|
|
Bandić i tim zajednu u sedlu
27.05.2007., nedjelja
Borba za predsjednika SDP-a se nastavlja. Čitam da putujuća karavana obilazi podružnice, a Željka Antunović, Zoran Milanović, Tonino Picula i Milan Bandić sučeljavaju se pred članovima stranke. Taj pluralizam kandidata samo je privid idile u stranci u kojoj očito ključa. Dokaz tome je bezbroj tekstova kojima se pojedine kandidate diskreditira u javnosti, a druge prikazuje na naslovncama u bračnoj idili. Gledajući posve realno kandidatura Milana Bandića mnogima je pomutila račune jer su bili uvjereni da neće imati petlje ući u borbu. Međutim, njegova računica je posve realna. Ankete pokazuju prednost SDP-a nad HDZ-om i analogno tome - ako novoizabrani predsjednik SDP-a ostvari pobjedu na parlamentarnim izborima, onda nema dvojbe da će njegov mandat prerasti u trajni. Stoga za Bandića uopće nije bilo dvojbe da se pod takvim okolnostima mora kandidirati jer ne može riskirati da netko drugi pobere vrhnje. Iza njega stoji jaki i lojalan tim s kojim zasigurno može računati i koji će za njega odraditi i ovu stranačku predizbornu kampanju. I njihov imperativ je pobjeda jer jedino tako i pod tim uvjetima i oni ostaju u sedlu. Uvjerena sam da će jako dobro zapeti da se Bandićeva kandidatura pretoči u čelno mjesto u stranci. Međutim, običnom promatraču zanimljiva je konsternacija koju je ta kandidatura izazvala. Pa čak i direktne prijtnje iz HNS-a kako im SDP s Bandićem na čelu ne bi bio poželjan koalicijski partner. A ruku nasrce, u direktnom srazu sa Sanderom najviše šanse ima populist Bandić - bez obzira na obrazovanost, umješnost i odlučnost Zorana Milanovića. Svi koji su očekivali da će Bandić propustiti ovu priliku su naivni jer nije nikakva tajna da osim što je na čelu najjače stranačke podružnice on ima razgranatu mrežu simpatizera u stranci po cijeloj Hrvatskoj. Pa, čak i oni koji ga preziru i stalno mu spočitavajući hercegovačko podrijetlo i osebujan način upravljanja gradom i strankom u Zagrebu, priznaju mu silnu energiju i sveprisutnost, a na kraju krajeva i izborni rezultati u Zagrebu. Njegova su najbolja legitimacija.
|
- 10:55 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
Nije dovoljan samo pištolj
17.05.2007., četvrtak
Sudjelujući proteklog vikenda u Zadru na natjecanju Poznati kuhaju, imala sam priliku provesti malo više vremena sa saborskom zastupnicom i potpredsjednicom HSP-a Ružom Tomašić, koja je također sudjelovala na toj manifestaciji. Njezin smijeh i opuštenost nisu odavali da je u pogibelji, a još manje da je uplašena prijetnjama koje su dolazile od solinske narkomafije. Šalili smo se govoreći da je najbolje da ona sjedi za drugim stolom jer zašto bismo mi ginuli i bili na stranicama crne kronike ako već prijete njoj. Kroza smijeh nam je dobacila da će nas, ako poginemo, odlikovati ili makar proglasiti "doživotnim" članovima Glavnog stana. Mirno je navečer pripremala štrudlu sa svojim kulinarskim partnerom i osvojila nagradu za najhrabriji kulinarski par, dok smo ministar Kalmeta i ja odnijeli prvo mjesto povijesnom juhom od leće koju su neki već prozvali ministarskom juhom.
Zadivio me način na koji se zastupnica nosila s prijetnjama smrću, to više što ima supruga i dvoje djece, od 17 i 18 godina. Hrabrost da javno prokaže dilere na Korčuli te da se uhvati u koštac s njima ne može ostaviti nikoga ravnodušnim. Međutim ono što me je skandaliziralo jest činjenica da nijedna udruga za zaštitu ljudskih prava, kao ni udruge za zaštitu žena u ovom slučaju nisu javno stale uz Ružu Tomašić niti joj pružili makar moralnu potporu. Podsjetimo, ne tako davno, svi mediji, saborski zastupnici i spomenute nevladine udruge digli su pravu uzbunu, i to s pravom, kad je tajna služba pratila i prisluškivala zastupnice (Škare-Ožbolt, Milanku Opačić i Đurđu Adlešić). Međutim u slučaju prijetnji smrću zastupnici Tomašić, o kojima je ona šutjela, a novinari doznali od nekih ljudi iz tajne službe ili policije, izostala je ta solidarnost. Štoviše, neki zastupnici, skrivajući se iza anonimnosti, kroz medije su plasirali svoju sumnju da je to izmišljeno radi medijske pozornosti. Jadno i otužno uzme li se u obzir činjenica da zastupnica već godinama prokazuje dilere, a neki je tuže zbog nanošenja štete njihovu ugledu. Jednostavno kazano, na djelu su dvostruka mjerila po tko zna koji put u javnom prostoru. Činjenica jest da je zastupnica Tomašić bila u policiji u Kanadi i u osiguranju dr. Franje Tuđmana te da vješto barata pištoljem, no to ne opravdava postupak policije i tajne službe, kao što ne opravdava udruge za zaštitu ljudskih prava što se nisu oglasile.
|
- 12:38 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
Pavićeva isprika zastupnici Lalić je dobrodošla
12.05.2007., subota
Isprika glasnogovornika Ministarstva poljoprivrede Mladena Pavića saborskoj zastupnici HSS-a Ljubici Lalić dobrodošla je i pohvalana. Naravno, buket cvijeća ne može anulirati grube i neprimjerene riječi upućene zastupnici i to na račun njezina privatnoga života - ali svakako je iskorak.
Naime, isprika, pa makar i iznuđena, novost je u našem javnom životu. To se događa tako rijetko da je vrijedno pohvale. Glasnogovrnici Vlade ili ministarstava ne ispričavaju se zbog uvreda upućnih ljudima kao ni zbog laži koje nam plasiraju. Istina, pravo je HSS-a da inzistira na ostavci glasnogovornika Pavića, ali trebali bi honorirati njegovu ispriku i prihvatiti je.
Nije mi namjera opravdavati prostački istup kolege Pavića kao ni njegovo nerpimjereno zadiranje u intimu zatupnice Lalić, ali on je jedan od rijetkih javnih osoba koji je priznao svoju grešku i pokušao je ispraviti. Naravn,o bilo bi bolje da je Pavić postupke svog šefa (Čobankovića) branio ne napadajući druge. No kad se već to dogodilo onda je njegova isprika dobrodošla i trebala bi biti putokaz svim javnim osobama da vodite računa o tome što govore u svojim javnim istupima. Konačno, trebala bi postati normalna stvar da se takve stvari kažnjavaju.
Eto, u nedjelju će čitatelji Večernjaka umjesto razglednice iz Velike Gorice u mojoj rubrici s Anitom po Hrvatskoj čitati razglednicu Zagreba. Razlog tome je što je ministar financija Ivan Šuker ostavio Tonina Piculu, Ivu Pukanića, mene i fotoreportera da ga čekamo više od sata. Doduše, ministar se ispričao osobno i preko glasnogovornice obvezama u Vladi i razgovorima o izgradnji rukomentne Arene, ali svjedno nije uljudno ostaviti nikoga da Vas čeka ma koliko ministarskih obveza čovjek imao.
No, zato su Ljerka Mintas Hodak, Vesna Pusić i Zlatko Vitez uskočili preko noći i bili sjajni sugovornici iz Zagreba. Tim su činom pokazali da su veliki profesionalci i prijatelji koji znaju priskočiti upomoć i izvući čovjeka iz gabule. Oni su omogućili da razgovor iziđe na vrijeme i da unatoč Šukerovom gafu i zato im se ovim putem još jednom zahvaljujem.
|
- 15:47 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
Uvrijeđeni Čehok
04.05.2007., petak
Godinama pratim hrvatsku političku scenu, od Sabora, Vlade i Ureda predsjednika do političkih stranaka, i gotovo sve političare osobno poznajem. Mislila sam da me nitko od njih ne može iznenaditi nekim svojim stavom ili postupkom. Međutim nisam bila u pravu. Gradonačelnika Varaždina Ivana Čehoka uvrijedilo je što nije bio, jedan od tri gosta, u mojoj rubrici "S Anitom po Hrvatskoj" kad sam gostovala u Varaždinu. Bio je uvjeren da baš on zaslužuje predstavljati grad, a ne Čačić koji je dotepenec iako 35 godina živi u Varaždinu i to mi je, bez ustezanja, sasuo u lice. Uzaludna su bila moja uvjeravanja da ne pišem priču o gradovima, nego da sučeljavam najpoznatije osobe iz tih gradova. Čehok je ostao u uvjerenju kako je posrijedi politička urota, nekakav komplot protiv njega. Razmišljajući zašto se Čehok toliko uvrijedio, shvatila sam pravi razlog. Naime, dok je župan Varaždinske županije bio Zvonimir Sabati (HSS), sva medijska pozornost bila je usmjerena na liberalnog gradonačelnika Čehoka. No otkad je Radimir Čačić postao županom, stvari su se promijenile. Sad su mediji prepuni Čačića i njegovih izjava, pa i sukoba s novinarima u koje upada gostujući u pojedinim emisijama. Opravdano ili ne, sva medijska pozornost sada je usmjerena na Čačića i Čehok se s razlogom osjeća zapostavljenim. Doda li se tome i podatak da je Čehok postao gradonačelnikom zahvaljujući volji HNS-a koji je osvojio 14, a HSLS 10 vijećničkih mjesta, onda je sasvim jasno zašto sam svojim odabirom gostiju povrijedila tankoćutnog Čehoka kojem se i ovim putem ispričavam zbog pretrpljenih duševnih boli prouzročenih mojim nesmotrenim postupkom. I još nešto, Čehoku nisu zasmetali Lidija Horvat Dunjko i Ljubomir Kerekeš kao gosti, nego upravo Čačić koji se jako dobro pripremio za razgovor i naoružao povijesnim podacima o Varaždinu, ali i ličnostima koje su obilježile povijest toga grada, što je za svaku pohvalu.
Inače, gostujući u Splitu, Osijeku, Bjelovaru, Imotskom, Šibeniku, Rijeci, osim u Varaždinu, nisam imala problema s povrijeđenim taštinama. Dapače, nisam u svim gradovima kao goste imala gradonačelnike i župane pa se oni nisu našli uvrijeđeni. Kad bih radila rang-listu najzanimljivijih razgovora, onaj u Osijeku, u kojem su bili Đapić, Leskovac i župan Bubalo bio je najurnebesniji i najrazigraniji, a obilovao je samoironijom mojih sugovornika. S druge strane, gosti poput don Ivana Grubišića u Splitu i Ive Brešana u Šibeniku pokazali su da Hrvatska ima sjajnu intelektualnu elitu. Žene poput Arijane Čuline, Nede Klarić, Đurđe Adlešić, Lidije Horvat Dunjko i Mani Gotovac dokazale su kako u javnom prostoru žene nisu samo ures. A ono čemu se veselim poruke su koje dobivam do ljudi koji me pitaju kad ću u njihov grad, što dokazuje da je rubrika saživjela s čitateljima.
|
- 11:35 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
|
|
RSS
| Komentari da/ne?