Prštim energijom.
Sve mi čudno kako je već nisam potrošila koliko dugo njome zračim.
Uživam.
Ne sjećam se kad sam zadjni put napisala ovoliko sretnih postova zaredom.
Vjerujem da se to nikada ni nije desilo.
Mogla bih plakati.
Gotovo neprestano.
Od sreće.
Sreće koja traje zato što dišem,
osjećam,
ljubim,
shvaćam
i podnosim.
Ono da proljeća u meni više nema bila je puka laž.
Oprosti,Ljubav.
I hvala na još jednom divnom čitavom danu kraj tebe.
A sad...
Treba mi sna.
Post je objavljen 27.11.2005. u 15:01 sati.