promatrala sam noćne valove nošene burom, u daljini su svitluckala svitla Brača, bura je fijukala na momente malo i stvarala jezu a opet i neku čudnu potribu za upijanjem tog prizora...pomislila san...ko ovo more platit.
pijuckam kavu na plaži ćakulan s prijatejicom
zubato sunce nas neuvjerljivo ali uporno grije
promatram uvalu i male valiće namreškane burom
bura zaledila cili prizor
a ja opet mislin u sebi...ko ovo more platit...
Post je objavljen 16.02.2009. u 22:51 sati.