|
|
| listopad, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
* imam 17 godinica
* po horoskopu sam djevica
* idem u srednju školu
* treniram
* pije se subotom naravno kad se obavezno izlazi 
* pušim 
* slušam najviše narodno 
, i nešto od naše muziku i komercijalu obavezno
* volim iskrenost, poštenje, smijeh, sreću, izlazit, romantiku...
* mrzim dvolišnost, pohlepnost, sebičnost i laž 
* cijenim prave prijatelje jer takvih je stvarno malo...
Najviše pišem kada sam usamljena i tužna...to su najčešće ovi noćni trenuci kada dođem doma, zatvorim se u sobu, slušam muziku i razmišljam...razmišljam o njemu s kojim sam provela 2 godine, o životu, o sreći, o ljubavi, o prijateljstvu...
Toni Cetinski - 23.prosinac
"...Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
preživjet te dane.
Sad još osjećam miris tvog tijela
u našem krevetu leži po svud
i neispijena šalica kave
stalno podsjeća nemam kud...
Nova zora polako sad sviće
ali tebi to svejedno je
i nema veze što pjevaju ptice
jer to gore sad ne čuje se...
Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog ce mi dati sad snage
preživjet te dane.
Ne znam što sad da radim sa sobom
nosim neizbrisiv trag
nikad više tvoj šapat na uhu
otvaram prozor zagušljiv je zrak.
Brzo oblačim kaput na sebe
žurno izlazim na ulicu
baš je dobro sto kiša rominja
to nisu suze na mom licu...
Još pamtim sve naše posljednje riječi
taj čvrsti zavjet neraskidivi
da pođem s tobom ja znam ne bi htio
moram se boriti, moram sa tim..."
Vesna Pisarović - Ti neznaš što je ljubav
"Časa prepun stol, u meni bol
svi su noćas tu, al' nije on
s društvom nazdravljam
trudim se da se ne vidi
glasno smijem se
ne dam da itko primjeti.
Ti ne znaš što je ljubav
bez malo srama srce si mi slomio
ti ne znaš što je ljubav
jer nisi nikad nikog tako volio .
Ne mogu, ja više
ne mogu, ni suzu pustiti
što mi to radiš
Bože, snage mi daj
bar da te mogu mrziti.
A glumim, glumim da
da mi kiša ne smeta
glumim da toplo mi je
a kao santa leda sam...
Časa prepun stol, u meni bol
svi su otišli, al' nije on
vrisnula bih sad
samo da bol me popusti
srce ne sluša
bar da te mogu mrziti..."
Toni Cetinski - Kad bi dao Bog
"...Minutu pred kraj za naš oproštaj
ja priznat cu grijeh ko slamku za spas
i past cu na dno, zaslužujem to
da sudiš mi ti...
Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku
rađe nego svijet uzeo bi nju
i ne bi nitko kao ja
tvoju ljubav tako čuvao
nju sam imao pa izgubio...
I stid me, i strah što ostat ću živ
ne postoji riječ koliko sam kriv
i spreman je stol
da večeram bol odeš li ti..."
Opća opasnost - Jednom kad noć
Jednom kad noć
ukrade nebu.
sve što si voljela na njemu
bit ce ti žao, bit će ti žao,
sto nisam tu
ruke pamte
samo ljubav najbolju...
Jednom kad usne
ne bude htjele
u strancu utjehu tražiti,
suze ce srcu šapnuti
da je pogriješilo
jer nije ostalo tamo
gdje je jedino voljelo...
Kada tuga jednom
na vrata dođe
a samoća zaboli
hoćeš li moći ime moje
sa usana svojih skloniti...
Bili smo jednom najbolji
o nama su priče pričali
i sad kad se sjetiš
htjela bi vrijeme vratiti
poslije mene su ti lađe slomile
bure i vjetrovi...
Daleka obala - Kurve
Stvari se polako vraćaju na mjesto,
ovakvo nešto se ne događa često
premda, priznajem ponekad pretjeram
i nekud otplovim sam,
i tad slike izblijede sve,
i tad zatvaram se u sebe,
i tad nisi mi potrebna...
Kazaljke i dalje krugove crtaju
umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju
prazno mjesto u mom krevetu
sjeća me, bila si tu...
Tko zna kuda si otišla,
tko zna zbog čega se ne vraćaš,
tko zna, sve piše u zvijezdama.
Jos jučer poljupcima mi smo se borili,
i dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali,
što se dogodilo, gdje je ta kap
što je prelila čašu
što te natjerala da odneseš,
Sve što sam volio, a tebe sam volio!
sve što sam sanjao, a tebe sam sanjao!
ma zar sam pogriješio sto sam se smijao
kad su mi govorili da sve su žene kurve...!?!
Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
kao u bajci prekriven trnjem i travama
sve dok se ti ne vratiš a vratit ćeš se znam
i sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan
dok me ne zagrliš, dok me ne poljubiš
dok me ne zagrije tvoj dah.
Gibonni - Ovo mi je škola
Ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije,
jer fališ mi do bola,
i znam da bit će još i bolnije
jer svaka ljubav nova ruši vjeru u tebe!
ovo mi je škola i drugi puta cu pametnije...
Koje su to riječi sto su meni sišle s usana
ne poznajem ni jednu što bi kazni ovoj bila jednaka
jer su osveta i ponos dvije sestre blizanke, rođene u ponoć,
jedna malo prije, druga kasnije..
Ako ikad vratim vjeru u tebe
i onda lažna nada nikne za mene
na poljima od snova ne pusta se korijenje
ovo mi je škola i drugi puta ću pametnije...
Da bili smo skupa 2 godine...prekinuli smo u 3.mjesecu poslije toga smo još nekih 2 puta bili skupa po 2,3 tjedna...
Ali od negdje 15.7 nemamo više NIŠTA...
Iskreno pun mi je k.... više plakanja, tugovanja, prisjećanja..Nije vrijedan mojih suza, da je vrijedan mojih suza nebi plakala jer bi bio kraj mene, znam da mi je svašta oprostio, ali neznam ni ja šta tražim, jer bi bilo nemoguće oprostit, a oprost zapravo ni ne tražim..jer se stavljam u njegovo mjesto, ali ipak na njegovom mjestu nebi radila neke stvari što on radi..ma nemam pojma više ni sama...
Evo ovih dana nisam imala baš vremena, treninzi, škola i tako to...
Možda je to bilo i bolje jer sam manje mislila na njega..
Neznam više ni sama što da mislim... Sve ga više mrzim, ali ljubav ne prestaje...
Slušam priče kako je s ovom, kako je s onom...ma joj...neznam više ni sama.
Sve me prisjeća na njega..to je najgore, nebi možda toliko mislila o njemu da nema glupih sjećanja..
Jučer dolazim doma, nedjelja navečer (inače ne volim baš taj dan), i hodam ja tako par minuta do doma..i sve me podsjetilo na njega, jer me uvijek pratio do doma tim putem, uvijek bi još stali ispred kuće da me poljubi jedan put, dva i takve sitnice...i samo su mi suze krenule..
Dođem doma upalim liniju i naravno dođe pjesma koju mi je on pjevao..
I kako onda dalje?? kako da ga izbacim iz glave, iz srca..previše me boli..
Jučer isto bila sam s onim dečkom o kojem sam pisala već kojeg znam nekih 7 mjeseci i kojem sam odlučila dati priliku jer smo već i nešto bili skupa i dečko je predobar...
i ja s njim, i mi se tako ljubimo,a meni u glavi ON, prisjećala sam se njegovih poljubaca dok me taj dečko ljubio..osjećala sam se tako jadno, on to nije mogao znati na što ja mislim, ali meni je bilo krivo, jer znam da se ON sigurno ne prisjeća mene dok je s drugima, njemu je i predivno bez mene...
Živcira me više sve ovo, jer svaki ovaj post govori o njemu, svaki moj dan se svodi na njega, svako jutro on mi prvi dođje u misli, svaku noć na njega pomislim prije nego sto zaspim...
To me previše boli!!
Ljubavi jedina, volim te
dođi što prije, vrati se
tužna sam bez tebe
ti si mi sve
znaš li da za tobom umirem...
Ljubavi jedina, volim te
dođi sto prije, vrati se
negdje daleko ti si sad njen
znaš li da za tobom tugujem...
O kako ću ja
kroz život sama u dugim noćima
o kako ću ja
bez tvojih dodira, tvoga mirisa
u suzama, u mukama
neka sam zauvijek prokleta
ako si sada u tuđim rukama
Ljubavi jedina, volim te
dođi sto prije, vrati se
tužna sam bez tebe
ti si mi sve
znaš li da za tobom umirem
U suzama, u mukama
neka sam zauvijek prokleta
ako si sada u tuđim rukama...
Jučer sam GA vidjela vani...bio je par metara od mene...pogledao me i kad me skužio samo okrenuo glavu i nešto se počeo bzvz glupavo cerekat sa frendom...
Joj grozan osjećaj, neznam dali mi je gore što sam ga vidjela nakon dugo vremena ili bi bilo bolje da ga nisam vidjela, da nisam svaki put potajno pogledala kad sam prolazila pokraj njega..
A oboje smo se pravili da se nevidimo naravno što je nemoguće koliko smo puta si prošli blizu...
Koliko god ga volim, toliko ga mrzim...neznam kako je to moguće, ali mrzim ga što je kad nije samnom, tamo se preseravao cijelo vrijeme i glumatao nešto, dok sam ja bila nije bio s nikim(barem to da nisam trebala gledat jer bi se pokupila ča)...
Kad sam ga vidjela krv mi se sledila, nije to bilo ono uzbuđenje kad ti se pojave leptirići u trbuhu ili šta ja znam šta...nije bio to baš dobar osjećaj, tako sam htjela nešto mu reći ali nisam imala snage, hrabrosti, samo sam htjela biti u njegovoj blizini, ali nisam jer ipak ponos je jači, pa sam se udaljila od njega i njegovog drušva...
Tako mi je teško bilo, neznam nisam to pokazivala, ali nije mi bilo do plesa, i zajebancije...
Ali sam ipak okrenula priču na zajebanciju jer nije imalo smisla ga onako potajno promatrat...
A sad pak razmišljam kako bi bilo lijepo da mi je jučer prišao i samo me poljubio...i kako taj poljbuac traje vječno...ali to je nemoguće. jednostavno nemoguće nakon svega...
Joj kako ga mrzim, mrzim ga što ga volim...
Ako ikada shvatiš što si izgubio
izgubivši mene,
neka te vodi put ljubavi
i srce neka ti k meni krene.
Jer kažu, da nikada ni za što nije kasno
pa tako ni za oproštaj tvoj.
Kada shvatiš, ako shvatiš
primit ću te u zagrljaj svoj.
Usamljenost nije u tome što smo sami, nego u tome što ne postoji ništa za čim čeznemo..
To je istina...Ja sam nekako odustala od NJEGA, imala sam svoju priliku s njim 2 godine, sad je kasno, sve se srušilo poput dvorca od pijeska...Volim ga, i uvijek ću ga voljet, ali nema smisla, sama ću potiho patiti, nitko neće saznati, a probat ću živjet ipak sretno, na njega pomislim odmah čim se probudim i uljepša mi jutro iako nije kraj mene, na njega pomislim prije spavanja i u snu dobim njegov poljubac za laku noć...i to mi u ovom trenutku treba biti dovoljno, iako nije, ali to me smiruje i opušta, kao da lažem samu sebe, jer on nije više moj, više nikada neću dobiti njegov poljubav, više nikada..to je istina koja boli ali je tako, i to bi trebala prihvatit vremenom..ja sam toga svjesna ali barem ga mogu imati u mašti uvijek i kad god poželim..
stvarnost je mnogo okrutnija...
Ipak prošlo je par mjeseci od prekida...i ima tu jedan dečko s kojim se viđam, kojeg znam nekih 7,8 mjeseci i s kojim sam bila par puta, viđamo se i sad...
Dečko je super, zgodan, dobar... Ali nije to baš to, nije on moja ljubav...
Pričala sam s par bliskih osoba koje su me savjetovale i pomogle mi u dosta toga...
I ja mislim da trebam dalje, on je nastavio život, trebam i ja dati nekom priliku i krenuti iz početka, jer uzaludno je samo plakat i žalit za prošlošću.. Šta nije tako?
Pokušat ću s tim dečkom, neću odmah u vezu, jer nemogu, bojim se, i nemogu voljet nikog, jednostavno moje srce kao da treba, hoće i želi samo NJEGA...nemam snage još, i bojim se, tako me strah...
Teško je kad si s nekim u vezi 2 godine, pruža ti sve, drži te kao kap vode na dlanu a ti mu vratiš NIKAKO...
Vratila sam mu prevarom, i nakon prekida da mu budem s najboljem frendom...mrzim samu sebe zbog tih stvari...jer ne shvaćam kako sam tako nešto uopće mogla pomislit a kamoli napravit...
Jer stvarno s njegove strane više nama povratka, a ja bi dala sve da je tu kraj mene, samo još jednu priliku da dobim koju bi znala iskoristit...
A znam da...užasno...a sa 17 godina čovjek se očito umisli da može radit što god želi..na jedan način mi je to tako promijenilo cijeli život, jer sam ga izgubila svojom krivicom i to je ono najgore sama sa si kriva, da sam bila pametnija još bi bio ovdje, samo moj i samo kraj mene...
To je ono što najviše boli...
I šta sada?? Ništa... kasno je za sve...
Još uvijek osjećam te, osjećam tvoj miris na mojoj koži, tvoje usne kako me nježno ljube, tvoj pogled, tvoje ruke koje me grle...osjećam te i previše stvarno da bi bio samo san...tako jak osjećaj koji je zapravo samo jedna iluzija;prokleta moja iluzija koja me tako smiruje i opušta.
Zar je tako teško u oči me pogledati,
a zajedno smo prošli mnogo toga?
Ti sada kao da se stidiš što si bio dio života moga.
Reci mi, jesam li skrivila štogod?
Jer ja sam te znala samo iskreno voljeti.
Tebi to sada ne znači ništa,
ali mene će srce zbog tebe uvijek boljeti.
No, da me nisi volio, to ti ne vjerujem.
Jer oči tvoje nikada ne lažu.
A da sam ti bila draga
i svi naši prijatelji kažu.
Zato makar zbog onog što smo imali
poneki put osmijeh mi pokloni
da bar on na jedan trenutak
sve brige koje me tište nakratko otkloni.
Jednom kad ti srce puknuti hoće,
pa pomisliš da ćeš umrijeti od samoće,
kad ti se svake noći prsa stegnu
i misli ti isti čas pobjegnu,
kad ti se tvoja pogreška osvećuje,
a ljubav te više ne usrećuje
i tada izgubiš nadu,
nađeš se sam u velikom gradu.
Jednom kad ti se pred oči uspomene sliju,
a tuđi te poljupci više ne griju,
kad te sreća više ne bude htjela,
kad te zaboli svaki kutak duše i tijela,
kad te ljubav više ne bude tješila
i kad shvatiš da si pogriješio,
tada sjeti se mene,
ljubavi izgubljene...
Predugo me puštaš da spavam u tišini,
jer ti čuješ samo sebe i eho svojih riječi...
Predugo te držim na dlanu i čuvam od vjetrova,
a ti ne želiš zaštitu...
Predugo te smatram svojim da zaboravljam te pustiti da odeš...
predugo već imam ljubav, koju ti ne osjećaš...
Predugo plovim morima samoće i ne znam se vratiti..
Predugo živim sama, a kraj tebe...
Od kad te nema, od kad te nema tu kraj mene kojoj pripadaš zauvijek, ništa više nije isto..ništa..
Ova noć je tako duga, hladna, ledena, a ti tko zna gdje si, tko zna s kim si...
Nisam znala da ovo moje malo srce će ikad nekog tako voljet, a pogotovo ne nekoga sa 17 godina...čak me i ono izdalo...jer mi samo radi gore...a kako da mu mu kažem, i dokažem da te voli uzalud, da uzalud kuca samo za tebe..uzaludno...
Prokleto bilo ono "zauvijek" koje si mi uvijek šaputao i govorio kako ćeš uvijek biti tu kraj mene..
Zašto si to govorio, obećavao, ako to nije sad tako, zašto jedino moje?!
Najgore od svega što ti ni ne znaš koliko te ja volim, kako dišem samo zbog tebe, kako mrzim svaki dan kad od kad nisi moj, kako mrzim svaku noć kad te nema kraj mene...
Mrzim što nismo više "mi"...ostala sam samo "ja"...sama i bez tebe...
Par poruka o prijateljstvu...
* Mnogi ljudi ce ti prolaziti kroz život, ali samo pravi prijatelji će te voljeti i ostaviti trag u srcu.
* Prijateljstvo je poput kule od pijeska. Teško ga je sagraditi, a lako izgubiti!
* Srce najvise pati kad prijatelja nemože da shvati.
* Ako jednom budeš sam, ostavljen i slomljen životom, ako ti suze poteku niz lice, ako se u svemu razočaraš, uvijek ću bit uz tebe, jer moje je ime prijatelj..
* Prijateljstvo je kao cvijet, ako ga ne njeguješ uvenut će!
* Ljubav je slijepa, a prijateljstvo se trudi da ništa ne vidi.
* Vrijeme ide, šta nam život znači, zajedno bi bili i bolji i jači, ali život nisu snovi puni želja, do smrti u meni imaš prijatelja...
Par stvarnih činjenica koje će te sigurno razveselit...
1. Barem dvoje ljudi na svijetu te voli toliko da bi život dali za tebe.
2. Barem 15-oro ljudi na svijetu te voli na neki način.
3. Ako te netko mrzi onda je to samo zato što želi biti poput tebe.
4. Tvoj osmjeh svima donosi sreću, čak i onima koji te ne vole.
5. Svake večeri netko misli na tebe prije nego što zaspi.
6. Nekome si čitav svijet.
7. Da nema tebe netko sada ne bi živio...
8. Ti si poseban i jedinstven.
9. Voli te netko za koga ni ne znaš da postoji.
10. Kada napraviš i najveću grešku, nešto dobro izađe iz toga.
11. Kada pomisliš da se čitav svijet svalio na tvoja leđa, gledaj bolje, vjerojatno si ti svoja leđa naslonio na svijet.
12. Kada misliš kako nema šanse da dobiješ ono što želiš, vjerojatno ni nećeš dobiti. Ali ako vjeruješ, prije ili kasnije ćeš dobiti upravo ono što želiš.
13. Uvijek pamti komplimente koje dobiješ, a zaboravljaj ružne primjedbe.
14. Uvijek reci nekome sto osjećaš za njega, ljepše ćeš se osjećati kada ta osoba to sazna.
15. Ako imaš dobrog prijatelja, imaj vremena da mu daš do znanja koliko ti je dobar..
Nedjelja, prokleta nedjelja
nigdje nikog, pustinja
u našim snovima
jos samo sjećanja
Čekamo, mi samo čekamo
balerina, zar si zaspala
zar stvarno ne vidiš, na kakvom
tankom ledu plešemo
Dolazi duga, duga noć
al' i ona mora proć'
i kada kiše padaju
tvoje mi usne trebaju
da me smire svojim
nježnim dodirom
Šutimo, mi samo šutimo
kao da se vise ne volimo
a nije istina
ja znam da nije istina
Jer ljubav nije prestala
samo se je sakrila
otvori oči, pogledaj
što je iza oblaka
I kada kiše padaju
tvoje mi usne trebaju
da me smire svojim
nježnim dodirom....
A, da baš tako nekako..ova nedjelja totalno me baca u depru..shvaćam da nemam nikog kraj sebe, da nema NJEGA...
Inače se trijeznim taj dan od subote, odmaram i spavam, pripremam za ponedjeljak, za školu...
Ali nisam bila jučer vani i ove dane kad sam bolesna samo razmišljam, ali što više razmišljam to je gore, jer dolazim do nekih zaključaka koji mi se i ne sviđaju baš, uviđam neke pogreške i to puno njih koje sam zapravo trebala izbjeći..
ali samo kukavice plaču za prošlošću..eh kad i ja nebi bila među tim kukavicama i nadala se boljem jutru..ali nikad nisam bila od tih optimista i realista...
za mene je čaša uvijek napola prazna..
možda mi je to velika mana jer uvijek gledam na lošiji način sve oko sebe
ali takva sam, voljela bih promijenit neke stvari kod sebe, jer smatram da sam dobra osoba ali zašto sam onda napravila neke stvari i povrijedila neke osobe za koje bi život dala, zašto sam tako postupila..jer nisam to htjela. ali očito je neštu u meni iznutra mi to govorilo..i nakon nekih grešaka zbog kojih bi se ubila(da sam malo slabija osoba) ali sva sreća sam jaka...barem se nadam.. ja opet tražim i opravdavam se samoj sebi zašto sam to napravila... odgovor bi trebao postojat, ali kako da dođem do njega, jer dok ne dodem neću mirno spavat, neću ga prebolit..
očito je tako moralo biti, ali ne nije...to je najlakše reći...jer mi sami krojimo sudbinu...samo mi odlučujemo, a pojedinosti se dešavaju ali one ne mijenjaju bitno stvari ako mi to ne želimo...
neznam više ni sama...
smeta mi kod mene što dosta glumim u tom smislu da ću rijetko pokazat koliko mi je teško, radije ću vani i u školi se glupirat kao uvijek; ma koliko mi bilo teško, a kad dođem doma u 4 zida se naplakat...
i tako si radim gore samoj sebi jer na jedan način sam tako slaba, povrijede me odmah neek stvari, a malo ljudi to zna, otkriju to tek kad me upoznaju..to je možda i na jedan način dobro jer tek kasnije vide šta me boli i koliko, pa me nemogu baš jebat u zdrav mozak 
neznam koliko to ima prednosti a koliko ne...
Znam da mi je najgore kad dođem doma, upalim komp, liniju... ova soba, ova kuća..ma sve me podsjeća na njega, gdje god pogledam neki medek kojeg mi je kupio...
jednostavno bolje mi je što sam manje doma, to nekako manje mislim na njega...vani s frendicama, frendovima lakše mi je jer iako mislim na njega to ne pokazujem..
a jbg..šta da radim kad ga volim, da volim te ljube!oduvijek..i moja ljubav nikako ne prestaje
Noćas su zvijezde zasjale
samo za tebe i mene.
Noćas mi je vjetar tvoje ime šapnuo,
bol u srcu probudio.
Zbog tebe sam noćas zaplakala i
stare uspomene probudila.
Noćas sam shvatila
da te nisam prebolila...
Odavno sam znala da smo tren koji prolazi,
ali koji se ne zaboravi,
zato do kraja života živjet ćeš u meni,
i kad me jednom ne bude,
nek ostanu samo one uspomene najljepše,
da me ne pamtiš u suzama kad smo se rastali,
već nasmiješenu kad smo se sreli...
Odavno sam znala da smo suđeni,
al da prava ljubav u sjeni bolne sluge,
neću ti zamjeriti nikad ako me ne nađeš
i ako budeš ljubio druge,
znam da se ljubavi prave rode da bi uveličale čovjeka
i smrvile ga do tuge...
Odavno sam znala da voljet ću jednom,
onako jako da boli do kraja vijeka,
sada vidim sve što smo imali
teče u prošlost kao rijeka,
ali ta rijeka ne presušuje...
jer i ljubav zauvijek traje...
Kada gledam kako na nebu zvijezda pada,
U meni se budi nada,
Da će kako ta zvijezda umire polako,
Jedna druga zasjati isto tako jako! Kako Sunce guta mrak,
I taman postaje zrak,
tako će sutra zasjati zora
I Sunce izaći iznad uspavanih gora! I kada naša ljubav zamre zbog problema,
Kada izgleda da rješenja nema,
Nadam se da će u našim srcima zasjati ljubavi sjaj,
I da ćemo ponovno ući u naš raj...
