Marinianis

28.05.2008., srijeda

jutarnja kavica blogerice marinianis

Svako jutro na poslu ponavlja se isti ritual. Umiveni i malo pospani pijemo kavu, palimo cigarete i prepričavamo bitno što nam se dogodilo od kada se nismo vidjeli, od jučer oko 16 h. Odlučila sam staviti na blog zapažanje kolegice Ljubice koja je rekla da je Zagreb bio sigurniji grad za vrijeme rata nego što je sad, i da je tad vladala građanska solidarnost.
Meni je Ljubičina izjava misao dana.
Danas sam imala ročište na prekršajnom sudu jer sam pretučena poslije prometne nezgode s štetom od ravno =169,00 kn (Autodijelovi Tokić, Japanparts, Martićeva), prije dva mjeseca. Imala sam publiku koja se očito naslađivala prizorom obzirom da mi nitko nije htio pomoći. Napale su me dvije osobe.

- 11:43 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.05.2008., ponedjeljak

domaća zadaća
KUHINJA

Samo je moja.
Boravke drugih ukućana u kuhinji nastojim činiti privremenima.
Uzelenila sam je tako da izgleda kao jabuka Granny smith s unutarnje strane, a ja poput zadovoljnog crva koji se u krug kreće po pretincima koje sam sama postavila.
Najdraži mi je dar sjed od kog mi prestaje bol od napola pognutog stava nad pomagalima.
Iz mog zelenog imperija gledam na tanku brezu koja je prerasla s četvtog kata moje jabuke na već peti. Po njenu rastu računam koliko godina stanujemo na novom stablu. Raste oko metar i pol na godinu.
Odmara me već peto proljeće treperenje u pozdrav, veselo lišće.

- 13:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.05.2008., srijeda

PLANIRANI GODIŠNJI

S loših zvučnika izmjenjivali su se melodiozni glazbeni brojevi Miše Kovača, Meri Cetinić, Liljane Nikolovske i Olivera. Dobro očuvani polovni stojadin dobro je vukao po ličkoj cesti od Korenice prema Gračacu. Kolovoško poslijepodnevno sunce nemilice je pržilo krov automobila. Mati je bilo pakleno vruće te je spustio do kraja suvozački prozor.Napunio je tank s gorivom do vrha na Udbinskoj benzinskoj postaji i kupio kraševe napolitanke i hladnu kokakolu. Hruskajući napolitanke i zalijevajući ih kokakolom katkada bi glasno zapjevao poznate refrene pa čak je i neke cijele pjesme znao napamet. Kazetofon je pomalo i zavijao ali nije došao u iskušenje da uključi radio. Nije htio kvariti ugođaj prvog dana svog prvog godišnjeg odmora svog prvog radnog mjesta u nakon što je odslužio onu jezivu vojsku, vijestima iz bijelog svijeta koje su redom tragične, i poneka bizarna. Kao da je svijet zaboravio da postoje i lijepe vijesti. Uostalom počastio se i prvom stečevinom svojih ruku u zagrebačkom elitnom ribljem restoranu kojom sada samozadovoljno upravlja i koja mu je proširila vidike mašte po pitanju ljetnog đira.Ostavio je iza sebe tablu Gračačkog raskrižja uputivši se prema Obrovcu. Prvo je mislio obići brata koji se oženio u Posedarje, pa mali đir po Zadru, pa onda kod oca i matere u Stobreč. Nije ih vidio više pola godine. Nekoliko kilometara poslije garčačkog raskršća zamijetio četvoricu mlađih tipova kako se vrzmaju oko nekog izvrnutog tovara ogrjevnog drva nasred ceste. Kamiona nigdje nije bilo, a ova četvotrica doimala su se poprilično nervozno.
–Mora da su poludili, pa kako ću proć od ovih drva? Jedva da se i zaustavio trojica su okružila automobil a četvrti je izvukao iza drva poluautomatsku pušku i uperio u vjetrobransko staklo i Matu. –Stani, ruke uvis, izlazi napolje!
-Majketi, šta je ovo, ovo je ka da je izmislija neko iz Holivudske tvornice snova. Mate je izišao iz auta a jedan ga je grubo prisilio da potrbuške nalegne na auto, te ga je cijelog prepipao .
-Kako se zoveš, jesi ustaša?
-Zovem se Mate idem iz Zagreba u Posedarje kod brata. Dečki ako šta trebate sve uzmite evo vam. Mate je primijetio dolazak 2,3 auta iza koji su se naglo zaustavili i žurno vratili istim pravcem odakle su došli primijetivši prizor. Drumski ratnici malo su se uznemirili i odahnuli nakon što su se automobili udaljili. Mate se ozbiljno prepao moleći u sebi i zazivajući Djevicu Mariju Isusa i sve svece. Nije mogao slutiti kako će se ovaj prepad završiti. Iz unutrašnjosti auta zavijala je Zlokićka sa svojim poznatim refrenom..kad ja vidim modro more i srebrne borove, zakantat ću ovu pismu..melodija koja je odudarala od ove na napetosti .- Gasi tu kurvu ustašku. Mate je načinio pokret da isključi kazetofon. Pokret koji je učinio pokrenuo je eksloziju nervoze ove četvotrice. Paljba udaraca šakama i nogama počela je padati po Matinu tijelu, glavi, rukama i nogama. Rukama je pokušao zaštititi glavu. Pao je asfalt. Držeći se za glavu počeli su padati teški udarci nogama po tijelu. Ječao je od bolova, hvatala ga je slabost. Prestali su ga udarati, jedva je disao. Dvojica su ga ugurala na zadnje sjedište njegova auta. Razbili su mu arkadu, iz nosa mu je tekla krv, rebra su mu bridila od udaranja. Ista dvojica divljački su okrenuli auto i turirajući kao na autotrkama krenuli s Matom. Nije imao sange niti moliti. Bojao se dići glavu .Primjećivao je kako promiču povremeno kakve krošnje drveća. Vozili su se po asfaltu koji nije bio posve ravan. Luđačka vožnja trajala je oko sat vremena. Zaustavili su se . Mate se bojao za svoj život. Izudarano tijelo ozbiljno ga je boljelo.-Marš van Ustašo dok te nisnmo ubili. Mate se ranjen teško izvlačio iz upravo ukradenog auta. Glava je bila još uvijek na ramenima a i disao je. Ostavili su ga na cesti i isto tako naglo turirajući, okrenuli automobil i izgubili u pravcu se odakle su došli. Mate se pokušao dići. Uopće nije znao gdje je . Krajolik je bio lički samo nije znao da li prema Korenici ili prema Gospiću. Pješačio je koliko je mogao, naišao je automobil u kom je bio stariji bračni par. Zaustavili su se . Mate je koliko je mogao suvislo, objasnio što mu se dogodilo. Bračni par se nije predstavio ali su rekli kako je ovo cesta za Gospić, i kako sami tamo putuju i da će ga prevesti u Gospićku bolnicu.
Liječnik u hitnoj službi gospićke bolnice konstatirao je kontuzije po čitavom tijelu i glavi, zatim sumnju na unutarnje krvarenje i prijetnju oštećenja plućnog krila uslijed puknuća rebra.Napisao je uputnicu za hitan prijevoz u Zagreb uz obaveznu liječničku pratnju. Matu nakićenog bocom infuzije i vrećicom krvi unijeli su na nosiljci u bolnički kombi. Vozač je upalio rotirajuće svjetlo i krenuo prema Zagrebu

- 15:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

18.05.2008., nedjelja

evo jedne stare domaće zadaće dok ne napišem novu
Domaća zadaća; dijalog između dvije osobe

Đurđica: Idem sa Smiljkom i Božicom u Mercator kupiti mango i papaju. Čula sam da otvaraju probavu.

Mato: Što se zatvora probave tiče koliko znam najbolje su bosanske suhe šljive i to baš iz tvog rodnog kraja oko Bjeljine. Radi se o najkvalitetnijim šljivama u Evropi. Mislim da sam čuo ili čitao da tamo tvoji zemljaci upravo nastoje zaštiti proizvod, odnosno stvoriti brand za šljivovicu i suhu šljivu. Neki čiča prodaje baš te šljive na Dolcu. Uzmi novca koliko ti treba, uostalom dao sam ti još jednu karticu na ime reprezentacije firme.

Đurđica: Pa baš neću pred Božicom i Smiljkom kupovati bosanske šljive.One sve za kućanstvo kupuju u Austriji.
Nisam ti rekla, izabrala sam dva imena za kćer; Rea i Samanta, ali da se oba pišu s h, naravno čitala bi se Rea ili Samanta. Kako ti se čine? Koje ti je ljepše?

Mato: Pokušavam staviti oba imena uz prezime. Rea ili Samanta Ištvanić oca Mate i majke Ružice. Izaberi sama kako želiš?

Ružica: Pa dobro mislim da će biti Rea, odnosno Rhea.
Što je s onom vilom koju gradiš ispod Gračanskih dužica. Hoćeš li ostaviti jedan stan na vrhu za nas ili sve ide u prodaju?

Mato: Sve ide u prodaju. Tamo baš ne bih živio. Progurao sam stvar kod nadzornog. Išlo je sve na lokacijsku dozvolu. Građevinsku dozvolu ne mogu dobiti.Čak mi prodaja ide sporo jer kupci više ne vjeruju investitorima ako objekt nema građevnu dozvolu. Neki tvrdoglavi činovnik, sitni pravnik kojem očito nije jasno kako se danas živi stopira moju i još par građevinskih dozvola. Poduzeli smo neke konkretne mjere da se bedaka smijeni. Čak je manje koštalo nego što sam mislio. Objekt je na klizištu, ne daj bože jačeg potresa imat ćeš uz kaput od hermelina i teret savjesti skupa samnom. Zagreb je na trusnom području što se potresa tiče. Taman je smješten na pukotini između alpskog masiva, dinarida i stabilne panonske ploče. Zgrada bi se srušila ko kula od karata.

- 11:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

12.05.2008., ponedjeljak

nedjeljno poslijepodne u trakošćanu
provela sam nedjeljno poslijepodne s obitelji u trakošćanu. obišli smo dvorac, zatim smo šetali oko jezera. dan je bio ugodan topao, pravi svibanjski. bilo je puno posjetitelja, najviše obitelji s djecom. šetnju smo okončali ručkom na splavi. djeca su poželjela vožnju pedalinom po jezeru. otkrili smo da je jezero veće nego nam se činilo kao šetačima. djeca su bacala u vodu komadiće kruha koje bi za čas pojela jata patuljastih somova i pokoji veliki šaran. bilo je ugodno voziti se ispod sjena stabala čije su se krošnje savijale nad jezerom.
povratak u zagreb prekinuli smo kavicom u stubičkim toplicama u hiži pokrivenoj škopom, preuređenoj u restoran.
žao mi je da nisam ponijela sa sobom fotoaparat da barem djelić ugođaja ovjekovječim osim onog u sjećanju.

- 09:58 - Komentari (10) - Isprintaj - #