31.07.2007., utorak

Zagreb je ugodan samo ljeti Upravo se ljeti kada je grad poluprazan zamjećuje koliko je zapravo prenapučen i kao takav prenapučen nervozan i neugodan za život. Čak vrućine i radovi na brojnim lokacijama nisu tako iritantni kao gradska nervoza. Jučer prijepodne gledam s prozora radnika "Zrinjevca", kosio je travu koja je sva žuta. Ovi iz Zrinjevca manijakalno kljaštre zelenilo po gradu. Unakazuju krošnje drveća, nevjerojatnom lakoćom sijeku stabla po gradu. Kod mene ispred zgrade odjednom su posjekli čak tri odrasla stabla stara preko trideset godina, i to dvije ive i dud. Nevjerojatna je bila lakoće opravdanja te sječe. Često sam u ulici Medveščak u kojoij su od stabala kestena načinili jablane. Nastavit ću pisati kasnije, probudilo mi se dijete.

- 05:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.07.2007., četvrtak

Jezerce ..prethodna priča je moj doprinos zanemarenom zavičaju. Jezerce se nalazi u Orahovici (rodno mjesto predsjednika Mesića), smješteno je u prelijepom krajoliku podno Papuka i Krndije, a puni se izvorskom pitkom vodom. Sam gradić živopisan i prepun zelenila. Kroz Orahovicu je put prema Kutjevačkim vinogradima, a šume najljepše koje sam vidjela, možda ljepše nego Gorskokotarske u kojima redovito uživam s Lujzijane. Papuk je geološki najbogatije područje u Europi, a nedavno je pod UNESCO-vom zaštitom. Dođite u siromašnu Slavoniju, nekad bogatu kad se rad puno više cijenio.

- 21:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #

LJETNO UMORSTVO ODMORA Pitam se jeli imperativ provođenja godišnjeg odmora u zemljama koje imaju svoje toplo more kao kod nas na našem moru gdje bi se čak u banalnom razgovoru sa susjedima osjećali pomalo manje vrijednima kada u razgovoru ne biste spomenuli par dana provedenih u nekoj Jadranskoj destinaciji? Upravo sa žaljenjem sam napustila Slavonsko jezerce smješteno podno ruševne utvrde Ružica grada, okruženo gustom i tamnom šumom u pitomoj kotlini s živim izvorom pitke vode. Jezerce je to moji prvih dječjih plivačkih zamaha, pomodrjelih usana i majčine vike da napokon izađem na travnatu obalu gdje me dočekao iscvrljen vruć od žara komad mesa, luk, paradajz i komad kruha koje bih izgladnjela od dugotrajnog brćkanja u vodi, halapljivo pojela držeći sa smežuranim i pobijeljenim prstima. Jednog prošlogodišnjeg toplog predvečerja u ulici djetinjstva držeći djecu u naručju, smijući se životu, nešto starija druga iz druge kuće na mojoj strani i ja govorile smo o ljetnim praznicima praveći stanke u sjećanjima o pušenju skrivećke kod nje na tavanu i kod Leline ujne Jele u šupi, o čitanju svih mogućih bajki ležeći na staroj deki u šancu ispred kuće, pa o razmjenn ljubića i pismima nekih dečki iz Beograda koji samo što nisu stigli. Na pitanje kamo vodi svog Igora odgovorila mi je da idu na Jankovac, Đedovicu, u Ilok i naravno svaki dan će kad mogu na kupanje na naše drago jezerce učiti sina plivati. Rekla mi je kao je sve više napušta pomisao ritualnog pakiranju i odlasku na Jadran i kako se sjajno osjeća otkako praznike več nekoliko godina provodi nedaleko od kuće, kako je mnogo neistraženih izletišta zavičaja zasjenjenih lijepim Jadranom do kog je dan velikog umora, zatim dani raspakiravanja, upoznavanja, pakiranja dan umora u povratku, i napokon, gdje si bila; na lijepom Jadranu, ali sam se nelijepo umorila, a umor je umorio odmor. Sinoć sam se sjetila prošloljetnog razgovora uz sinovljevo negodovanje kako on uopće ne želi putovati nigdje drugdje nego na kupanje na Jezerce. Kada sam pakirala stvari za jutrošnji polazak prema Zagrebu koji nam je usputna stanica prepakiravanja prema Jadranu, tješila sam se stoljetnom opuštajućom i otmjenom ljepotom sjevernojadranskog ljetovališta za koju se vrijedi žrtvovati i žaljenje što napuštamo višednevni mir boravka i udobnosti poznatog nam mjesta. Najavljen je opasno vruć dan ali mi smo krenuli. Lijevo rame mi je pržilo jutarnje sunce tijekom vožnje auta, a ohlađen zrak ispod vjetrobranskog stakla tukao u uznojeno čelo; sutradan mi je osigurana glavobolja po dolasku na more. Sad dok istresam odjeću iz nekoliko donesenih torbi i dok odvajam i dopunjujem za nas četvero što nam treba, a što ne, lagano negodujem.

- 15:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.07.2007., petak

Pozdrav.. studenoj i kamari

- 07:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.07.2007., četvrtak

Večeras sam neraspoložena za pisanje Laka vam noć, sutra je naravno, novi dan!

- 22:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.07.2007., srijeda

TOO GOOD TO BE TRUE.. poslovica koja sam zapamtila od jedne prijateljice Sivije

- 17:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Mislili ste da se šalim sa srčekima?? .

- 07:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.07.2007., ponedjeljak

Pusa.. ..uz srčeka..

- 15:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.07.2007., četvrtak

GLUPOST I NAJGLUPOST Glupost je žaliti se, a još veća žaliti se onome tko vas učini tužnim.

- 08:36 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.07.2007., srijeda

Ljetovat ću u ovom raskošnom vrtu. Na kraju vrta je lungo mare, zatim samo more.

- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.07.2007., utorak

ČAŠE LOOMIIIM.. ...ruuuuuke mi krvaaavee oči mii suuuuze molim te vraaati seee... Idemo u Buzin na muziku! Jel ima tamo još ona čerga sa cajkom i krkanima?? Kad frajer nudi ljubav znači li to da nema više kaj drugo ponudit, odnosno da nije više ni za po doma? Znači li to da ženska treba od takvoga kidnut dok si rekao keks ili bolje nešto drugo da isti nebi krivo razumio, seks? Sjetila sam se izreke moje prijateljice Mimi, BOK MIMI !!, koja veli da ljubav služi siromašnima da mogu jebat, a da frajeri nude ljubav kad nemaju kaj drugo?? A? To su bile nake naše rasprave uz kave i pelinkovce s ledom i limunom u Tinči i u Fortuni na Alagovićevoj (super birc, šteta kaj su ga zaprli) Nema više ni Tinče, nemreš bilivit, žuti ga zaposjeli. Dobro da nije postal dućan sve po dvanajst kuna. Veli Mimi kak ju je muž pipkal za koljena kad bi menjal brzine, dok ju je zavodil. Sad joj veli stara kornjačo makni nogu da mogu ubacit u četvrtu. Počela je milo i tužno gledat kak krava, a poslije te faze počela bi siktat i spuštat paru ko espressoautomat. Nebu dobro. Lijepih smo par godinica odvalile u mom starom jugiću po Zagrebačkoj okolici. Sim, tam, levo, desno, pa s klincima i pečenim picekom i paradajzima na Jarun. Manikir pribor i termosica s kavom neizostavni. Prebacivala se s posla na posel i dok je čekala presušila kućna kasa. Zove ona po oglasima a ozbiljni poslodavci odmah bi pitali za godine. -Znate, primamo samo do trispet godina, preko trispet je prestara radna snaga. -Jebem ti mater, kaj tražiš eskort ili da ti neko šljaka? -rekla je to naravno kad je spustila slušalicu. I mene spopala suša. Šećemo kroz Importanne u window shoppingu. Doslovce skupimo nešto siće za dvije gole kave. Sjednemo ko grofice, a ja je pitam, -Oćeš još nekaj popit? -Otkud ti lova, kaj imaš još love, nemoj jebat? --Aaa! Oćeš fantu? -HOĆU! -Konobar, donesite nam dvije čaše vode? Mimi je gledala. Donio konobar dvije čaše vode. Mimi gleda.. Ja zavlačim ruku u torbu, izvlačim šumeće multivitamine u duguljastoj okrugloj tubi, orange flavour, sugar free.- Stara, tak ti se časte manekenke i modeli.-Ha ha ha ha ha ha... Hahnula sam i ja ko i moja Mimi nakon par godina. Sve isto. Nacrtano. A u glavi ostale upute starije prijateljice. Da mi se otkačiiit.. Jedan dan dovoljno..Svi odjebite!

- 16:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.07.2007., nedjelja

cvijet pupoljak nježan bubri tiska probija izvija se i prkosi tek nedavno malen u drhtaju bola i kriku olakšanja raspukle se latice rasula se rosa smiraj zaplakala je djevojčica

- 11:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.