24.05.2007., četvrtak

Hmm.. Postalo mi je preteško pa krenuh ne tako davno tražiti. Nešto. Ni sama ne znam točno što. Nevolje? Nikako! Lutajući i tražeći gurnuh glavu u nešto. Osjetila sam ljepotu. Izvukoh glavu i osjetih katarzu. Ljekovito i ispunjujuće. Prošlog ljeta sretoh rasku iz osnovnjaka. Rekla je da većinu učenika pamti po nekom osobitom detalju.Mene je zapamtila po literarnom uratku objavljenom u školskim novinama a koji sam sastavila od naslova poznatih pjesama izrezujući iste iz novina i od kojekuda. Pjesma je izgledala kao prijeteće pismo. Jedva sam se sjetila.Bit će zbog činjenice da je nešto redovito šišnulo pokraj mene kao kaplje sa dosadne voćke poslije kiše. Sendvič u dućanu, blok sat likovnog, zemljopis i zamislite, matematika su bili zanimljiviji. Oduševio me prozni uradak (srednjoškolski) nekog lika iz Osječkog Ruđera. Pisali su na temu "Sloboda". Lik je napisao da je Sloboda tvornica kruha i keksa u Osijeku. Nametanje čitanja. Molim, najtanji uradak od autora za lektiru da ne moram prepisivati. Ja i književnost?? Ma vi ste ispaljeni 100 %.

- 18:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.