za koju nemam snage. Dragi anđele, na koju adresu, na koji oblak trebam uputiti pismo? Na kojoj sretnoj, bezbrižnoj livadi si se zaigrao i zaboravio da te trebam...?
"Živom čoviku se svašta događa", tako me jutros tješi mater.
Mene na taj stoicizam hvata bijes. Ja nisam pristala na ovakva događanja. Ne želim sudjelovati u drami koja mi je namijenjena, samo da bi se Bog malko zabavljao.
Uostalom, koliko sam uopće živa nakon svega toga?
Post je objavljen 24.02.2009. u 10:41 sati.