29.04.2008., utorak

domaća zadaća VJENČANJE Ivi je dok je pričao adamova jabučica išla gore dolje i pri tom navlačila kožu s čekinjavog vrata. Da je imao nekoliko kilograma više, adamova jabučica bila bi posve neupadljiv detalj Ivine pojave. Na licu su mu se vidjeli obrisi svih ličnih kostiju, osim one skrivene iza gustih brčina iznad modrih usana i reda konjskih zuba požutjelih od cigareta. Već je nekoliko puta prestajao pušiti. Najviše je izdržao šest mjeseci kojih se rado sjeća i obećaje sebi da će jednom zauvijek baciti cigaretu. Danas je obukao odijelo koje za svaki slučaj, kao ovaj današnji, žena drži u jednom kutu ormara, kao i svoju haljinu koju je presvukla iza ponoći na njihovoj svadbi. Doduše, haljinu je nedavno vješto proširila krojačica iskrojenim ostacima od prvotnih dimenzija za nekih dodatnih deset centimetara sa svake strane. Mirjani je iza svake trudnoće, a imala ih je dvije, kao po narudžbi, muško i žensko dijete, ostalo po deset kilograma pri čemu je nadmašila supruga razlikom kojom je udubila bračnu postelju na svojoj strani. „Dobar brak je onaj u kom je žena debela, a muž mršav“ rekao je susjed Hamid koji se priženio u kuću preko puta kuće Ivine punice gdje se Ivo, u improviziranom proširenju od ciglenih blokova, stiskao s šogorom i njegovom familijom. Sva trojica su maštali kako će podignuti kat kuće jednog dana. Većina kuća u njihovoj donjodubravskoj ulici proširivane su siromaške, većinom s malim prozorima na parcelama malo veće površine nego sama građevina. Tu i tamo bila je neka velika i sređena koja je odudarala od prosjeka s cvijetnjakom i garažom u dvorištu. Vidjelo se da su tako goleme sa katom ili dva odjednom sagrađene i da je graditelj imao novca. Dok vlasnicima djeca nisu porasla i poženila se, višak prostora su iznajmljivali studentima s poljoprivrednog i šumarskog fakulteta ili građevinskim radnicima na terenu. Neki su iznajmljivali samo “ženskama“. Ivo je sa šogorom katkada komentirao kakvu privremenu susjedu s neskrivenim mislima o tome kako bi rado zavirio iza zavjesa kroz koje se noćima pokraj upaljenih stolnih lampi ocrtavao pokoji ženski lik nagnut nad knjigom. Mirjana se gegala jedan tjedan svako jutro prije osam, a drugi tjedan prije dvanaest sati u DTR-ov dućan u kom je prodavala košulje, a koji je bio točno nasuprot završetka njihove ulice na Aveniju Dubrava. Kuhala je uvijek prije odlaska na posao u poslijepodnevnu smjenu, a navečer, kad je radila sljedećeg tjedna ujutro. Dijelila je štednjak sa šogoricom u zajedničkoj kuhinji, ali ne i frižider. Katkada je bila potpuna gužva kada bi svih četvoro djece iz dvije obitelji došla u isto vrijeme iz škole, a roditelji s posla. Jelo se tada iz tanjura sa koljena.“ Hvala bogu da je škola blizu i da djeca ne moraju preko kakve velike prometnice“-često je mislila. Jedina opasnost bili su razvezani psi raznih veličina i boja, uglavnom rođaci po raznim psećim linijama iz donjeg dijela Dubrave. Ponajviše ih je bilo u predvečerja, djecu su iz škole pratili lavežom, a bili bi otjerani kamenjem, komadićima betona i cigala.. Sjedili su Ivo i Mirjana u vjenčanim opravama na metalnim stolcima. Došli su do mjesta kroz nekoliko staklenih vrata, preko obučenog poda u sag u kom se gušio zvuk hodanja. Sag je bio svijetlosiv, bez tragova koraka, i sve drugo u prostoriji bilo je u sličnim tonovima. Zrak je bio suh i zagušljiv, mirisao je na ured. Slijedila su ih djeca kao nekad na vjenčanju djever i djeveruša, a iza njih vjenčani kumovi, nešto posijedjeli sa kojom borom više nego na fotografijama s vjenčanja. Čulo se tipkanje na tipkovnica, ugodni zvuci telefona i zaglušno službeno govorenje. Djeca su radoznalo zavirivala, divila se ravnim ekranima , a dobili su i poneko pitanje kao na primjer, “Što ćeš biti kad odrasteš?“ -Bit ću doktorica. -A ti mladiću? -Kad narastem bit ću Dado Pršo. -Znate, dobit ću svoju sobu. -Stvarno? -Svi spavamo u jednoj sobi-reklo je dijete. Za drugim stolom, službenica s pravokutnim bedžem na kom je pisalo da se Zove Barbara Vipotnik, gledala je kroz bezbojne naočale dok je utipkavala podatke u kompjuter, a preko istih je gledala četvero odraslih posjedalih kao prije deset godina osamnaestog u studenom. -Molim ovdje potpišite u šest primjeraka. U tišini čulo se Ivino rulanje kemijske olovke, pa Mirjanino, pa redom kumova. Potom je službenica utisnula ljubičaste pečate. Svojim potpisom okončala današnje je Ivino i Mirjanino vjenčanje s kamatom od 6,5%, varijabilnom, prema tečaju eura na dvadeset sljedećih godina. Svjedocima je kao i prethodni put jamčio Svevišnji.

- 12:48 - Komentari (17) - Isprintaj - #

27.04.2008., nedjelja

ak nebuš dobar, creativa, poklonit ću ti ove cipele Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

- 22:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #

20.04.2008., nedjelja

blog mi je pojeo zadnji post o ivi bancu koji je završio na hitnoj zbog šoka koji je doživio od spoznaje u kom stupnju ne funkcionira država hrvatska, odnosno do koje su mjere privatizirana radna mjesta. u kaznenom zakonu to se zove zloupotreba položaja i ovlasti. toliko je masovna i dio svakodnevice da to nenormalno stanje doživljavamo kao normalno. nemaš kome prijaviti nerad i zloupotrebu. pokušala ja prijaviti neke policajce njihovu šefu koji je gori od njih, pa je prikrio njihovo prekoračenje ovlasti i greške. čak su falsificirali podatke. čak su mi podarili novi identitet po kom sam srpkinja rođena u beogradu. koje sam ja gadarije doživjela od strane hrvatskog krivosuđa i policije, imala bih što u skraćenoj verziji pričati u jednom poluvremenu latinice.

- 17:32 - Komentari (23) - Isprintaj - #

15.04.2008., utorak

žena na tavanu ovih dana s pukanićeva m(b)račnog tavana sišla je njegova žena mirjana. dugo je izdržala, dok je on "momak" već dosta dugo. priča se, i desetljeće. poznajući sebe, ja nebih mogla biti tako dugo kokoš na tavanskoj gredi radi očuvanja ugovornog odnosa. prije bih eksplodirala da raščistim dvojbe. čini mi se da ne valja čekati trenutak da eksplozija nakupljenih negativnih osjećaja i popratne prljave radnje riješe truo odnos. kako kažu moje starije i iskusnije prijateljice Đ. i R.; njihova izvorna izreka je "il' jebi, il' odjebi".

- 09:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

10.04.2008., četvrtak

pročitah skaska-in današnji post moj osobni stav o aktualnoj vrijednosnoj hipokriziji hrvatske katoličke crkve iskazala sam na praktičan način odlaskom u zavičajno mjesto na uskršnju misu u evangeličku crkvicu (slabo posjećenu) u kojoj župu, odnosno mise predvodi jedna simpatična i ozbiljna ŽENA, pred Bogom ravnopravna s muškarcima. moje utiske podijelila sam poslije s ženama koje su imale potom razdragan osmjeh na licu. pretpostavljam da je crkvica slabo posjećena zbog mogućih predrasuda i osuda katoličke većine. inače u susjednim prostorijama iste evangeličke crkvice rođen je jedan velik čovjek hrvatske kulture. crkvica je skromna, svećeničina odora nije kičasta i zlatna, već jednostavna i svečana. unutarnji prostor crkve odiše materijalnom skromnošću, a obred praktičnom duhovnošću.

- 15:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #

06.04.2008., nedjelja

suprajz

- 09:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

03.04.2008., četvrtak

darovi nisam tražila vatromet, od svukud se obrušio u moj orah. vučem ga kao gladna lisica slomljen rep. a mogao je biti kao balon punjen helijem kojeg vuče na uzici sito dijete. drugi su upamtili za mene kada mi je poklonjen magnet za govna. kažu da je bio utorak oko osam ujutro. nikad ne znam u kojem mi je džepu. netko je u prolazu dobacio; poklonjenom konju ne gledaj u zube.

- 10:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

02.04.2008., srijeda

muškarac psećeg imena ti koji sjediš u Upravnom odboru odmah pokraj Boga (Bog je muškarac, on te razumije) što nisi učinio da imam sise Pamele Anderson noge Hajdi Klum dupe Dženifer Lopez i na da na moj račun sjedne lova kakvu zarađuje Naomi Kempbel pa da budemo sretni mi jesi li pomislio da bi ti trebao izgledati barem kao Džordž Kluni

- 14:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

01.04.2008., utorak

građanska hajdučija čini se svakim danom je sve više građana koji uzimaju pravdu u svoje ruke po svom subjektivnom viđenju, pa je onda rezultat na strani jačega, luđega, mišičavijeg, brojnijeg, manjeskrupuloznoga, primitivnijega moje viđenje potvrdili su mi neki policajci rekavši da je sve više fizičkih sukoba zbog sve beznačajnijih razloga. dnevno. moj frend iz zdravstvenih razloga trči po svaskom nasipu i sve se češće susreće s potencijalnim situacijama iz kojih bi mogao nastati fizički sukob. redovito nosi na jogging po dva suzavca za građansku (damsku) upotrebu. inače, imao je već okršaje, bio bez razloga pretučen i izgrižen od gomile pasa poznatog vlasnika, slučaj koji nije nikada procesuiran. prestrašno slučaj "korade" - no comment evo einsteinove američke kuće, možda nekog inspirira da smisli kako uvest reda u ovaj ćumez od društva - 18:36 - Komentari (1) - Isprintaj - # << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >> Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.