Isus se rodio u štali, "jer za njih nije bilo mjesta u svratištu" (Lk 2,7). Umjetnici su tamo od srednjeg vijeka s posebnom ljubavlju prikazivali štalu u kojoj se rodio Isus. Očito ih je slika štale jako potresla. I za švicarskog psihologa Carla Gustava Junga je štala važan simbol. On je smatrao da čovjek uvijek iznova mora misliti na to da je samo štala ta u kojoj se rađa Bog, a ne palača koju bi rado ponudio Bogu. Ondje gdje su smještene životinje, ondje se događa Isusovo rođenje. Ondje gdje stanuju ljudi, gdje se osjećaju kod kuće, vrata su zatvorena. Štala predstavlja ono područje u nama u kojemu stanuju životinje, to znači instinkti, nagoni, vitalnost, spolnost. Ovo "životinjsko" područje najradije bismo skrili od sebe i od ljudi. Stidimo ga se. Jer ne ovladavamo ovim područjem. Ono nije čisto. Ne miriši ugodno. Nije kemijski očišćeno. I kad ju se očisti, štala još uvijek zaudara na izmet i mokraću. To najradije ne bimo osjećali. To nam je teško. Ali Bog se hoće upravo tu u nama roditi.
Boga ne nalazimo u prvome redu ondje gdje radimo, gdje smo se udomili, gdje pozivamo druge ljude, nego u našoj štali. To od nas traži stav poniznosti. Potrebna je odvažnost otvoriti Bogu vlastitu štalu. Samo ako pred Boga stavimo sve što je u nama, Bog će ući u nas. Neće se zadovoljiti s time da stanuje samo u lijepo očišćenim gostinjskim sobama. On želi sići i u naše dubine. Želi rasvijetliti i naše tame. Na božićnim slikama svjetlo koje dolazi od božanskog Djeteta obasjava štalu i sve uranja u blago svjetlo. Tamo gdje leži božansko Dijete, tamo je sve ljudsko, dobrostivo i dobro.
(Anselm Grun)
Post je objavljen 04.01.2006. u 15:37 sati.