Marana tha

nedjelja, 22.01.2006.

- 16:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 16:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 15.01.2006.

- 12:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2006.

Kad god razmišljam o sebi dolazim do jednog te istog zaključka: ukoliko ovisim o ljudskoj hvali i poštovanju, ja ću ljude prosuđivat s obzirom na to ugrožavaju li ili pospješuju moju ovisnost. Uzmimo da želite biti izabran kao političar, na što biste prije svega pazili kod ljudi, na što biste upravljali svoj interes? Vodili biste brigu o ljudima koji su vas izabrali. Ako ste zainteresirani za seks, što mislite, kako biste gledali na muškarce i žene? Ako vam je stalo do moći, to će sigurno imati utjecaj na vaš svjetonazor. Ako ste nekome na propast, to će sigurno razoriti vašu sposobnost za ljubav. Što je ljubav? Ljubav je osjećajnost, ljubav je sposobnost opažanja. Što je srce koje voli? Srce koje voli osjetljivo je za čovjekov sveobuhvatan život, za sve ljude; srce koje voli ne zatvara se pred ničim i nikim. Međutim, u trenutku kad postajete ovisni jedino o smislu riječi, vi blokirate mnoge druge smislove. Vi imate oči samo za ono o čemu ovisi vaše srce; vi imate uši samo za bubnjeve ili trube u orkestru, srce je okorjelo, ono je zaslijepljeno, ono više nije u stanju objektivno sagledati objekt svoje ovisnosti. Ljubav znači istinsko opažanje, objektivnost; nema ničega što bi bilo kristalno jasnije od ljubavi.

- 11:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

TKO?

Neka žena ležala je u nesvjestici. Odjednom joj se učini kao da je došla u nebo i stala pred Vječnog suca. «Tko si ti?», upita glas. «Ja sam žena gradonačelnika», odgovori ona. «Ja nisam pitao čija si žena, nego tko si ti?» «Ja sam majka četvero djece.» «Ja nisam pitao čija si majka, nego tko si ti?» «Ja sam učiteljica». «Ja nisam pitao što si po svome zvanju, nego tko si ti?» I tako se to nastavilo. Sve što je govorila nisu bili zadovoljavajući odgovori na postavljeno pitanje: «Tko si ti?» «Ja sam kršćanka.» «Nisam pitao kojoj vjeri pripadaš, nego tko si ti.» «Ja sam ta koja je svakog dana odlazila u crkvu i redovno sam pomagala bolesnima i svima kojima je pomoć potrebna.» «Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti.» Vjerojatno nije položila ispit, budući da je bila vraćena na zemlju. Kad je ponovno došla k svijesti, odluči sama preispitati sebe, tko je zapravo ona. U tome je zapravo bit problema. Tvoja je dužnost jednostavno biti, živjeti. Ne biti bilo tko, ne biti nitko – jer se u tome krije sebičnost i častoljublje – ne biti ovaj ili onaj i na taj način postati ovisan, nego jednostavno biti.

- 11:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 07.01.2006.

- 14:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Varka divlje patke

Tri su mladića vrlo uspješno završili školu velikih učitelja. Prije rastanka obećaše jedan drugomu da će se sljedeće godine u isti dan ponovno susresti i donijeti najdragocijeniju stvar koju poronađu u svijetu. Prvi nije dvojio: krenuo je u potragu za najdragocjenijim kamenom. Proputovao je pustinje i mora, osvojio planinske vrhunce i obišao poznate gradove, dok ga konačno nije pronašao. Najveća dragocjenost zablistala je u njegovim rukama. Vratio se u domovinu i pošao na susret s prijateljima. Drugi je mladić stigao vodeći za ruku prekrasnu djevojku: "Uvjeravam te da je ljubav nadragocjenija stvar na svijetu", reče prijatelju. Čekali su trećega. On se pojavio tek nakon nekoliko godina. Tragao je za Bogom. Savjetovao se s najpoznatijim učiteljima, ali Boga nije našao. Jednoga dana, umoran od bezuspješna traganja, odmarao se na livadi pored jezera. Iznenada spazi divlju patku kako usred šaša traži izgubljene pačiće. Kako bi kojega pronašla, skrila bi ga pod krilo i žurno plivala dalje. Bilo ih je mnogo, tako da je posljednje pače zbrinula tek o sunčevu zalazu. Čovjek se namiješi i pođe natrag u domovinu. Čim su ga prijatelji ugledali, pokazali su mu svoje dragocjenosti: blistavi dragi kamen i prekrasnu djevojku. Jedan od njih radoznalo ga upita: "Što si ti dragocjenoga pronašao u svijetu? Mora biti nešto veličanstveno kad si ostao tolike godine, vidimo to po tvome smiješku..." "Tražio sam Boga", odgovori treći mladić. "I jesi li ga pronašao?" upitala su ona dvojica. "Otkrio sam da je on mene tražio."

- 13:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 06.01.2006.

RECI MARIJO

A Fidesi pjevaju: Reci Marijo, dal si slutila kog tvoje ruke grle Dok si ljubila dječje obraze i grijala mu ruke Da je on vladar svemira, gospodar svih stvorenja Onaj kom si dala život, tebi život poklanja Reci Marijo, dal si slutila što sin tvoj mora proći Da će boljeti srce majčino u onoj hladnoj noći Kad će on ponijeti na križ grijehe svega svijeta I da bez toga spasa nema nijednom čovjeku Reci Marijo Reci Marijo Slijepi gledaju, mrtvi ustaju i nijemi govore I gluhi će opet čut riječi Gospodnje: Vrijeme je. Reci Marijo. Reci Marijo, dal si slutila on hodat će po vodi Slijepcu vratit vid i uskrsnuti Sve nas oslobodit Marijo, to je janje bijelo dalo život svoj Nježno čedo na tvom krilu je silan Jahve Bog Reci Marijo

- 12:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovih dana me oduševljava ova pjesma! Love Song (Third Day) I've heard it said that a man would climb a mountain Just to be with the one he loves How many times has he broken that promise It has never been done. I've never climbed the highest mountain But I walked the hill of calvary Chorus: Just to be with you, I'll do anything There's no price I would not pay Just to be with you, I'll give anything I would give my life away. I've heard it said that a man would swim the ocean Just to be with the one he loves All of those dreams are an empty emotion It can never be done I've never swam the deepest ocean But I walked upon the raging sea Repeat chorus I know that you don't understand the fullness of My love How I died upon the cross for your sins And I know that you don't realize how much that I gave you But I promise, I would do it all again. Just to be with you, I've done everything There's no price I did not pay Just to be with you, I gave everything Yes, I gave my life away.

- 12:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Poklon mudraca

- 11:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.01.2006.

- 22:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Danas slavimo: Sveti Gaudencije, osorski biskup

U krčkoj biskupiji, a osobito u gradu Osoru na otoku Cresu, slavi se danas veoma svečano sveti Gaudencije, osorski biskup. Osor se nalazi na prevlaci između otoka Cresa i Lošinja. Danas broji tek stotinjak stanovnika, dok je u prošlosti bio jedan od najvažnijih pomorskih gradova na Jadranu, a bio je i sjedište biskupije. U njemu se rodio koncem X. stoljeća kao njegov najslavniji sin, kasniji biskup i svetac, sveti Gaudencije. O tome svetome biskupu znamo samo to da je bio redovnik, osnivač samostanâ na otoku Cresu i jedne pustinjačke naseobine, koja je bila pravno sjedinjena s istom redovničkom ustanovom u S. Nicola di Montegarbo. Neki povjesničari misle da je Gaudencije bio čak učenik sv. Romualda, osnivača kamaldulenza, pustinjačke grane benediktinskoga reda. Ne znamo točno određeno vrijeme, ali sigurno poslije g. 1018. Gaudencije bi izabran za biskupa svoga rodnoga grada. Bio je to znak da je u Božjem narodu i među klerom uživao velik ugled. Biskupovao je oko 30 godina, a onda se pod pritiskom nekih gradskih plemića odrekao biskupske službe te povukao u tišinu samostana S. Maria di Portonovo, kod Ancone, gdje je sveto proveo ostatak života. Veliki svetac onoga vremena, biskup i kardinal sv. Petar Damiani, ovako piše o sv. Gaudenciju: »Časni Gaudencije, osorski biskup, čijeg sam prijateljstva slatkoću i ja uživao, po kojem je Bog učinio veliko čudo, napustio je biskupsku službu te otplovivši iz slavenskoga kraljevstva pristao je uz obalu Ancone. Ondje je nedaleko od grada živio dvije godine i sretno preminuo.« ZANIMLJIVOST: - Na otočju cresko-lošinjskog arhipelaga nema zmija otrovnica. Legenda kaže da ih je otjerao sv. Gaudencije. - Jedini planinarski dom na našim otocima registriran pri Hrvatskom planinarskom savezu jest planinarski dom "Gaudencije" na 274 m nadmorske visine na lošinjskoj Osoršćici, o kojem brigu vodi lošinjsko planinarsko društvo, radi tijekom cijele godine u danima vikenda, a od 1. lipnja do 1. listopada dom je otvoren od nula do dvadeset četiri sata. Posljednje tri godine za slasne obroke i hladnu pivicu nakon naporna hodanja brine se domar Miro Kovačević. Više pročitajte OVDJE Svetac dana

- 16:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 04.01.2006.

- 21:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Skok u vjeri uvijek znači ljubiti, ne očekujući da zauzvrat budeš ljubljen, davati, ne tražeći primitak, pozivati, bez nadanja da i ti budeš pozvan, prihvaćati, ne tražeći da budeš prihvaćen. (Henry J.M. Nouwen)

- 18:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nije lako govoriti o svojemu kaležu

Kako bismo upoznali sebe i prihvatili svoj vlastiti, jedinstveni životni put, i drugi nas moraju upoznati i prihvatiti onakve kakvi jesmo.Mi ne možemo provoditi duhovni život u tajnosti. Ne možemo svoj put u slobodu, u istinsku slobodu, pronaći u izolaciji. Tišina bez razgovora je isto tako opasna kao i osamljenost bez zajedništva. To dvoje mora ići zajedno. Nije lako govoriti o svojemu kaležu i o onomu što se u njemu nalazi. Za to su potrebne velika hrabrost i vježba, jer kao što želimo izbjeći tišinu da bismo izbjegli suočavanje sa samim sobom, isto tako želimo izbjeći razgovor o unutarnjem životu da bi izbjegli suočavanje s drugima. Time ne želimo reći da bi svaki čovjek kojega poznajemo ili susretnemo trebao čuti što se nalazi u našemu kaležu. Naprotiv, bilo bi netaktično i nerazumno, dapače opasno, da ljudima u koje se ne možemo pouzdati, niti u njih možemo imati povjerenja, priopćujemo svoje najunutarnjije misli. To ne bi stvaralo zajedništvo nego bi dovodilo do međusobne neugodnosti i produbljivalo našu krivnju i sramotu. Ono što je nama potrebno jesu dobri, suosjećajni prijatelji, kojima možemo otvoriti svje srce. Takvi nas prijatelji mogu osloboditi zakočenosti koju skrivanje i tajnovitost izazivaju u nama. Oni nam mogu postati sigurno mjesto na kojemu možemo izreći svoju unutarnju bol i svoju najdublju radost, svojom nas ljubavlju mogu dovesti do uočavanja sa samima sobom i tako nas potaknuti na veću duhovnu zrelost. (Henry J.M. Nouwen)

- 16:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vjerujte....

Svatko čezne za tim da se u potpunosti nekome preda, da ima duboku duhovnu vezu s drugim, da bude ljubljen potpuno i ekskluzivno. Ali Bog kaže kršćanima: "Ne, dok nisi zadovoljan, ispunjen i sretan s tim da te Ja ljubim, da predaš sebe potpuno i bez rezerve Meni, da imaš intenzivan i poseban odnos samo sa Mnom; otkrivajući da samo u Meni možeš naći svoje zadovoljstvo. Tek tada ćeš biti sposoban za savršen ljudski odnos koji sam za tebe isplanirao." Nikada nećeš biti sjedinjen s drugim dok se ne sjediniš sa Mnom, zasebno od svega i svakoga, zasebno od svake želje i čežnje. Ja želim da prestaneš planirati, prestaneš željeti, i dozvoliš mi da ti predam najuzbudljiviji plan koji postoji , onaj koji ti ne možeš niti zamisliti. Ja želim da ti imaš najbolje. Molim te dopusti mi da ti to dam. Samo nastaviti Mene gledati i očekuj najveće stvari. Nastavi doživljavati i učiti stvari koje ti JA govorim... Samo moraš čekati. To je sve. Ne budi tjeskoban. Ne brini se. Ne gledaj okolo na stvari koje su drugi dobili ili koje sam im Ja dao. Ne gledaj okolo na stvari koje misliš da želiš. Samo nastavi gledati za Mnom i u Mene, ili ćeš propustiti ono što ti želim pokazati. I onda ... kad budeš spreman, iznenadit ću te sa ljubavlju puno ljepšom nego si ikada mogao sanjati. Vidiš, dok se ti pripremaš i dok onaj kojeg sam za tebe namijenio priprema, ja i u ovom trenutku radim na tome da oboje budete spremni u isto vrijeme. Sve dok oboje ne budete samo sa mnom zadovoljni i životom koji sam za vas pripremio, nećete moći iskusiti Ljubav koja je oličenje vašeg odnosa sa Mnom i ovom savršenom Ljubavi. Predragi ja želim da vi imate ovu divnu ljubav. Ja želim da vidite u živo sliku vašeg odnosa sa mnom i da konkretno uživate vječno jedinstvo ljepote, savršenosti, i Ljubavi koju vam dajem sa Sobom. Znajte da vas ljubim neizmjerno. Ja sam Bog. Vjerujte i budite zadovoljni.

- 16:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zašto je Bog dopustio Katrinu?

Dok i dalje otkrivamo tragične dimenzije uragana Katrina, mnogi se ljudi okreću svojim vjerskim čelnicima kako bi im pomogli da razumiju kako je do toga došlo. Južni dio Sjedinjenih Država vrlo je religiozan dio zemlje. U području Meksičkog zaljeva konkretno dominiraju katolici i baptisti. Pitanje kojim su preokupirani teolozi već stoljećima jest – ako je Bog dobar, svemoćan i sveznajući, zašto se događaju ružne stvari poput Katrine. Grana teologije koja pokušava riješiti ovu zagonetku naziva se teodiceja. Premda su i baptisti i katolici kršćani, imaju vrlo različite odgovore na ovo pitanje koje se nalazi u središtu teodiceje. Albert Mohler predsjednik je Teološkog sjemeništa baptista s juga u Louisvilleu, u saveznoj državi Kentucky. On kaže da ljudi koji su usredotočeni na kvalitete Božje ljubavi i moći imaju nepotpuno shvaćanje o tome tko je zapravo Bog. "Jedna stvar obično nedostaju u toj slici - ljudi razmišljaju o Bogu kao nekome tko je pravedan. To znači da znamo da je grijeh jedan od razloga zašto na svijetu ima potresa, tsunamija, uragana i tornada, kao i činjenica da je ovo svijet u propadanju. Nije poput Raja, kako je Bog namjeravao da bude otpočetka." Drugim riječima, do uragana dolazi jer je Božja namjeravana ravnoteža poremećena grijehom. Stoga, po baptističkom vjerovanju, prirodna nepogoda može biti prilika za iskupljenje. Otac Mohler kaže da to ne znači kako baptisti vjeruju da je Bog poslao uragan Katrina u područje Meksičkog zaljeva da bi kaznio tamošnje stanovništvo. On kaže da baptistička teodiceja ne govori o pojedinačnim grijesima pojedinaca. Ona se odnosi na samu ideju grijeha…izvornog grijeha za kojeg većina kršćana vjeruje da im je udijeljen kad prvi biblijski ljudi - Adam i Eva - nisu poslušali Boga. "Savršenstvo stvaranja uništeno je ljudskim grijehom. Imamo u Bibliji, Knjizi postanka, treće poglavlje koje nam kaže da Zemlja sad pati zbog efekta tog grijeha. Pavao u Poslanici Rimljanima, poglavlje osam, kaže da stvaranje traži iskupljenje do kojeg će doći. Međutim, ne smijemo reći 'znamo zašto ovi ljudi pate. To je zbog njihovih konkretnih grijeha'." Ipak ideja da je ljudski grijeh odgovoran za nešto poput uragana, posve je strana katolicima, kaže sestra Elizabeth Johnson, koja predaje teologiju na isusovačkom Sveučilištu Fordham. Ona kaže da po katoličkoj teologiji, uragani i potresi nisu izazvani Bogom ni grijehom, već zakonima prirode. "Bog je uzročnik svih uzročnika. On je primarni uzročnik. Katolička nas teologija uči da je Bog stvorio svijet svojim vlastitim integritetom kao biće. Ima svoje vlastite zakone prirode, svoj unutarnji način funkcioniranja. Imate podzemni potres, dobijete tsunami. Bog to nije izazvao. To je u stvarnosti djelo planeta koji se tako održava plodan i obnovljen itd. Isto se odnosi i na uragane." Katolička teologija na uči da je ljudski grijeh odgovoran za uragane i tsunamije, ali sestra Elizabeth Johnson kaže da uči kako grješnost može igrati ulogu u patnjama koje često nakon toga uslijede. Katolička teologija govori o pojedinačnim grijesima pojedinačnih ljudi, a ne o izvornom grijehu. Elizabeth Johnson kaže da katolici vjeruju kako je izvorni grijeh imao moćne efekte na svijet - ipak, ne učinke u kakve vjeruju baptisti i druge protestantske denominacije. "Prema stajalištima protestanata, izvorni je grijeh uništio ljudsku prirodu, tako da u nama nema apsolutno ničeg dobrog, osim onog što se iskupi molitvom. Katolici smatraju da je izvorni grijeh povrijedio ljudsku prirodu, na neki je način oslabio, a potom imamo drugačije pogleda na odgovornost u kontekstu zla i u kontekstu tumačenja Boga." Bez obzira na razlike oko toga zašto je došlo do uragana Katrina, oba naša sugovornika se slažu da on nije Božja krivica. Dodaju da bi patnja koja je nakon uragana uslijedila mogla biti mogućnost i za baptiste i za katolike da obnove svoju vjeruju u Boga – jer unatoč svim pogreškama koje su učinjene u spasilačkim operacijama, bilo je i izuzetnih djela ljudske dobrote, ljubaznosti i ljubavi. A to je - kažu ovi teolozi – središnja poruka kršćanstva - i u katoličkoj i u baptističkoj verziji.

- 16:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Štala kao mjesto rođenja

Isus se rodio u štali, "jer za njih nije bilo mjesta u svratištu" (Lk 2,7). Umjetnici su tamo od srednjeg vijeka s posebnom ljubavlju prikazivali štalu u kojoj se rodio Isus. Očito ih je slika štale jako potresla. I za švicarskog psihologa Carla Gustava Junga je štala važan simbol. On je smatrao da čovjek uvijek iznova mora misliti na to da je samo štala ta u kojoj se rađa Bog, a ne palača koju bi rado ponudio Bogu. Ondje gdje su smještene životinje, ondje se događa Isusovo rođenje. Ondje gdje stanuju ljudi, gdje se osjećaju kod kuće, vrata su zatvorena. Štala predstavlja ono područje u nama u kojemu stanuju životinje, to znači instinkti, nagoni, vitalnost, spolnost. Ovo "životinjsko" područje najradije bismo skrili od sebe i od ljudi. Stidimo ga se. Jer ne ovladavamo ovim područjem. Ono nije čisto. Ne miriši ugodno. Nije kemijski očišćeno. I kad ju se očisti, štala još uvijek zaudara na izmet i mokraću. To najradije ne bimo osjećali. To nam je teško. Ali Bog se hoće upravo tu u nama roditi. Boga ne nalazimo u prvome redu ondje gdje radimo, gdje smo se udomili, gdje pozivamo druge ljude, nego u našoj štali. To od nas traži stav poniznosti. Potrebna je odvažnost otvoriti Bogu vlastitu štalu. Samo ako pred Boga stavimo sve što je u nama, Bog će ući u nas. Neće se zadovoljiti s time da stanuje samo u lijepo očišćenim gostinjskim sobama. On želi sići i u naše dubine. Želi rasvijetliti i naše tame. Na božićnim slikama svjetlo koje dolazi od božanskog Djeteta obasjava štalu i sve uranja u blago svjetlo. Tamo gdje leži božansko Dijete, tamo je sve ljudsko, dobrostivo i dobro. (Anselm Grun)

- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #