MaoTze - Abeceda života

24.11.2006., petak

Štrajk! Hoćemo kruha i čokolade

Jučer je počeo štrajk prosvjetara koji se nastavlja i danas. Prema najavama sindikata očekuje se da će danas u štrajku biti nešto manje od 75.000 zaposlenih u osnovnim i srednjim školama. Ovo nije ni prvi ni posljednji štrajk prosvjetera ali ima nekoliko stvarčica koje ga čine specifičnim.

Za život a ne za školu učimo

Dosadašnji štrajkovi prosvjetara bili su karakterizirani, već poslovičnom, razjedinjenošću školskih sindikata. Nesloga među vođama sindikata (a samim time i među sindikalnim organizacijama) često je bila glavni razlog zbog kojeg su štrajkovi "propadali". Neki sindikati bi sklopili poseban dogovor s nadležnim ministarstvom i povukli se iz štrajka, ostavljajuću druge sindikate da se muče u pregovorima. Katkada je Vlada posezala za uvođenjem radne obveze kao mjerom za obustavu štrajka a ponekad su sindikati prihvaćali prvu ponudu "na stolu" zadovoljivši se samo mrvicama. U međuvremenu su visokopozicionirani sindikalisti prepustili svoje mjesto (iz različitih razloga) manje poznatim kolegama, a neki poput Vesne Kanižaj okušali su se i u utrci za Predsjednika Republike.

Danas je situacija nešto drugačija. Čini se da su sindikati ovaj put dovoljno složni da zajedno izguraju ovu priču do kraja, kakav god on bio. Zanimljivo je da su izabrali za početak štrajka upravo onaj dan kada je u Saboru, na dnevnom redu, bila rasprava o proračunu. Naravno, ministar Šuker ih je otpilio po kratkom postupku odbivši sve zahtjeve. Njegova pozicija je jasna i bila je krajnje predvidljiva. a) Šuker je cijeli dan morao biti u Saboru i braniti proračun; b) više je puta javno izjavio da neće biti povećanja proračuna ni za lipu. Prihvaćanjem zahtjeva prosvjetara nužno bi moralo doći do rebalansa proračuna. Kako se o proračunu glasa 1.12. postoji samo jedna mogućnost ispunjenja zahtjeva prosvjetara. Primarno bi Vlada trebala udovoljiti njihovim zahtjevima. Potom bi se trebala osigurati namjenska sredstva u proračunu. Znamo da je rasprava o poračunu dovršena, tako da je jedini način da Vlada podnese Saboru amandman na proračun a da ga Saborska većina prihvati (što inače ide automatizmom jer Vladu čine HDZ-ovci kao i Saborsku većinu). Ovakva situacija je zanimljiva i zobg toga što se do sada nije događalo da Vlada šalje bilo kakve amandmane na proračun niti su to radili zastupnici stranke na vlasti.

Problem se dogodio istupom ministra Primorca koji je priznao da su prosvjetari potplaćeni i da njihove plaće trebaju rasti čime je direktno konfrontirao izjave ministra Šukera. Sada se, barem tako tvrde dnevne novine, u cijelu priču uključio i Sanader s ciljem da smiri strasti i pokuša ispregovarati nekakav dogovor. Zbog čega se premijer miješa u takve stvari kada ima "sposobne" ministre nadležne za slučaj? Jednostavno - slijedeća godina je izborna a 80.000 prosvjetara čini 80.000 obitelji, odnosno više od 250.000 ljudi koji su izravno povezani s njima. Dodamo li tome učenike koji stječu pravo glasa, njihove roditelje kojima djeca pričaju što se zbiva u školi itd. dolazimo do impresivne brojke koju dr. Ivo neće i ne može prepustiti slučaju. Podsjećam da je nedavno usvojen prijedlog isplate božićnice umirovljenicima. Dobro je da su ih se sjetili. Imali su tri godine, koliko su trenutno na vlasti, da ispune ovaj dio koalicijskog dogovora s umirovljenicima. Sigurno je riječ o slučajnosti, pa ne bi naša socjalno osjetljiva Vlada to radila samo zbog izbora. Ili možda ipak... Zbog toga i postoji nada da bi prosvjetari mogli uspjeti u svojem naumu.

Pikanterija za kraj

Iako podržavam prosvjetare u štrajku i želim im da uspiju u svojem naumu, da ustraju u štrajku i skrenu pažnju na svoje probleme, ipak ću ih malo bocnuti za kraj. Da li ste znali da svi profesori u osnovnim (a mislim da je jednako i u srednjim) školama primaju tzv. "cipeliće". Riječ je o fiksnom mjesečnom iznosu koji je zajamčen kolektivnim ugovorom. Najmjena mu je da pokriva troškove obuće obzirom da prosvjetari najčešće hodaju na posao. Naravno, cipeliće primaju i oni profesori koji na posao putuju autobusom ili automobilom, bez obzira imaju li pokrivene putne troškove ili ne. Zbog čega o ovoj činjenici javnost ništa ne zna jasno je samo prosvjetarima i njihovim sindikatima. Nije riječ o nekom velikom iznosu ali bi bilo pošteno da javnost zna kolika su ukupna primanja prosvjetara (a ne samo iznos plaće). Ne pada mi na kraj pameti spominjati kako sam došao u posjed ove informacije jer ne želim izložiti svoje izvore mogućim neugodnostima. Zalažem se za slobodu informiranja i dostupnost informacije. Potpuno podržavam štrajk prosvjetara iz dva razloga: 1) plaće prosvjetnih djelatnika su sramotno niske, uzevši u obzir loše uvjete u našim školama i (prema mojem mišljenju) prilično kvalitetno obrazovanje koje nam pružaju; 2) štrajk je legitiman oblik pritiska na vlast i potpuno ga podržavam gledajući kao primjer na susjednu Italiju. Kada štrajkaju npr. novinari onda cijeli dan nema novina u državi, o paralizi prometa ili obavljanja usluga neću trošiti riječi. Kad se kod njih štrajka onda se štrajka. Doduše da su naši sindikalisti vještiji pregovarači štrajk bi bio bespotreban; s druge strane u našoj Vladi sjede "veliki poklonici obrazovanja" pa je pokušaj pregovora katkada jednako plodan kao i lupanje glavom u zid. Ali gospodo sindikalci onda nam recite cijelu istinu. Postoje li još nekakvi "cipelići" (ili slična premija) o kojoj uporno šutite? Javnost ima pravo znati, pogotovo kada tražite njenu podršku u vašim nastojanjima. Budite pošteni prema javnosti i ona će vam biti naklonjena. Neka se isitna čuje jednako glasno kao i zahtjevi. Tako se pokreće Hrvatska!

MaoTze
- 15:24 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.