uvijek sebi prilazim
okrenutih leđa
strah
od vlastitog pogleda
zaleđenog godinama
bol
bol
bol
u grlu tisuću kapi
šutnje
smrznuta sunca
u mojim dlanovima
bosa
napuštena
zaigrana
u prašini
mog dječjeg
dvorišta
nade
pretvorene
u ništa
Smijeha
kojim se branim
blagoslovljena, ipak,
žarom malih plamićaka
ljepote
kojima se hranim.
Post je objavljen 28.09.2009. u 20:58 sati.