Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.

(sv. Jeronim)

Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.

(sv. Ciprijan)

Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)

I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.

(fra Bonaventura Duda)

Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)

Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)



Marana tha

srijeda, 04.01.2006.

Zašto je Bog dopustio Katrinu?

Dok i dalje otkrivamo tragične dimenzije uragana Katrina, mnogi se ljudi okreću svojim vjerskim čelnicima kako bi im pomogli da razumiju kako je do toga došlo. Južni dio Sjedinjenih Država vrlo je religiozan dio zemlje. U području Meksičkog zaljeva konkretno dominiraju katolici i baptisti.

Pitanje kojim su preokupirani teolozi već stoljećima jest – ako je Bog dobar, svemoćan i sveznajući, zašto se događaju ružne stvari poput Katrine. Grana teologije koja pokušava riješiti ovu zagonetku naziva se teodiceja. Premda su i baptisti i katolici kršćani, imaju vrlo različite odgovore na ovo pitanje koje se nalazi u središtu teodiceje. Albert Mohler predsjednik je Teološkog sjemeništa baptista s juga u Louisvilleu, u saveznoj državi Kentucky. On kaže da ljudi koji su usredotočeni na kvalitete Božje ljubavi i moći imaju nepotpuno shvaćanje o tome tko je zapravo Bog.
"Jedna stvar obično nedostaju u toj slici - ljudi razmišljaju o Bogu kao nekome tko je pravedan. To znači da znamo da je grijeh jedan od razloga zašto na svijetu ima potresa, tsunamija, uragana i tornada, kao i činjenica da je ovo svijet u propadanju. Nije poput Raja, kako je Bog namjeravao da bude otpočetka."
Drugim riječima, do uragana dolazi jer je Božja namjeravana ravnoteža poremećena grijehom. Stoga, po baptističkom vjerovanju, prirodna nepogoda može biti prilika za iskupljenje. Otac Mohler kaže da to ne znači kako baptisti vjeruju da je Bog poslao uragan Katrina u područje Meksičkog zaljeva da bi kaznio tamošnje stanovništvo. On kaže da baptistička teodiceja ne govori o pojedinačnim grijesima pojedinaca. Ona se odnosi na samu ideju grijeha…izvornog grijeha za kojeg većina kršćana vjeruje da im je udijeljen kad prvi biblijski ljudi - Adam i Eva - nisu poslušali Boga.
"Savršenstvo stvaranja uništeno je ljudskim grijehom. Imamo u Bibliji, Knjizi postanka, treće poglavlje koje nam kaže da Zemlja sad pati zbog efekta tog grijeha. Pavao u Poslanici Rimljanima, poglavlje osam, kaže da stvaranje traži iskupljenje do kojeg će doći. Međutim, ne smijemo reći 'znamo zašto ovi ljudi pate. To je zbog njihovih konkretnih grijeha'."

Ipak ideja da je ljudski grijeh odgovoran za nešto poput uragana, posve je strana katolicima, kaže sestra Elizabeth Johnson, koja predaje teologiju na isusovačkom Sveučilištu Fordham. Ona kaže da po katoličkoj teologiji, uragani i potresi nisu izazvani Bogom ni grijehom, već zakonima prirode.
"Bog je uzročnik svih uzročnika. On je primarni uzročnik. Katolička nas teologija uči da je Bog stvorio svijet svojim vlastitim integritetom kao biće. Ima svoje vlastite zakone prirode, svoj unutarnji način funkcioniranja. Imate podzemni potres, dobijete tsunami. Bog to nije izazvao. To je u stvarnosti djelo planeta koji se tako održava plodan i obnovljen itd. Isto se odnosi i na uragane."
Katolička teologija na uči da je ljudski grijeh odgovoran za uragane i tsunamije, ali sestra Elizabeth Johnson kaže da uči kako grješnost može igrati ulogu u patnjama koje često nakon toga uslijede. Katolička teologija govori o pojedinačnim grijesima pojedinačnih ljudi, a ne o izvornom grijehu.

Elizabeth Johnson kaže da katolici vjeruju kako je izvorni grijeh imao moćne efekte na svijet - ipak, ne učinke u kakve vjeruju baptisti i druge protestantske denominacije.
"Prema stajalištima protestanata, izvorni je grijeh uništio ljudsku prirodu, tako da u nama nema apsolutno ničeg dobrog, osim onog što se iskupi molitvom. Katolici smatraju da je izvorni grijeh povrijedio ljudsku prirodu, na neki je način oslabio, a potom imamo drugačije pogleda na odgovornost u kontekstu zla i u kontekstu tumačenja Boga."

Bez obzira na razlike oko toga zašto je došlo do uragana Katrina, oba naša sugovornika se slažu da on nije Božja krivica. Dodaju da bi patnja koja je nakon uragana uslijedila mogla biti mogućnost i za baptiste i za katolike da obnove svoju vjeruju u Boga – jer unatoč svim pogreškama koje su učinjene u spasilačkim operacijama, bilo je i izuzetnih djela ljudske dobrote, ljubaznosti i ljubavi. A to je - kažu ovi teolozi – središnja poruka kršćanstva - i u katoličkoj i u baptističkoj verziji.

- 16:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
da veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime, učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.

(Iv 14,12-14).

Image Hosted by ImageShack.us