Jednom kad ti srce puknuti hoće,
pa pomisliš da ćeš umrijeti od samoće,
kad ti se svake noći prsa stegnu
i misli ti isti čas pobjegnu,
kad ti se tvoja pogreška osvećuje,
a ljubav te više ne usrećuje
i tada izgubiš nadu,
nađeš se sam u velikom gradu.
Jednom kad ti se pred oči uspomene sliju,
a tuđi te poljupci više ne griju,
kad te sreća više ne bude htjela,
kad te zaboli svaki kutak duše i tijela,
kad te ljubav više ne bude tješila
i kad shvatiš da si pogriješio,
tada sjeti se mene,
ljubavi izgubljene...
Post je objavljen 19.10.2006. u 23:29 sati.