MaoTze - Abeceda života
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
10.11.2006., petak
Heja, heja Cibosi
|
Popodnevno ljenčarenje nakon posla: kauč, daljinski, čaša piva i cigareta. Prebacujući tako programe naletio sam na utakmicu Eurolige između Cibone i Unicaje, španjolskog prvaka. Navijač sam Zadra ali u utakmicama Eurolige zdušno bodrim Cibonu. Omilila mi se nekako i prirasla srcu kroz nekoliko sezona. Da li je to zbog načina igre, novootkrivenog interesa za košarku ili pisanja Zorana Čuture u Jutarnjem listu ni sam nisam siguran. Mala digresija - g. Čutura, svaka Vam čast za tekstove u Jutarnjem, vratili ste mi vjeru u košarku i potaknuli me da nanovo otkrijem ljubav prema tom sportu. Hvala. Nakon propagandnih poruka natrag na utakmicu Cibona je, nakon početnih desetak minuta nesnalaženja i nesigurnosti, u utakmicu ušla vrlo dobro što je rezultiralo glasnom podrškom s tribina. Imali su dobre akcije i često otvarali prilike za tricu, koje su raspoloženi šuteri u pravilu pogađali. Skok igra u obrani je bila na visokoj razini kao i brza kontra. U jednom trenutku Cibosi su imali seriju od 13-0 i prednost od dobrih 9 koševa. Činilo se da će utakmica ući u mirnu završnicu u kojoj će Cibona održavati prednost a Unicaja griješiti još više. A onda je krenulo... Ciboni se dogodila Cibona. Cibonina se igra raspala a Unicajina ostala na istoj razini. Nije da su se španjolci posebno trudili, već samo iskoristili ono što su im Cibosi servirali na pladnju. Nestalo je smislenih akcija, skok igra pod košem prepuštena je McCullough, najnižem igraču na terenu, Bader je djelovao izgubljeno u vremenu i prostoru, a Warren (od kojeg sam najviše očekivao) kao da se skrivao od lopte. Navijanje je zamrlo a sa tribina su dopirali zabrinuti uzdasi. Odjednom se Cibona našla u situaciji da mora spašavati utakmicu i loviti produžetke. Naši komentatori na HRT2 na mahove su djelovali kao da ne vide rezultat na semaforu ni kriminalnu igru na parketu. Kus promašuje šut za pobjedu iako je mogao probati ulazak u reket i polaganje a utakmica odlazi u produžetke. Tada na scenu stupa najbolji igrač susreta - McCullough. Kada su se drugi sklanjali od lopte on je spremno uzimao i usjecao se u reket. U par navrata ga je poslužila i sreća ali ona često pomogne hrabrima. Možda je na trenutke previše solirao, ali ne mogu mu to zamjeriti jer je u konačnici on bio taj koji je donio pobjedu. Cibona - Unicaja 87-83. Čini se da hrvatske ekipe i reprezentacije u momčadskim sportovima nikako ne mogu bez drame. Sjetimo se samo rukometaša i svih potrganih živaca, Ivaniševića da ne spominjem. Cibona se dokotrljala do još jedne europske pobjede, Anzulović može biti zadovoljan rezultatom ali ne i igrom, a status McCullougha, za kojeg se šuška da odlazi, sada je tek neizvjesan. Odmah mi u misli dođe Scooney Penn, nekadašnji play i motor Cibone. Taj čovjek je bio sposoban sam nositi ekipu i motivirati suigrače. Na žalost Scooney više ne stanuje "pod tornjem" ali tu je nekoliko solidnih igrača kojima treba pridodati jednog ili dvojicu majstora. Ostalo će Zula riješiti bez problema. Umjesto toga uprava i dalje kontemplira o pojačanju iz amerike, gradsko poglavarstvo nastoji preuzeti kontrolu nad klubom (e moj Bandiću) a Mance postiže samo 2 koša za 11 minuta na parketu. Volio bih opet gledati Cibonu na vrhu europske košarke, krcat Draženov dom i zadovoljan izraz na licu navijača. Samo se bojim da je to jedan lijep san koji još neko vrijeme nećemo sanjati... heja, heja Cibosi! MaoTze |
