06.02.2008., srijeda

još samo ovaj put žarko je palio cigaretu za cigaretom. zrak u hotelskoj sobi postao je zasićen dimom. gubio je dvostrukom brzinom nego što je dobivao prošlog tjedna. svežanj novčanica napola se smanjio. život u hotelu pokraj kockarnice bio je upravo ostvareni san negdašnjeg mladića iz malog mjesta. prestao je koristiti room service uslugu otkako je počeo gubiti. -još samo jednom i imat ću sreće kao prošli tjedan. osjećam to. još samo ovaj put!- navijao je u sebi sloj od dva prsta naslaganih novčanica stanjio se za dodatnih nekoliko milimetara. punici je poslao još jedan svežanj ruža. postupila je s prethodnim nešto ljepše nego sa plastom sijena bubnuvši ga u kristalnu vazu veličine posude za kišobrane. mogao je zamisliti puničino lice kada je prigovarala kćeri po ne znam koji put aludirajući na njenu udaju za njega, ne izgovorivši nikada riječi budala ili bezveznjak, a što je odavala grimasa njenog lica. vlasta je prešućivala majčine opaske i rijetko bi rekla "mama, pretjerala si". Voljela ga je kao i njihovu kći pred kojom je majci zabranjivala komentare o zetu, a naročito nije dopuštala njene objede na račun njena odbijanja Karla s kojim je mogla biti gospođa kirurga sa značajnom karijerom u Torontu. ovako je žena trećerazrednog policijskog inspektora koji bi mogao ostati bez posla ako se dozna za njegove tajene kockarske sklonosti. javio je na posao da je na bolovanju. samo je Dugi znao da je dobio na ruletu i da je iznajmjio sobu u hotelu blizu kockarnice. pozvao je starog prijatelja na Remy Martin, zatim na jastoga. posjetila ga je i Vlasta i ostala kroz noć. napokon joj je mogao pokloniti djelić sna u stvarnosti zakopčavši joj oko vrata lanac s medaljonom i briljantima. ljubav prema njoj imala je cijenu koju je napokon mogao platiti. ovako sam u hotelskoj sobi s pogledom na more s na brzinu zadebljanim novčanikom, osjećao se napokon rasterećenim tjeskobom skromnosti i skučenosti koju osjeća otkada je dijete. majčinom smrću ostao je pritisak tuge s tajnom koju je odnijela sa sobom. zauvijek ga je osudila na bolnu čežnju za onom polovicom sebe koja je ostala nepoznata i nedovršena, ne rekavši mu tko mu je otac. sam Bog zna koliko se stidio one rubrike u kojoj je većina djece imala barem i mrtvog oca, a u njegovoj je pisalo ispod "ime oca", Majka Marica. Svežanj novčanica u Žarkovu podstavljenom sakou topio se ispod spuštenog abažura tiffany lampe koje je osvjetljavala kolo ruleta. Krupije je vješto baratao po crtovlju i žetonima. U diskretnom muku s porculanskih lica igrača selili su se izrazi. Žarko je ispisao posljednji ček bez pokrića. Pobrao je kup žetona u šaku. Želio je zaboraviti Vlastino lice.

- 15:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.