Isprika glasnogovornika Ministarstva poljoprivrede Mladena Pavića saborskoj zastupnici HSS-a Ljubici Lalić dobrodošla je i pohvalana. Naravno, buket cvijeća ne može anulirati grube i neprimjerene riječi upućene zastupnici i to na račun njezina privatnoga života - ali svakako je iskorak.
Naime, isprika, pa makar i iznuđena, novost je u našem javnom životu. To se događa tako rijetko da je vrijedno pohvale. Glasnogovrnici Vlade ili ministarstava ne ispričavaju se zbog uvreda upućnih ljudima kao ni zbog laži koje nam plasiraju. Istina, pravo je HSS-a da inzistira na ostavci glasnogovornika Pavića, ali trebali bi honorirati njegovu ispriku i prihvatiti je.
Nije mi namjera opravdavati prostački istup kolege Pavića kao ni njegovo nerpimjereno zadiranje u intimu zatupnice Lalić, ali on je jedan od rijetkih javnih osoba koji je priznao svoju grešku i pokušao je ispraviti. Naravn,o bilo bi bolje da je Pavić postupke svog šefa (Čobankovića) branio ne napadajući druge. No kad se već to dogodilo onda je njegova isprika dobrodošla i trebala bi biti putokaz svim javnim osobama da vodite računa o tome što govore u svojim javnim istupima. Konačno, trebala bi postati normalna stvar da se takve stvari kažnjavaju.
Eto, u nedjelju će čitatelji Večernjaka umjesto razglednice iz Velike Gorice u mojoj rubrici s Anitom po Hrvatskoj čitati razglednicu Zagreba. Razlog tome je što je ministar financija Ivan Šuker ostavio Tonina Piculu, Ivu Pukanića, mene i fotoreportera da ga čekamo više od sata. Doduše, ministar se ispričao osobno i preko glasnogovornice obvezama u Vladi i razgovorima o izgradnji rukomentne Arene, ali svjedno nije uljudno ostaviti nikoga da Vas čeka ma koliko ministarskih obveza čovjek imao.
No, zato su Ljerka Mintas Hodak, Vesna Pusić i Zlatko Vitez uskočili preko noći i bili sjajni sugovornici iz Zagreba. Tim su činom pokazali da su veliki profesionalci i prijatelji koji znaju priskočiti upomoć i izvući čovjeka iz gabule. Oni su omogućili da razgovor iziđe na vrijeme i da unatoč Šukerovom gafu i zato im se ovim putem još jednom zahvaljujem.
|
RSS
| Komentari da/ne?