U SDP-u vrije i to je razumljivo. Nakon Račanove smrti, budući su se približavali parlamentarni izbori, nije bilo vremena za pospremanje u SDP-u. No, sada je nakon prevelikih izbornih očekivanja i činjenice da unatoč osvojenih 56 manadata nisu uspjeli doći na vlast,došlo vrijeme za podmirivanje računa .Logično, je i da se traži Pedro a to bi trebao biti Zoran Milanović.Tako je sve ono što mu se prije godinu dana isticalo kao prednost sada pretvoreno u njegove najveće mane. Istini za volju SDP bi doživio unutarstranačko provjetravanje da je, bilo tko, od 4 kandidata za predsjednika, pobjedio u toj utrci. Nakon smrti lidera kao što su bili Tuđman u (HDZ-u) ili Račan u (SDP-u) dolazi do tektonskih poremećaja u strankama. Problem je samo u tome što taj odlazak lidera nije bilo političko već biološko pitanje.
Bivša zamjenica predsjednika SDP-a Željka Antunović odlučila se naoko na snažan iskorak. Podnijela je ostavku na funkciju koju je imala još iz vremena dok je na čelu SDP-a bio Ivica Račan i poručila javnosti kako Milanović gura glavu u pijesak. No ne daje odgovor zašto je ona od izbora u (studenom) do danas gurala glavu u pijesak i je li šutjela dok se nije dokopala mjesta potpredsjednice Sabora? Očito je procjenila kako je pravi trenutak napraviti distancu od predsjednika koji se nije najbolje snašao u ulozi lidera SDP-a tako ni oporbe.
Svima je jasno nakon njezinog poteza da si želi utrti put za (novu) kandidatutu za predsjednicu SDP-a. No bilo bi poštenije da je to učinila izravno istaknuvši kandidaturu a ne nudeći ostavku na mjesto zamjenice. Jasno je iz svega da je brižljivo birala tajming za tu odluku.Podržavaju je navodno Vidović, Arlović, Komadina,Pančić - nezadovoljnici u SDP-u ali svatko iz svojih razloga.Nikakvo čudo jer se Milanović svima njima uspio zamjeriti ovih godinu dana preferirajući mlađe i sebi odanije članove(koji čak poput klonova nose istu torbicu kao on). Međutim, očito je da Milanoviću jednostavnio nedostaje jedan ciklus (od 4 godine u tzv. visokoj politici) te da pohvata sve konce. Međutim unatoč nekim njegovim nerazumnim istupima ostaje činjenica da SDP u ovom trenutku nema lidera koji je manje opterećen aferama i ponašanjem iz prošlosti od Milanovića.
Njegov jedini kompleks jest činjenica da ga je u Tuđmanovu diplomaciju primio glavom i bradom najveći mu suparnik Ivo Sanader. Ta činjenica ga umnogome koči da bude opušteniji u duelima sa Sanaderom.Međutim, Milanović nije bio poput Željke Antunović članom NO Fonda za privatizaciju (kad to nije bilo najpopularnije) niti je radio popise nepoćudnih novinara u Slobodnoj i Vjesniku.On nema privatizacijskih afera iza sebe.Jednostavno kazano njegov najveći hendikep je upravo njegov karakter-kojeg teško može držati pod kontrolom. Možda je bahat,možda je arogantan ali svakako nije korumpiran. Da je bio malo iskusniji i sklon kompromisu nikada se ne bi odrekao usluga Mate Arlovića(najboljeg poznavatelja saborske procedure, Poslovnika Sabora i Ustava).
Klubu SDP-a nedostaje jedna takva figura koja bi Milanovića uputila da se zakonski prijedlozi ne podnose za govornicom nego u pisanom obliku Predsjedništvu Sabora koje onda to uvrštava na dnevni red. Da ima više iskustva Milanović ne bi otvorio bokove svojim oponentima niti bi tražio od pojedinih urednika da miču novinare koji mu nisu po volji. Da ima više iskustva ne bi se hvalio kako on nema što komunicirati s novinarima, koji prate SDP , već da ima direktan link na glavne urednike.
Jednostavno na taj način navukao je bijes novinara koji su umnogome pridonjeli njegovoj vrtoglavoj stranačkoj i javnoj popularnosti i bili mu saveznici u uspinjanju na stranački tron a sada ga "čereče". U njegovom slučaju bi se moglo dogoditi da "revolucija" koja je prije godinu dana poharala SDP u liku i djelu mladog Milanovića pojede svoje dijete.
I na kraju ono što Milanoviću glasno poručuju najveći oponenti u stranci, potiho, na kavama u Saboru, su mi rekli ljudi koji su mu skloni.Razlika između njih i onih koji se javno suprostavljaju je golema.Naime,nije pozicija intelektualca u tome da se iz oporbene pozicije kritizira samo Sanadera.Treba imati snage u vlastitoj sredini uprijeti prstom u ono što je trulo.No jasno je kako istaknuti intelektualci u SDP-u na taj način ne dožiivljavaju svoju ulogu.
|