uvijek sebi prilazim
okrenutih leđa
strah
od vlastitog pogleda
zaleđenog godinama
bol
bol
bol
u grlu tisuću kapi
šutnje
smrznuta sunca
u mojim dlanovima
bosa
napuštena
zaigrana
u prašini
mog dječjeg
dvorišta
nade
pretvorene
u ništa
Smijeha
kojim se branim
blagoslovljena, ipak,
žarom malih plamićaka
ljepote
kojima se hranim.
"u grlu tisuću kapi
šutnje
smrznuta sunca
u mojim dlanovima
bosa
napuštena
zaigrana
u prašini
mog dječjeg
dvorišta
nade
pretvorene
u ništa
Smijeha
kojim se branim
blagoslovljena, ipak,
žarom malih plamićaka
ljepote
kojima se hranim."
Rodila si pjesmu, kraljice pera!:-)
fra gavun • 30.09.2009. u 17:00
...rodit ce ona i knjigu pjesama...cini mi se...:)
Poljopankerdnik • 30.09.2009. u 23:48
večeras po nebu
razvlačim tugu
kao
crnu dugu
:-* da nabacis i neki osmijeh...mmm da....
filozof • 22.09.2009. u 00:18
ponekad kao dijete baš
poželim nekoga tko bi bio
moj.