Hardcore ljubavni roman, preporuča se dodatan oprez kroničnim bolesnicima i meteopatima, zabranjeno za mlađe od 30 zbog neiskustva i opasnosti od nekontroliranog duhovnog samoranjavanja, obavezno prije čitanja prirediti rolu zahodskog papira i bubrežnjak za bljuvanje.
Protagonist romana je čudovište, nit čovjek, nit muškarac. Pazite da ga ne pregazite na pješačkom prijelazu jer ćete odgovarati kao za čovjeka.
Kako ga prepoznati? Jednostavno. Prepoznatljiv je po tome što mu glava raste ravno iz dupeta, a poskrivećke drka iz grma.
Što kaže muškarac (u odnosu na nacionalne, vjerske, političke i
mentalne preference) svojoj ženi, kada mu ona s koferom u ruci
objasni da ga ostavlja zbog drugog:
Ateist: Ne vjerujem.
Budist: Samo da si ti sretna...
Katolik: Ja sam kriv.
Židov: Vratit ću ti!
Pravoslavac: Samo da je naš!
Agnostik: Zašto nemaš obojicu?
Musliman: Jedna manje-više
Melankolik: Ubit ću se.
Klerik: Ubit ću te.
Apatik: Dobro...
Pesimist: Znao sam...
Optimist: Uzmi ključ – za svaki slučaj
Realist: To je moj kofer
Naivac: Kad se vraćaš?
Racionalist: Nemaš argumenata
Skeptik: Jesi sigurna?
Romantik: Ali ja te volim!
Filozof: Zašto baš danas?
Odvjetnik: To će te puno koštati
Bankar: To će me puno koštati.
Japi: Kolika mu je plaća?
Liberal: Konačno slobodan!
Komunist: Dužan sam da te dijelim.
Zeleni: Idi biciklom.
Klerikalac: Griješila si...
Socialdemokrat: Poštujem tvoju odluku.
Slovenac: Samo da nije Hrvat!
Hrvat: Samo da nije Slovenac!
Albanac: Samo da nije Srbin!
Srbin: Samo da nije Šiptar!
Bosanac: Mrš u pičku materinu!
-ovo sam danas dobila na mail. dijelim s vama kao budist i komunist. a često se uhvatim da postupam kao bosanac. primjereno okolnostima.
s drew barrymore u glavnoj ulozi prema romanu beverly dionofrio. film je završio ovim stihovima;
When I feel blue in the night
And I need you to hold me tight
Whenever I want you, all I have to do is
Drea-ea-ea-ea-eam
I can make you mine, taste your lips of wine
Anytime night or day
Only trouble is, gee whiz I'm dreamin' my life away
I need you so that I could die
I love you so and that is why
Whenever I want you, all I have to do is
Drea-ea-ea-ea-eam, dream, dream, dream
Drea-ea-ea-ea-eam
I can make you mine, taste your lips of wine
Anytime night or day
Only trouble is, gee whiz I'm dreamin' my life away
I need you so that I could die
I love you so and that is why
Whenever I want you, all I have to do is
Drea-ea-ea-ea-eam, dream, dream, dream
Drea-ea-ea-ea-eam, dream, dream, dream
gledam poljoprivrednu emisiju na htv1. još traje. sad priča kornelija benjovsky. da naslovim današnji post kako jesam, potakao me prilog o sedmočlanoj obitelji koji želi pokrenuti intenzivan uzgoj koza kako bi se prehranjivala, a putem poljoprivredne emisije otac obitelji moli za besplatnu donaciju koza od onih koji imaju viška.
kamera je šetala njegovim dvorištem koje je bilo više nego li skromno. improvizirane nastambe za domaće životinje trulih krovišta gdje nedostaju crijepovi, napola protrgana ograda dvorišta, par životinaj u dvorištu i nastambama slika je ovog domaćinstva. potrgane igračke djece porazbacane i blatnjave kako sva djeca ostavljaju za sobom poslije igre daju neku nadu u život cijelom kontekstu . na dan snimanja padala je kiša, posvuda je bilo ljepljivo blato, i sve je izgledalo još čemernije nego što jest. kuća domaćina izgleda kao i opisano dvorište. siromašno, dograđivano, improvizirano, a kamera je potvrdila da niti unutrašnjost nije puno bolja.
domaćin je entuzijast, ima želji i volju da radi i u uzgoju koza vidi budućnost svoje obitelji. djeca su draga i vesela, a supruga požrtvovna.
želim da im se želje ostvare.
zašto sam današnji post naslovila kako već jesam; bez većih zahvata u većini seoskih domaćinstava u hrvatskoj moguće je snimati film srednjevijekovnog sadržaja u današnje vrijeme.
prije desetljeća prijateljica me nagovorila da otputujemo preko župe malog isusa s ksavera na susrete mladih u francuski taize. kamp je bio smješten uz južnofrancusko selo koje kao otočić od kamenih kuća smješten na brežuljku motrio na geometriju urednih oranica, bale sijena i slame, i pašnjake na kojima su mirno pasle brojne krave. svaka parcela bila je ograđena i imala vodovodnu mrežu sa slavinom na početku parcele. korov koji okružuje svaku našu njivu, tamo je bio pokošen, a selo, u njemu, iz metalnih rešetki iz asfalta šuštala je kanalizacija. kuće su bile kao iz žurnala o uređenju kamenih mediteranskih kuća, a ispred svake je novi automobil najmanje srednje klase.
naša sela su po uređenosti i bogatstvu kao srednjevjekovna, a status poljoprivrednika zreo za novu seljačku bunu, mada bi više zaradili statirajući u eventualnom novom filmu na istu temu.
naša sela uz to što su veća tričetvrt mrtva, niti u najbolje vrijeme nisu dosegla deseti dio standarda francuskog sela. kod nas mislim da je čak uvriježeno mišljenje da to tak mora biti, selo je selo, a seljak kao da mora ostati glup i zmazan. na taj me zaključak navode neposredna opažanja.