|
|
Presuda koja je ogolila Haag
28.09.2007., petak
HSP-u je presuda Haaškog suda "vukovarskoj trojci" došla kao naručena. U drugi plan pao je tako odlazak Tadića i Rožića iz te stranke. Sada je hit tema,svih medija, sramotna presuda Haaškog suda za zločine počinjene na Ovčari kao i konsternacija koja nastupila zbog sramotno niskih zatvorskih kazni počiniteljima .
HSP traži raspisivanje referenduma oko suspenzije Ustavnog zakona o suradnji sa sudom u Haagu a i trenutačnu suspenziju odnosa sa tim sudom. Radikalno i brzo-nema što. Sutra će Ruža Tomašić u Splitu gdje je srce X.izborne jedinice- u kojoj će se boriti ,na izborima ,protiv Sandera pozvati građane na potpisivanje peticije za referendum. Neće propustiti priliku i podsjetiti građane što je Sander,tada kao lider oporbe, govorio na splitskoj rivi o Haagu i izručenju generala. Progovorit će i o tome što je kroz akcijski plan postigao i kako je kršio elementarna ljudska prava supruzi i djeci generala Gotovine a sve pod egidom "viših nacionalnih interesa i ulasku Hravatske u EU".
Kako čujem Sanader se najviše bojao upravo teme Haaga u predizbornoj kampanji. Sada mu se ova presuda vraća u lice poput bumeranga. Birači desnice teško će mu oprostiti akcijski plan ali i salto mortale u politici prema Haagu. Svi oni koji su donedavna veličali Haaški kao civilizacijsku vrijednost i potrebu koja će donijeti tako željenu pravdu danas bi se trebali stidjeti. Mogli su se uvjeriti bezbroj puta, od svjedočenja Atille Hoarea.preko Geoffreya Nicea ali i iz knjige "Mir i kazna" Florence Hartmann bivše glasnogovornice Tužiteljstva, kako je taj sud sve samo ne bastion pravde. Valjda je sada jasno i Mesiću i Sanaderu da je to sud koji služi političkim interesima velikh sila i za političke ucjene. I još nešto da se ne zaboravi: sud je počeo rad sa suđenjem hrvatskom generalu, doduše iz Bosne i Hercegovne, Tihomilu Blaškiću a sudeći po svemu završit će suđenjem generalu Anti Gotovini. Pa kad je i od Haaga previše je.
|
- 15:08 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
Suradnici kao krpe
18.09.2007., utorak
Ivo Sanader najpoželjniji je kandidat za premijera.Pokazuju to najnovija istraživanja javnog mišljenja objavljena u današnnjem Večernjaku.Iza njega su Ljubo Jurčić i Radimir Čačić. Po samouvjerenosti Sanaderu teško može parirati plahi profesor Jurčić no predsjednik SDP-a jak je konkurent a nije ni Čačiću mane. Dok čitam rezultate ankete sjetih se zgode s početka srpnja dok sam, iz Dubrovnika, radila razgovor s Anitom po Hrvatskoj.Naime, čula sma iz dobro obaviještenih krugova, da je premijerov protokol "zaboravio" na večeru s premijerima i ostalim visokim dužnosnicima EU-a, NATO.a i OESS-a sudionicima Croatia Summita pozvati gradonačelnicu Dubravku Šuicu.To je veliki protokolarni gaf koji nije ništa u usporedbi s tim da je gradonačelnica morala napustiti privatnu zabavu i otići naknadno na večeru.Navodno je atmosfera i komplimenti ostalih kolega toliko razgalila premijera Sanadera dok su s terase Excellsiora gledali na jezgu grada i Lokrum da je sponatno zapjevao.
Kao pomoć pozvana je klapa Raguza.No i s privatne večere iz Pucić palaca dotrčali su, na premijerov zahtjev, zastupnik HDZ-a Frane Matušić i veleposlanik Republike Hrvatske u Americi Neven Jurica kako bi dali glasovnu potporu premijeru u pjesmi.I kad su svi mislili da je to kraj premijerov protokol je pozvao je Martinu Dalić i Mariju Pejčinović Burić,koje su već bile legle,da se pridruže razdraganoj ekipi jer je na terasi bilo malo žena.-No nikome nije promaknulo da na toj večeri nije bilo ministrice vanjskih poslova Kolinde Grabar Kitarović kao ni na nastavku druženja.Zašto pišem ovo prispodobu? Ona svjedoči o načinu i karatkteru naših vlasti. Ona je paradigma ponašnja u kojoj ljudi nisu ništa drugo nego krpe s kojima premijer povremeno obriše pod.Taj način tretiranja najbližih suradnika daje nasluti što tek čeka građane. Tako je svojevremno osiguranje ministra vanjskih poslova Picule na koncertu Stinga u Puli čuvalo njegovog psa Čupka umjesto da se brine za ministrovu sigurnost.
|
- 11:18 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
Susret kolega
03.09.2007., ponedjeljak
Ovih dana putovala sam Dalmacijom, od Hvara, Makarske, preko Splita, Trogira, Rogoznice, Sinja, Metkovića, radeći za rubriku S Anitom po Hrvatskoj. Nisam mislila da bi me susret s nekim kolegom mogao tako dirnuti i natjerati na razmišljanje. No slučajni susret s kolegom Stipom Krcom u Trogiru u atelijeru Borisa Burića Gene na mene je ostavio snažan dojam. Budući da se dugo nismo vidjeli, a radili smo zajedno najprije u Slobodnoj Dalmaciji, a potom u Večernjaku, upitala sam ga gdje i što radi. Osim što je napisao knjigu Malena mista srca moga, kaže da povremeno u Njemačkoj vozi mrtvačka kola i lakonski zaključuje: svaki posao je dobar ako ga pošteno obavljaš. Zaprepastila sam se takvim obratom jer kolega Krce je uz Božu Žigu, Jakšu Fiamenga, Josipa Jovića i neke druge bio jedan od najobrazovanijih novinara u Slobodnoj, a dobio je otkaz 2001. kao samohrani otac troje djece. Težak je novinarski kruh, a najteže je plaćati cijenu vlastitih uvjerenja. Još jednom mi je to potvrdio i primjer kolege Krce. Mnogi su novinari doživljavali tešku profesionalnu sudbinu, neki devedesetih, a bogme mnogi i kad je koalicija na čelu sa SDP-om doša na vlast .Tko još ne pamti liste za odstrel komesarice za medije SDP-a u Vjesniku i Slobodnoj (tada državnim listovima)? Za mnoge više nije bilo mjesta, a jedan od njih bio je i Krce koji je pisao dirljive priče iz mjesta u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini čuvajući tako jezik i običaje.
Nakon dugo vremena spojila sam više dana u komadu u Splitu. To je grad moga djetinjstva u kojem sam se igrala kraj Sv. Frane, pa preko Spinuta do Kozjačke, gdje je na katu iznad nas Ivanka Luetić uvježbavala svoje pjesme. Slike odlazaka na Poljud s ocem na Hajdukove utakmice, pa na bazene Jadrana sve do ACI-ja navirale su dok sam sa sestričnom Jelenom i njezinom obitelji šetala gradom. No taj Split kao da je nestao. Samo bljeskovi sportskih uspjeha kao što je svjetsko zlato Blanake Vlašić u skoku u vis koje je donijela Splitu i Hrvatskoj svjedoči o vremenima jakog Hajduka i pobjedi Gorana Ivaniševića u Wimbledonu ili sjajnim igrama Rađe,Kukoča i drugih. I Runjićeve večeri svjedoče o Splitu kakav je nekad bio. Zarazno je bilo oduševljenje Nine Badrić koja mi je u avionu, na povratku u Zagreb, pričala kakva je atmosfera bila neku večer na Peristilu i kakav je doživljaj pjevati Runjićeve pjesme upravo tamo.
|
- 14:05 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
|
RSS
| Komentari da/ne?