Evo ovih dana nisam imala baš vremena, treninzi, škola i tako to...
Možda je to bilo i bolje jer sam manje mislila na njega..
Neznam više ni sama što da mislim... Sve ga više mrzim, ali ljubav ne prestaje...
Slušam priče kako je s ovom, kako je s onom...ma joj...neznam više ni sama.
Sve me prisjeća na njega..to je najgore, nebi možda toliko mislila o njemu da nema glupih sjećanja..
Jučer dolazim doma, nedjelja navečer (inače ne volim baš taj dan), i hodam ja tako par minuta do doma..i sve me podsjetilo na njega, jer me uvijek pratio do doma tim putem, uvijek bi još stali ispred kuće da me poljubi jedan put, dva i takve sitnice...i samo su mi suze krenule..
Dođem doma upalim liniju i naravno dođe pjesma koju mi je on pjevao..
I kako onda dalje?? kako da ga izbacim iz glave, iz srca..previše me boli..
Jučer isto bila sam s onim dečkom o kojem sam pisala već kojeg znam nekih 7 mjeseci i kojem sam odlučila dati priliku jer smo već i nešto bili skupa i dečko je predobar...
i ja s njim, i mi se tako ljubimo,a meni u glavi ON, prisjećala sam se njegovih poljubaca dok me taj dečko ljubio..osjećala sam se tako jadno, on to nije mogao znati na što ja mislim, ali meni je bilo krivo, jer znam da se ON sigurno ne prisjeća mene dok je s drugima, njemu je i predivno bez mene...
Živcira me više sve ovo, jer svaki ovaj post govori o njemu, svaki moj dan se svodi na njega, svako jutro on mi prvi dođje u misli, svaku noć na njega pomislim prije nego sto zaspim...
To me previše boli!!
Post je objavljen 30.10.2006. u 09:44 sati.