Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309

srijeda, 30.11.2005.

Malena je danas bubana.
Sama kod kuće,ako ne računamo temperaturu.
I Harryja Pottera :)
Iz škole stigle divne vijesti,moj literarni talent napokon je i ocijenjen kako takav,bez obzira na vječne nesuglasice između mene i dotične profesorice.Sve mi žao što nisam bila u školi.
I da ne zaboravim-jutro je bilo prekrasno.
Hvala,Maleni.


30.11.2005. u 19:14 • 14 Komentara • Print • # • ^

utorak, 29.11.2005.

Još jedan zbrda zdola

Razočarana.
Sama u sebe.

Flegmatična.
Bit će bolje.

Tužna.
Pustila ga samog na kišu.

Neopisivo sretna.
Bit će sa mnom gotovo čim se probudim.

I više od svega-
Bez inspiracije

29.11.2005. u 22:40 • 13 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 28.11.2005.

Molba Odboru tzv.Prijateljica

Pozivajući se na događaj od prošle večeri,kritiku upućenu s vaše strane,ne spominjući uopće neistinitost iste,najljepše vas molim sljedeće.
Znamo da peku i neizdrživo bole samo one iskrene kritike.No iskrenost ne znači nužno i dobru namjeru.Kritika sinoć,nikako decentna,ali zato iskrena i posve istinita (na moju štetu),iz usta žena koje smatram prijateljicama,tek da spomenem-nije mi uopće sjela.
Nije bilo tipično-
rekle,ne porekle,<muk>,svima neugodno,
već-
hahaha,zajebala si se,nepovratno ga povrijedila,haha,ko ti kriv,haha,<nema muka>,haha,haha.Jedino meni neugodno.
E,pa prijateljice moje,stvari stoje ovako.
Budući da sam i sama posve iskrena u svakoj situaciji (čak i onda kad to ni najmanje ne bi trebala biti;s naglaskom na dobronamjernu kritiku)-isto,dakako,očekujem i od vas.Podnijet ću prethodno navedene,bez obzira na broj ljudi koji nas okružuje čak i bolje od očekivanog.
ali kad se radi o nečemu što boli više no što će ikada išta boljeti,i mene i Ljubav moju-probajte bar svesti tu šugavu kritiku na minimum.Zbilja ne trebam nikoga da me konstantno podsjeća na jedinu pravu neizbrisivu pogrešku.
Ako to još niste shvatile,u tom sam pogledu sama sebi i više nego dovoljna.

Unaprijed zahvalna,
Iskreno Povrijeđena i Duboko Razočarana.

28.11.2005. u 09:09 • 23 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 27.11.2005.


Prštim energijom.
Sve mi čudno kako je već nisam potrošila koliko dugo njome zračim.

Uživam.
Ne sjećam se kad sam zadjni put napisala ovoliko sretnih postova zaredom.
Vjerujem da se to nikada ni nije desilo.

Mogla bih plakati.
Gotovo neprestano.
Od sreće.
Sreće koja traje zato što dišem,
osjećam,
ljubim,
shvaćam
i podnosim.

Ono da proljeća u meni više nema bila je puka laž.
Oprosti,Ljubav.
I hvala na još jednom divnom čitavom danu kraj tebe.

A sad...
Treba mi sna.

27.11.2005. u 15:01 • 18 Komentara • Print • # • ^

petak, 25.11.2005.

Latice lagano otpadaju...

Hrkao je noćas.
I jučer popodne.
I danas popodne.
Svo to vrijeme proveli smo zajedno.
Oboje bubani.
On na grlo,ja na bushanu.
Čuvao me.
I ja njega.
Trudili smo ne dodirivati usnicama usnice.
Zato smo se ljubili drugdje.
;)

Ako je u meni i tinjalo kakvo proljeće-nema ga više.
Bar ne onog vidljivog :)

25.11.2005. u 20:06 • 23 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 23.11.2005.

Procvjetala..?


Ma nema ništa novo.
Popodneva još uvijek provodimo zajedno,mijenjajući se jedno drugome u naručju.
Bujanje i dalje ne prestaje.
I onda se ja tak blesava nađem izać iz stana bez grudnjaka po ovoj hladnoći.
Doduše,samo do kioska,al opet...

Eto što mi pms radi. :)

To je i odgovor za one koji su ostavljali preslatke komentare u vezi pilula i trudnoće.Niš od toga.
Još.

23.11.2005. u 20:27 • 23 Komentara • Print • # • ^

utorak, 22.11.2005.

Mislim da cvjetam.Ili tako nešto.


Ustadoh završivši popodnevni odmor.
Sa smiješkom.
Moje maleno spava kraj mene.
Jasno mogu čuti njegovo glasno disanje,tako često usklađeno s mojim.
Topim se kad samo pomislim kako je sladak.

Dobro,ne baš sva.
Postoje dijelovi moga tijela koji se ovih dana ne bi otopili nikako.
Mislim na parne izbočine smještene negdje ispod ključne kosti.
One koje u sebi skrivaju mliječne žlijezde,da.
Ako njih pitate-proljeće je.
Ja,naime,bujam.
Nezaustavljivo.
I to me baš nimalo ne brine.

22.11.2005. u 16:35 • 16 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 20.11.2005.

Što sam naučila ove nedjelje

Dobro se čini radi Dobra samog.
Ljubav je nesebična.
Dajući primaš.
Tko nije griješio,teško da je išta dobro učinio.
Komplicirani odnos sa svima lako je imati.
Ali jednostavan?



20.11.2005. u 10:32 • 28 Komentara • Print • # • ^

petak, 18.11.2005.

Plivajući u oceanu nekad poznatih misli...

Teško podnosim jutra rođena u znojnim dlanovima,čelu,u nesabranim mislima.
Teško se mirim s činjenicom da ništa nije jednostavno.
Vrijeme kada sam pjesmom zvala parnu rimu,davno je prošlo.

Gubim se.
Nestajem u žamoru tuđih želja,projekciji tuđih stvarnosti.
Posrćem.
Tonem pod teretom njihovih očekivanja.
Tražim se.
Ne prepoznajem više svoj odraz u jezeru vlastitih snova,
više ne vidim jasno staze.
Drugi su njima prošli.
Utabana sjećanja bude neke nove suze.
Smijem se,
a more u mojim očima ne da naslutiti na koliko duboko urezanih linija srce će da se raspukne.
Vjetar nosi moje misli livadom koju sam nekad zvala domom.
Sada je prekrivaju visoki snježni nanosi.
Ispod površine moja duša plače.
Vapi za poznatom gestom,
ruši svaku predrasudu o paklu života u laži.
Istina je ono što nas proganja.
Postaje pretešeko.
Ne želim zaustavljati vrijeme,želim samo ništa ne željeti.

Zašto ljudi ne mogu da shvate da moj život nije film?

Topim se.
Uskoro ću potpuno ispariti...

18.11.2005. u 09:07 • 18 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 17.11.2005.

Mudrost na kapaljku.Dio prvi.

Nema smisla,ali je stvarno tako.Ponekad,što je stvar gluplja više te pogodi svojim čudom.Kao da je potrebna određena doza prijevare kako bi do toga došlo,kao da sve treba biti lažno,barem malo,kako bi potom moglo postati otkriće.Čak i knjige ili pak filmovi,stvar je ista.Ne mogu biti većim prividom no što jesu,i pogledaš li tko iza njih stoji-možeš se kladiti da ćeš zateći samo najveće kurvine sinove,a svejedno u njima vidiš stvari o kojima idući cestom možeš samo sanjati i koje u pravom životu nikada nećeš naći.
Pravi život ne govori.To je samo igra sposobnosti u kojoj pobjeđuješ ili gubiš,puštaju te da se igraš ne bi li se razonodio,ne bi li prestao razmišljati.
....


Alessandro Baricco

Razmišljam,eto,već par dana o pročitanome i ne mogu doći sebi.Ne zato što što nikako da se složim,nego iz razloga što sve u stvarnosti i jest tako nekako.
Možda se neki i ne slože.
Možda prihvaćamo istinu i teže no što mislilmo...


Za kraj,molim najljepše da obratite pažnju na navedeni link i pomognete ukoliko možete.


17.11.2005. u 08:58 • 10 Komentara • Print • # • ^

subota, 12.11.2005.

Jedno od onih jutara.


Da znaš da volim naša jutra.
Kad ustanem ranije,a tvoje lijepe oke još se skrivaju iza kapaka.
Kad te tako usnulog promatram bez prestanka.
Užicam koju minutu neta,a onda se opet vratim najljepšim očima.
Na pitanje «Ljubavi,želiš Nescafe?»,čuje se samo dugo «Mhmmm.».
Znaš da volim biti korisna ujutro:) Ali sasvim tiho i polako,još te ne želim probuditi.

Šalice su pune.I na stolu.
Ja nazad u krevetu.Kraj tebe.
Tvoja maza.Uvijek.
....
Počinje neka sasvim druga priča,scenarij samo nama poznat.
A šalice i dalje pune.
Na stolu.
Nescafe u nijma hladan.

12.11.2005. u 17:55 • 27 Komentara • Print • # • ^

utorak, 08.11.2005.

Još jednom

Još jednom sam pogazila vlastite stavove.
Još jednom izigrala samu sebe.
Još jednom sam prešla preko svega što poštujem.
Još jednom ostala prazna.
Još jednom je trenutna navala strasti bila jača od pravih osjećaja.

Uz jednako izlizane i već toliko puta korištene izgovore.
Obilo mi se o glavu.
Još jednom.



Napisano u noći 23.listopada

08.11.2005. u 20:01 • 31 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.