Pozivajući se na događaj od prošle večeri,kritiku upućenu s vaše strane,ne spominjući uopće neistinitost iste,najljepše vas molim sljedeće.
Znamo da peku i neizdrživo bole samo one iskrene kritike.No iskrenost ne znači nužno i dobru namjeru.Kritika sinoć,nikako decentna,ali zato iskrena i posve istinita (na moju štetu),iz usta žena koje smatram prijateljicama,tek da spomenem-nije mi uopće sjela.
Nije bilo tipično-
rekle,ne porekle,<muk>,svima neugodno,
već-
hahaha,zajebala si se,nepovratno ga povrijedila,haha,ko ti kriv,haha,<nema muka>,haha,haha.Jedino meni neugodno.
E,pa prijateljice moje,stvari stoje ovako.
Budući da sam i sama posve iskrena u svakoj situaciji (čak i onda kad to ni najmanje ne bi trebala biti;s naglaskom na dobronamjernu kritiku)-isto,dakako,očekujem i od vas.Podnijet ću prethodno navedene,bez obzira na broj ljudi koji nas okružuje čak i bolje od očekivanog.
ali kad se radi o nečemu što boli više no što će ikada išta boljeti,i mene i Ljubav moju-probajte bar svesti tu šugavu kritiku na minimum.Zbilja ne trebam nikoga da me konstantno podsjeća na jedinu pravu neizbrisivu pogrešku.
Ako to još niste shvatile,u tom sam pogledu sama sebi i više nego dovoljna.
Unaprijed zahvalna,
Iskreno Povrijeđena i Duboko Razočarana.
Post je objavljen 28.11.2005. u 09:09 sati.