je svi mogu koristiti, i Hrvati, i Slovenci, i Srbi, a i ostali. Zato se zove UN, iako ti narodi više nisu ujedinjeni. Dalje jasno mi je da su autori iz Slovenije, jer oni ipak imaju para, BDP, nešto jedu, pa im je dijeta nekad i potrebna, dok ostalim narodima nije potrebna tako prijeko. U Hrvatskoj su svi na dijeti, osim, možda menađera. Oni kakvi već jesu - nesposobni samci dobrih primanja radi PTSP-a, njima ne treba, jer ih stres izjede. Političare također. Njima je stres malo drugačiji, jer se boje, ne zbog posla, nego, kako su došli do posla i što su pritom ujebali i tko će ih jednog dana cinkat.
Ali nama smrtnicima dijeta treba. Mi smo debeli, jer jedemo GMO, govna i fast food. A pogledajte što propuštamo. Žderat, gledat u pjat i slušat Podnevni Dnevnik.
Dok mečiš meso, slušaš hrvatske zakulisne igre, a Bush ti svojim stavovima dodava najfinije začine. Vrtim pirun nekako zadovoljno. Slušam indonezijske pehove. Bomaš-samoubojica se žrtvovao za svoje ideale, slično, mislim se kao i ova pomadora za svoje. Šeks mi nekad pokvari apetit, jer onako pjan para mi da će rigati po Kosorki iza retoričkog pulta, pa mi se blitva učini izbačina Šeksova. Ali stari je on alkos, ima toleranciju, pa ne riga i ja nastavljam jesti.
Dok ljudi širom svijeta ginu, razmišljam jedem li zdravo, može li salata biti mrvicu drugačija, iako i ovako je super. Posebno mi je dobar dio o vanjskoj politici, tu mi apetit doseže vrhunac i uspijem ga ugasit do one, zadnje reportaže koja sama po sebi i nije vijest nego priča o nekim hrvatskim nepravdama koje se nikad neće ispraviti. Slično kao u "24 sata" na prvoj strani, ono da je Vlada obećala prošlo je....dana. "24 sata" onakav degenerirani kakav jest mogao bi patentirati novi brand (ipak su najčitaniji - je li to 1. aprila) to da broje godine prije i poslije Vladinog obećanja.
Đurica Drobac također svojim finim glasom kao da mi blagosliva jelo i nekad mi se para da me vidi kako jedem i zavidi, onako gladan, jer je od ranog jutra na Prisavlju.Baš je super jesti i Dnevnik.
Mislim da sam neki guzonja da bih u nekom hotelu sa pet zvjezdica na drugom kraju svijeta inzistirao da za ručak gledam Đuricu preko satelitske. I vjerojatno bi mi udovoljili, jer je to, ipak, shvatili bi i oni, neponovljiv doživljaj.
A poslije svega cigar, sport, prognoza (još da je sunce popodne) i desert - TV kalendar.

03

utorak

travanj

2007

Iščekivanje poziva skrivene simpatije u modernog čovjeka

Toliki komunikacijski kanali
svi zatrpani il
poplavljeni

Bez Sueza, Paname i mostova
Tsunami, vjetar
sveobuhvatna erozija

I hoće li prohodni biti
bar jedanput
preko skelara ili fizikalca

Ne, neće tu
zarade nema
Pička će ostat suha i njezin umetak

Sa (neš ti, da bar) parama i bez
vremena do vremena, kad će
Starost htjeti

A pička neće moći,
a ni njezin umetak
sve da hoće

Vremena će biti,
para neće
Kanali će možda biti prohodni,

ali i oni će biti stari i umorni

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>