Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
petak, 15.06.2007.
Vratila sam se. Ili to bar silno želim.
Mislim da nisam. Ali da.
Ideja je previše, u zadnje vrijeme sve pršti iz mene. Znala sam da nema smisla bježati, znala sam da ne želim sve brisati. Pa ipak. bilo je vrijeme da pokupim svoje prnje i ovaj blog prespava proljeće. Događalo se to meni i prije. Zato i nisam htjela pisati zašto me nema i kako me nema i ima li me uopće i hoće li me ovdje biti i želim li baljezgati i dalje i sve. Jelte. Jer svaki put kad bih otipkala nešto takvo, vratila bih se prije no što sam pravo i otišla. Ovako sam se nadala da samo što nisam napisala nešto novo. I tako puna tri mjeseca. Nisu čak bila ni duga. Samo su bila. I dani su prolazili kraj mene, nekada samo prolazili, a nekada me se i ozbiljno doticali. Češće ozbiljno. I lagala sam s onim da nema inspiracije. Nikada nije nestala, nije pobjegla, nisam je izgubila, nisu je oteli. Bila je tu. I ja sam bila. I prečesto. Samo nisam imala potrebu. Potrebu da napišem nešto suvislo. Nisam imala čak ni onu drugu da napišem nešto posve nesuvislo. Nisam uopće. A sad me baš hoće. Šepurila bih se ponovno ovdje, bila dio svega. Ali...
Sad kad imam što i imam zašto, ja zbilja nemam kamo. Čak ni ovaj drek od dizajna koji je nekad savršeno funkcionirao više me ne služi. Možda protestira zbog tolikog izbivanja.
Treba mi promjena. Ali opet- čak i da znam što- ne znam kako.
Dosta zezancije.
Ovdje i sada raspisujem natječaj za svoj novi dizajn. Pa da vidimo tko me doista voli. 
utorak, 13.03.2007.
My visual DNA. Ili tako nešto.
Evo čime se zabavljam *.
* ponukana Ribčevom preporukom.
ponedjeljak, 12.03.2007.
Danas manje volim.
Nema me ovdje.
Nemam vremena. Ne uspijevam ga naći.
Nemam inspiracije. Ne sjećam se kad je napustila moje društvo, ne trudim se pronaći je.
Tražim se. Ponovno tražim.
Dajem. I ponovno imam osjećaj da pemalo primam.
Uživam. I ponovno mislim kako to nije doovoljno.
Dan je divan. Ali meni ništa osim tjemena i ostatka kose nije ljubičasto.
Danas mu je rođendan. Ja baš danas manje volim. I on to zna.
Nemam inspiracije za čestitku. Ni za riječi kojom bi je ispunila, ni za motiv koji bi je krasio.
Nešto ne valja.
Ili opet previše mislim?
