Marketing
Usamljenost nije u tome što smo sami, nego u tome što ne postoji ništa za čim čeznemo..
To je istina...Ja sam nekako odustala od NJEGA, imala sam svoju priliku s njim 2 godine, sad je kasno, sve se srušilo poput dvorca od pijeska...Volim ga, i uvijek ću ga voljet, ali nema smisla, sama ću potiho patiti, nitko neće saznati, a probat ću živjet ipak sretno, na njega pomislim odmah čim se probudim i uljepša mi jutro iako nije kraj mene, na njega pomislim prije spavanja i u snu dobim njegov poljubac za laku noć...i to mi u ovom trenutku treba biti dovoljno, iako nije, ali to me smiruje i opušta, kao da lažem samu sebe, jer on nije više moj, više nikada neću dobiti njegov poljubav, više nikada..to je istina koja boli ali je tako, i to bi trebala prihvatit vremenom..ja sam toga svjesna ali barem ga mogu imati u mašti uvijek i kad god poželim..
stvarnost je mnogo okrutnija...
Ipak prošlo je par mjeseci od prekida...i ima tu jedan dečko s kojim se viđam, kojeg znam nekih 7,8 mjeseci i s kojim sam bila par puta, viđamo se i sad...
Dečko je super, zgodan, dobar... Ali nije to baš to, nije on moja ljubav...
Pričala sam s par bliskih osoba koje su me savjetovale i pomogle mi u dosta toga...
I ja mislim da trebam dalje, on je nastavio život, trebam i ja dati nekom priliku i krenuti iz početka, jer uzaludno je samo plakat i žalit za prošlošću.. Šta nije tako?
Pokušat ću s tim dečkom, neću odmah u vezu, jer nemogu, bojim se, i nemogu voljet nikog, jednostavno moje srce kao da treba, hoće i želi samo NJEGA...nemam snage još, i bojim se, tako me strah...
Post je objavljen 21.10.2006. u 01:26 sati.