Ustadoh završivši popodnevni odmor.
Sa smiješkom.
Moje maleno spava kraj mene.
Jasno mogu čuti njegovo glasno disanje,tako često usklađeno s mojim.
Topim se kad samo pomislim kako je sladak.
Dobro,ne baš sva.
Postoje dijelovi moga tijela koji se ovih dana ne bi otopili nikako.
Mislim na parne izbočine smještene negdje ispod ključne kosti.
One koje u sebi skrivaju mliječne žlijezde,da.
Ako njih pitate-proljeće je.
Ja,naime,bujam.
Nezaustavljivo.
I to me baš nimalo ne brine.
Post je objavljen 22.11.2005. u 16:35 sati.