Divne su riječi koje si šaljemo
kao mazne ptice što
pod krilom
čuvaju nam želju..
Tvoj dodir
kao granu masline
donose u kljunu
moj nemir hrane
i potom
odlaze u luku…
meni ponekad treba samo
nečiji topli dlan
na umornom čelu
ali za to dobiti
treba odraditi cijeli
seks.
Pomisliš li nekad
da je dan od naših snova
tkan
da smo posuđeni drugima
kao stare ploče
ili knjige
pa nas zaboravilo vratiti
eto otkud toliko
krivnje
preraslo nas naše vrijeme
posudbe
Pomisliš li nekad
da bi trebalo
objaviti dan
vraćanja posuđenih
nas
Bez globe
i bez zlobe
Samo da nas vrate
na police naših dana
na mostove naših sanja
Dok još možemo
sjećanjem dozvati
Ljubav.
u mraku
pokloni mi svijet
stotine slatkih dodira
a svaki
planeta za sebe
u mraku
tvoj smijeh svijetli
i pali
krijesnice
od kojih se
moja koža sjaji.
Danas ti je šesnajsti rođendan.
A ja se osjećan ka da san jedina žena na svitu koja ima dite.
Dobro ,znan da puno žena na svitu ima dite.
Al' samo ja iman tebe.
I zato san sritna, a ovaj tvoj šesnajsti mi je poseban.
Poseban, zato šta mi sad postaješ ka ajmo reć mali čovik.
Ne brini, to ne znači da ćeš morat prestat bit razmaženi klipan.
Ja ću tu tradiciju virno njegovat. Ipak si ti moj Dalmatinac.
Da postaneš samostalan prije 50-e, didovi bi nan se privrčali u groboviman, božemiprosti.
A i znaš šta ću ti reć, Dječaku moj. Ja san te i rodila zato da te razmazin.
Znan da će me zbog toga nevista sutra puno lipo spominjat, al šta ću joj ja. Ka da ona svog neće razmazit.
A i reci ti meni, ko će te mazit ako neće mater. Neće te život mazit, to znan.
I još san ti nešto tila reć.
Oprosti mi šta san nekad beštimala na tebe a u stvari san bila juta na život.
I još nešto.
Fala ti šta san od tebe naučila šta je bezuvjetna jubav.
Fala ti šta imaš tako čiste oči, ka šta ti je čista i duša.
Fala ti šta si, ka i svako dite, ima više strpljenja ti samnom nego ja s tobon.
Fala ti šta si me nasmijava kad san, ponekad, umisto hrabra mama, bila grintavo odraslo dite.
I, fala ti šta si jučer bacija smeće iz kuće bez da san te morala ucijenit, pritit ti i spominjat ti ćaću.
Još nisan došla sebi od šoka.
Sritan ti rođendan, Dječaku moj.
Volin te najviše na svitu.
(više nego Doris, nego Ninu, i Severinu)
04.09.2008.
Ne znan šta je na kraju ispalo sa onin uvođenjen seksualno-obrazovnog programa u škole. Prestala san pratit, digla san ruke kad su ono bili rekli da će nan dicu po školama učit o seksu tako šta će navlačit kondome na tikvice.
Po meni, to ne more nikako izać na dobro.
Našta će dicu naprimjer asocirat kad in mater sa pazara dovuče kil tikvica?
Odma će znat šta ona i ćaća planiraju radit taj dan. Bit će cerekanja po kući.
Dica ka dica, počet će postavjat neugodna pitanja, zanimat će ih jesu li in roditelji slidili sve kriposne nauke kojima njih danas uču u školi.
Pa ćemo morat odgovarat jesmo li naprimjer konzumirali tikvice prije braka, i da je li stvarno odu u pakal oni šta pijat tikvica rađe podilu sa istin spolon nego sa suprotnin.
Tikvica više nikad neće bit ista, poslin ovog.
Očito je ovi program smislija neki vegetarijanac, pa da sve bude u stilu, oće li ko dici objasnit da tikvica nije uvik tikvica, nego da se more ponašat i ka kupus, povremeno. Tu dolazimo do znanstvenog objašnjenja zašto, bar u Dalmaciji, žene tu i tamo svojin muškima postavjaju pitanje
„Kako ti kupus?“.
To je naš jezik simbola, a u prijevodu znači
„Jel' ti ono malo nesriće spremno za akciju?“
Kakva nan je demografska situacija, bilo bi boje mlade hrvatice učit kako od mlohavog kupusa napravit lipu, ponosnu, samostojnu i samostojeću tikvicu.
Najgore u tomen programu mi se pari to šta oćedu uvjerit muškiće da je grij ako ...u svojin vlastitin tikvicama guštaju sami. A to je glupo, kad se zna da niko ne more čoviku spremit tikvice tako dobro, ka on sam. Tačno zna koliko popaprit, koliko posolit, kad triba malo jače promišat, i kad triba pristat kuvat.
I isto tako, oćeju uvjerit ženskice da se u nedostatku prave tikvice, kad zagusti, ne smidu pripomoć sa...GMO tikvicama.
Judi moji, jel' vi oćete da nan dica pomru od gladi?!?
dovoljno je samo jedan put naći se u krivo vrime
na krivom mistu
i upadneš u doživotnu noćnu moru.
niko ne čuje.
…prođem pored kolica i povirim kao da nije moj posal. Ono maleno je budno,.. raširilo špekule i gleda me…i smijulji se. Mislim se ja, ae mala nisam ja ni svoje tetošio pa neću ni tebe. Onda trese rukicama ka da se raduje što me vidi,.. ma nu. Pogledam okolo da me kogod ne gleda, pa opet povirim. Ono se i dalje veseli i pruža ručice, gledam ja jer me nekako ohrabrila i ja stidljivo pružim prst. U'vati se prstićima za ovu moju prstinu ka za veslo i nešto guguče, a mislim se ja, ne znam ti ja oti jezik, e….Prođe mi glavom,... kakva će ovo biti cura,.. pa žena,.. pa majka,.. pa baka,.. eh, kako smo programirani,.. koji li su nam čip ugradili? Koja je ovo štafeta? Valjda je u takvim trenucima i normalno da se pojave takve teze, nemam pojma.
za koju nemam snage. Dragi anđele, na koju adresu, na koji oblak trebam uputiti pismo? Na kojoj sretnoj, bezbrižnoj livadi si se zaigrao i zaboravio da te trebam...?
"Živom čoviku se svašta događa", tako me jutros tješi mater.
Mene na taj stoicizam hvata bijes. Ja nisam pristala na ovakva događanja. Ne želim sudjelovati u drami koja mi je namijenjena, samo da bi se Bog malko zabavljao.
Uostalom, koliko sam uopće živa nakon svega toga?
Hajde
baci mi rukavicu u lice
orosi mi trepavice
Bit ću ti zvijer
ili mala lutka
Osjećam te
Vriskom kradem te
moru
rađamo se
u nekom novom
obzoru
Ali ne
još nisi dovoljno
blizu...
Naši sretni završeci
nikad nisu bili
pronađeni.
U sobu moje duše
molim ulaziti
bez cipela.
Tiho, na prstima.
(you can leave your hat on)
Na tvoje su me ruke
izbacili valovi
a ti si me zagrlio
kao da sam
jedina preživjela
iz Noine arke
I sad bi
da ti na rame klonem
bježeći od samoće
od mraka
pa da me nježno čuvaš
a ja u duši sva od vatre
od pakla
ludilom zgnječim
u prah pretvorim
sva slomljena stakla..
Na tvoje ruke su me nanijeli
valovi
i držiš me čvrsto jer
tebi treba taj
osjećaj pripadanja
a ja znam
niti je mene itko
niti sam ja ikad
ikog
imala...
Postoji nekad neka
mala tuga
tu, u grudima
šutljiva, tuga mala
uporna
i boli
i peče
i proganja
Jer srce uvijek
neke krive priče
sanja...
Najviše volim ribe
jer šute
pa samo njima pričam
svoje tuge ljute
Zaronim s njima
u zelene dubine
zašutim s njima
u modrini tmine
Zagrli nas more nježno
i poljubi divlje
ništa tako divno
kao more moje nije
Eh
kad se ja i more namirišemo...
ja mu se smješkam
a ono me mami
oduvijek smo tako
ja
i more
sami.
...jesam li more,
ili samo školjka u dubini
što zatvori se čvrsto,
na svaki pokret u blizini...
Možda sam i jugo
što razbije u stinu
svaki zanos, svaku viru...
možda...sam duša strasna
nemirna do bola
što žeđ svoju
samo slanom vodom gasi...
Jesam li more,
ili onaj
galeb u visini
što sreću svoju ćuti
samo lebdeć u divljini
Što god da jesam
samo da bez mora
da bez mora nisam
što god da mi se međ'
zvijezdama snuje
smijem se
mene, ionako,
samo Posejdon posjeduje...
Ti si moje more i cijelim
svojim bićem
ćutim te.
Vidim te…
bljeskaš se,
i valjaš,
i čekaš,
jer znaš da…
ti si more moje
i ništa zemaljsko ravno ti nije.
I dajem ti sve
a ti uvijek tražiš više
nezasitno, gladno,
modro more moje…
Kad pobjegnem od tebe
galeba mi šalješ
da me krikom vrati
Jer
ti si more moje drago
razorne strasti se ne bojiš
ti uvijek, onako,
sa malo bijesa voliš…
Ti si more moje ludo
neumorno ljubiš
jer znaš dobro,
prepustit ti se neću
dok me poljupcima
ne izmoriš…
I dajem ti sve
a ti uvijek tražiš više
nezasitno, gladno,
modro more moje…
Kad narastu vode u nama
u venama kad podivlja rijeka
zatvorenih očiju
drhtavih prstiju
mjesečarimo jedno drugom
po koži...
Kao kiša iz oblaka
sruči se
na moj vrat
da zadrhtim
Kao kapi klize usne
preko moje kože
postoji li riječ ljepša
od riječi
dodir
postoji li drugi način
da ti kažem...
ti si moj mir.
Aj me zagrli, onako lipo,
da se sklupčam u tebi
kao u školjci
mirna i sigurna
kao brod u boci
Pa me jubi onako, znaš
da mi se leptiri svi
uznemire
pa ti posli zaspen na rukama
ka i dite
Ti se praviš da napadaš
a ja da se branim
jubi me, izludi me
ja se nježnošću hranim
Aj me zagrli, onako lipo,
da se usidrim u tebi
kao u luci
sva tvoja, sva u tebi,
sve moje, u tvojoj
toploj ruci..
Ti si mene zbunio
jako loše si se ponio
Ja mislila
povest ćeš me u divljinu
a ti me zatočio
u kuhinju
Ti si mene zamijenio
ti si htio
neku drugu Marčelinu....
Je kad mi gricneš one
kovrče na vratu
pa se smiješ
mojoj momentalnoj
predaji
Jezik jubavi je
kad me stisneš
ko seljačina
jer me u prolazu
netko drugi
dotakao očima
Jezik jubavi je
kad mi jubiš dlan
kad se tvoje usne kao
topli golubovi
sviju nad mojim čelom
Jezik jubavi je
kad mi želiš napraviti dijete
koje ne smijemo skupa imati
a naša jubav kao siroče
koje nitko ne želi
usvojiti
Jezik jubavi je
Francuski
dok me osvajaš tipično
Balkanski
a ja u tome besramno
uživam
Al' se prigodno
ko prava feministica
živciram
kao
nerviram
Jezik jubavi je
kad te pošaljem do vraga
A ti kažeš
može, jubavi,
hoćeš sprijeda, ili straga....
Volim noć
ušuljam se kraj tebe
glavu naslonim na rame
ćutim te iz tame
Slušam kako dišeš
pravim se da spavam
i kad tvoja ruka krene
čini se da sanjam
Najednom se pokreneš
kao val iz daljine
zagrlim te jače
šapnem, volim te
divljače
Volim noć, i nježni miris
ljubavi
volim noć
i volim tebe, ostani...
je baš lipo kad znaš da te netko, negdje čeka.
promatrala sam noćne valove nošene burom, u daljini su svitluckala svitla Brača, bura je fijukala na momente malo i stvarala jezu a opet i neku čudnu potribu za upijanjem tog prizora...pomislila san...ko ovo more platit.
pijuckam kavu na plaži ćakulan s prijatejicom
zubato sunce nas neuvjerljivo ali uporno grije
promatram uvalu i male valiće namreškane burom
bura zaledila cili prizor
a ja opet mislin u sebi...ko ovo more platit...
U splitskoj Lučici otkinija se dok br. 8 i za sobom povuka dva broda.
Na radiju su pričali sa vlasnikom jednog od ta dva broda.
Reka je: "U tomen brodu je bilo sve moje."
zna biti tako uporna
nema šanse da je ne zapamtiš...
istriska te
natira da se uvučeš u sebe u svoje kosti
koje ona prebrojava ledenim udarcima
i ne možeš joj ništa
baš ništa.
noću je znala onako pod plahtom ruke skupiti u molitvu i izmoliti naglas, ali tiho, za sve gladne na svijetu
za sve promrzle
za sve tužne
usamljene
uplakane
odrasla u obitelji koja nije vjerovala, ona je vodila neke svoje tajne, privatne razgovore sa Bogom, moleći ga uvijek i ponovo za sve ljude na svijetu
imala je samo 10 godina i nije bila sigurna što to radi i zašto
samo je slušala tu neku djetinju potrebu u sebi
i iskreno, sasvim iskreno vjerovala da bi svijet mogao postati još gore mjesto ako ona samo jednu večer ne odradi svoju usrdnu molitvu
bila je uvjerena da sreća svijeta jednim dobrim dijelom ovisi i o njoj i njenim mislima
Braniš se cinizmom
nemušto
vrlo
tvoj filozofski stav
i sva pročitana
literarna djela
padaju pred samo jednim
gizdavim pokretom
moga bedra
veljača, 2009 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Blog za vlastite potrebe
Online Users
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
bobamorska@gmail.com
Copyright ©