26
subota
svibanj
2012
Poznati miris rublja
Totalno me pere Proust, a već dugo nije. Stara je nabavila neki omekšivač za veš, koji totalno miriši kao rublje u podrumu njezine zgrade u Švicarskoj, gdje je živjela 23 godine, dok je mene ostavila baki i djedu u Zagrebu.
Ali sam povremeno imala prilike biti s njom u Švicarskoj, a to su mi definitivno bili najdraži trenuci u mom tadašnjem životu. Konačno vidjeti svoju mamu. Jasno se sjećam mirisa pržene kave dok smo na putu do grada prolazile kraj pržionice kave, a još jasnije se sjećam podruma njezine zgrade u kojoj je bila praonica veša. Isti miris...
Trenutno me vratio u te rijetke sretne trenutke djetinjstva, kad sam slomljenog srca ostavljala djeda u Zagrebu, samo da bi bila malo s mamom.
Uvijek je bio lom. Ili ću njega i baku ostaviti ovdje, da bi nakon sto godina, u naravno dječjim godinama, vidjela starce, ili ću ostati u Zagrebu, i patiti za roditeljima. Uvijek sam, sa svega nekoliko godina, nosila taj težak teret odgovornosti. Pa njihove emotivne ucjene...
Ipak, mama i tata su mi bili najvažniji, i iako bih ih viđala jednom-dvaput godišnje, uvijek sam ih bila spremna odabrati. Jer savršena sigurnost je za mene postojala samo uz njih. Koliko su mi puta lomili srce svojim odlaskom, toliko sam im puta bila spremna oprostiti.
I uvijek ih iznova voljeti. Kao da ništa nije bilo.
Kao da se u tom stanu nisam osjećala kao doma, samo zato što su oni tamo, gledala tv program na njemačkom koji uoće nisam razumjela, ali mi nije bilo bitno, jer sam bila blizu njih; kao da nisam neutješno plakala kad su sestru poslali za Zagreb jer joj je počinjala škola.
Kao da danas nisam totalno fucked up jer imam sindrom napuštenog djeteta. Taj vječiti strah od napuštanja za mene samotnjakinju je zapravo popriličan teret.
Ali te poluracionalne stvari blijede dok udišem miris omekšivača iz švicarskog podruma. Opojan je kao osjećaj zaljubljenosti, kao davno utrt put k sreći.
Samo da ga udahnem još jednom. I još jednom. Taj proustovki heroin sretnog komadića djetinjstva.
komentiraj (3) * ispiši * #
18
petak
svibanj
2012
Draga ljubavnica
Sjedim na terasi, na divnom današnjem suncu, pijuckam pivu, slušam mjuzu. Baš kako volim...opuštam se...gledam svoja dva haskija kako se igraju. Nikad nisu bile opuštenije. Predivne su.
Razmišljam o sebi, o svojim postupcima, o rizicima. Zašto volim raditi stvari na rubu? Uvijek na rubu..
Kao novinarka izlažem se prevelikom stresu, zdravstvenom riziku, još jednom burn out-u. Žudim za tetoviranjem, uživam i u procesu, bolnom, ali iscjeljujućem, pijem, tulumarim, gutam muškarce kao da su pilule. Nisam baš bila takva prije. Ili jesam, pa je ovo samo nadogradnja. Nakon devet godina veze i zajedničkog života, od čega zadnjih nekoliko godina nisam bila sretna, razumljivo je da sam luda. Ali nije samo to. To i je jedan od razloga prekida, osim što je tip bio kreten. Ne mogu se smiriti, kao da ne mogu "sazrijeti" i "odrasti" na način na koji to rade drugi. Mogu se truditi, puno raditi, biti civilizirana, i gotovo se praviti da sam odrasla. Ali nešto u meni, taj neki nemir, uvijek je prisutan i ometa me u "odraslom" životu...
Nemir, i jedan mali dio mene koji uvijek želi pobjeći, ma koliko sretna bila, koji želi otići bilo gdje osim tamo gdje stvarno jesam. "On the road again...".
Samo da mi je sjesti u auto ili u avion, i nestati odavde. Tjeskoba, od koje bježim, i kojoj se stalno vraćam, moja najdraža ljubavnica. Bol, koje nema, pa se vrati, kao nezdrava ljubavna veza. Želja za uvijek nečim novim...
Nikako da nađem tu svoju nišu, u kojoj ću funkcionirati poput "odrasle" osobe. Je li grijeh stalno se tražiti, stalno se nadograđivati, a nikad nije dovoljno? Ne znam. Neki kažu, super, to je genijalan i kreativan način funkcioniranja, neki kažu, bože, nikad nećeš odrasti. Ja iskreno ne znam što je istina, samo znam da je nemir moja niša.
komentiraj (9) * ispiši * #
16
srijeda
svibanj
2012
Mali komadić utjehe
Čovjek još uvijek pati za svojom bivšom. I unatoč činjenici da je svjestan da me lako može dobiti u krevet, i da bi se mogao igrati, priznaje da još pati za bivšom. I to prije seksa. Kažem da ipak želim spavati s njim, i pitam njega želi li on isto. "Gle, ja sam muškarac", odgovara on.
I unatoč prvom dojmu grubog i predominantnog alfa muškarca, na kraju ispada nevjerojatno iskren. I unatoč tom prvom dojmu, ispada iznenađujuće mazan, nježan i obziran. Onaj koji ljubi u čelo nakon seksa, i ne zaspe, i ne počne odmah gledati telku, nego posveti pažnju, pita jesam li dobro, jesam li svršila, je li bio dovoljno nježan.
Lekcija i više nego naučena. Ljudima treba dati priliku. Da pokažu svoje pravo lice. Nekad na gore, ali nekad i na bolje... Oboje prihvatljivo!
"A gle, ja sam žena", odgovorila sam mu.
Ispada da samo muškarci žele samo seks. To je totalna glupost, naše društvo je toliko u kurcu, i toliko zadrto, da se žene odgaja da ne mogu željeti - jednostavno samo seks. Kao da je to neka zla, i krajnje izopačena, privilegija muškaraca.
I ja sam u situaciji da se teško zaljubljujem; imam svoje crusheve, naravno, ali sa 32 nisam baš više klinka koja ne zna što hoće. Pa smo se dogovorili da ćemo se ipak samo, i jednostavno, poseksati.
Ma na kraju, i ja imam svoju kompliciranu situaciju, i tko je nema, ali to ne znači da se želim zatvoriti u svoja četiri zida, i pod krovom koji prokišnjava. Imam potrebu za muškim društvom, razlozi su naravno akademske prirode - možda trebam rebound, možda samo ego trip, možda tražim novu ljubav, ma tko će ga znati nakon devet godina ozbiljne veze. Ali znam da nema razloga da se zatvaram u sebe, jer je to, kao, prikladno, nakon prekida. I, možda, samo možda, što je opet akademsko pitanje, se pretvaram u ženskog playera. U našem društvu bi se reklo - s obzirom da sam žena - u drolju. Ali ja odbijam takav termin, ne što bi bio uvredljiv, nego je neistinit. Nije da 'player' ima puno pozitivnije konotacije, ali ipak puno više od žene-drolje. Muški player je, kao, kull, on je macho, zna što hoće, a to će i dobiti. On je šarmantan, i zna zavoditi na neki nevjerojatno misteriozan način, poznat samo njemu. A žena koja radi isto, e ona to radi jer je očajna, jer traži potvrdu u muškoj pažnji, jer je nestabilna i ne zna što hoće. Ma jebem ti ja to. To su gluposti. I jednog i drugog ima na obje strane.
Moj emocionalno nedostupni ljubavnik je to vjerojatno manje od mene. I ja sam možda više njega htjela samo potrošiti nego on mene. On je ispao veći đentlmen nego ja dama. I to je u redu.
Na kraju smo se mazili kao da smo najprisniji na svijetu, i to je u tom trenutku bilo savršeno iskreno. I ja sam htjela otići doma, a on je htio zaspati u zagrljaju... Otišla sam kući.
komentiraj (2) * ispiši * #
12
subota
svibanj
2012
Plave kaubojke
Oženjeni frajer je bio samo generalna proba. Jučer sam opet bila na online dating sajtu i našla idućeg ljubavnika. Ili sam barem tako mislila...
Ima 30 godina, prevoditelj je za engleski, nije zauzet (!!!!!), NE zivi s roditeljima, JARAC po horoskopu, kao i ja, zajeban i duhovit do bola, ma kao da sam chatala sama sa sobom....
I privukao me, i ja njega, ono, satima smo pričali, pa smo razmijenili fotke.. Uopće nije moj tip, ni ja njegov doduše, ali je jako sladak. Uglavnom, dogovorili smo se da ćemo se vidjet, seksat, i to...
A noćas sam prespavala kod Leona, došao je po mene u 1 u noći. Mislim da me sve frendice mrze, jer živim seks i grad. A i dopisujem se s onim tipom iz hotela, a plus u subotu ću vjerojatno na date s onim prevoditeljem, načelno smo se dogovorili. Uf, to mi je gori stres nego seks date, jer ne znam što očekivati, i sviđa mi se tip...joooj.... kak da se obučem, koje cipele, kak da se našminkam...? K vragu! Ali se veselim, jer konačno da me netko intelektualno zainteresirao, a ne samo seksualno...
Iako, iako! Ne sviđaju mu se moje plave kaubojke s fotke, pa sam ja njemu napisala da mi se ne sviđa njegova british frizura. To je naš odnos. Dva jarca, jedan nasuprot drugome, uf, ne bu bilo dobro, znam da nebu, ali me zaintrigiralo...
Jučer sam bila kod Danice u ateljeu, tj, ona i njezin frend rade neku skulpturu u nekom skvotu, i bilo je zapravo jako zanimljivo, duuugo nisam bila na takvom mjestu. A taj Daničin frend dijeli atelje s tipom kojem sam pokazala svoju tetovažicu, a on je odmah zaključio da ja to ne mažem dosta, a ja reko, pa da, imam kremu, ali prljave su mi ruke. U sekundi je izvadio svoju kremicu i namazao mi tattoo. Kako slatko! Nije u tome bilo ničeg seksualnog, nego samo želim reći koliko pozitivnih vibri i reakcija možeš dobiti kad si ti pozitivan.
komentiraj (3) * ispiši * #
10
četvrtak
svibanj
2012
Malo pive, puno seksa
"All men are created equal. Whoever said that never tried online dating" , prvi dio je T. Jefferson, deklaracija nezavisnosti... drugi dio, hm....ne znam, mala je šansa da je to rekao dobri stari Tommy...ali se moram složiti s tezom. Online dating je užasno naporan, stalno netko šalje poruke, a onda ne možeš odoljeti a da ih ne pročitaš sve, a zapravo su najčešće gubitak vremena. Pa onda, moram paziti i sjetiti se tko što radi da se ne zajebem. Jer ću ispast drolja.. A znamo sve o pogledu našeg društva prema promiskuitetnim ženama. E sad, Leon mi je oduvijek bio privlačan, već godinama, ali s njim sam se viđala jednom u tri tjedna, što nije ni približno dovoljno da zadovoljim svoje seksualne apetite, a kamo li potrebu za pažnjom i nježnošću. Ja sam htjela više, ali on se nije dao. Odmah mi je jasno objasnio da se on nikad ne zaljubljuje i da želi samo seks.
Evo sad, zahvaljujući sestri i njezinim preporukama, neku večer sam imala, ne date, nego seks date s oženjenim tipom. Smatram da je ona kriva za sve.. Baš me zanimalo kako će dejt ispasti. Tip nije djelovao opasno, samo kao player.
"Ajme, šta sam učinila, oslobodila sam zvijer! Kad ću više naučiti da ništa ne govorim, ne znam?! Gle, ideja je bila da tražiš slodobne, perspektivne mladiće, i s njima odes na kava date. A ne s oženjenim na seks date! I nikad ne znaš u kome se krije serijski ubojica! Zato sam ti lijepo rekla, prvo par puta date na javnom mjestu. Al đabe ja pričam, joooj", piše mi sestra.
Ah, što da kažem na to? Evo, priznajem, oslobodila je zvijer. I to je sve što ću večeras priznati. Ni milimetra više.
Uglavnom, čekao me u Dubravi na okretištu, ušla sam u auto, i kao i taj dan ujutro preko telefona, odmah dobila vibru normalnog čovjeka kojeg se ne moram bojati. Otišli smo na Jarun, u jedan od noćnih klubova, ne bih znala, meni su svi isti. Posluživali su nas konobari obučeni u policajce.. To je jedno od onih mjesta gdje ne možeš dobit pivu normalne veličine, nego imaju samo one od 2 dcl, koje onda naplate ko deset unci zlata. Tako da se nisam mogla ni pošteno napiti, jer, onak, okrenuli smo tipa četiri runde, pa ispada da smo popili puno, a zapravo je, otprilike, svako popio jednu normalnu pivu. Novac, čini se, nije bio problem, ali nisam baš htjela ispasti alkoholičarka, pa sam se suzdržala..od toga da ispadnem alkoholičarka.
Uglavnom, tip je bio zanimljiv, na doktoratu je i obožava svoj posao, i vrlo strastveno priča o njemu, što mi je bilo super. I ja sam od njega dobila vrlo ugodan i pozitivan feedback, reagirao je vrlo prikladno i suosjećajno kad sam mu ispričala za svoj sindrom kroničnog umora i traume s bivšeg posla. Rekao je da sam vrlo hrabra jer sam imala muda u cijeloj situaciji ostaviti bivšeg, i to nakon cijele vječnosti veze. I da je to trenutak kad sam zapravo uspjela. Pričali smo satima, ljubili se, bilo je vrlo ugodno. Bio mi je prilično privlačan. Nevjerojatno, isprve!
Mislim da se malo radi i o tome da smo oboje znali zašto smo tu, bili smo potpuno iskreni jedno prema drugome, pa nije bilo prenemaganja. Plus, ja sam na svom profilu jasno napisala kako želim da muškarac izgleda, tako da mi se takav i javio. Ono, crnokos i zgodan, i koji brine o izgledu...
Otišli smo u jedan mali hotelčić, koji je naravno on platio, jebiga, nije da se to podrazumijeva, štoviše, rado bih da smo mogli podijeliti račun, ali, ono, nemam para pa...
I onda smo se seksali, i uopće nije bilo loše. Koristili smo kondom, osim što je pukao. Al skužio je odmah, plus, kaj, napravim test za tjedan dana, bože moj. A i onaj drugi, za HIV, za 6 mjeseci, kaj sad, mislim, dogodi se, čovjek tvrdi da nema ništa i da je zdrav. I da da, nije to garancija, ali hoću reći, što bih sad trebala, vratiti vrijeme?
Seksali smo se dugo, u svim pozama kojih smo se mogli sjetiti, a onda me odvezao doma, malo smo se još ljubili i mazili. Doma sam došla oko tri, pa mi se javio Leon. Pa sam se s njim seksala preko telefona..
I nije mi žao ničeg, ali ničeg, osim što je tip oženjen, ali to potiskujem.
komentiraj (2) * ispiši * #
07
ponedjeljak
svibanj
2012
Avantura počinje
Možda ću razočarati samu sebe, a i neke oko sebe, ali odlučila sam biti Leonova ljubavnica. Shvatila sam da nisam zapravo zaljubljena u njega, nego mi se samo sviđa ideja da povremeno budem kraj njega u ovom trenutku, jer se tako osjećam dobro. I čak ne vidim ništa loše u tome, osim krajnje nemoralne činjenice da njegova cura nema pojma...
Enivej, svejedno sam poslušala savjet svoje sestre i napravila profil na online dating stranici. Bože, previše pijem... Dobila gomilu poruka, ali bože, kakvih... Vidjet ćemo.
Usput nabacila i tetovažu. Odlučila jedne noći, idući dan otišla, stisnula zube i dala se gravirati...Neprocjenjivo. Nakon prvog šoka od boli počela sam uživati, a na kraju sam bila razočarana što je već završilo. Shvatila sam da sam se trenutno navukla na tetoviranje. Bože, previše pijem...
komentiraj (2) * ispiši * #
06
nedjelja
svibanj
2012
Udah-izdah
Ostavila sam ga, nakon devet godina. Imala sam beskonačnu tremu, kao prije ispita za koji jedva čekam da ga se riješim. Otišao je, a ja sam konačno imala osjećaj da mogu duboko udahnuti, punim plućima. Znala sam da mogu preživjeti prekid, znala sam da je najvažnije ostati svoja. Što mi on nije nikada dopuštao. Ne sramiti se što sam kakva god da jesam, što sam posrnula, što sam se razboljela, što sam djetinjasta, što sam nezrela. Što možda ne znam što hoću, što se s 32 još razvijam i rastem.
No, i tako sam ga već preboljela dok smo još bili zajedno, stigla sam u pauzama između njegovih ponižavanja, kritika i pasivno agresivnih eksplozija negativne energije. Ionako sad već više mislim na Leona nego na njega.
Jučer navečer smo Leon i ja chatali, i tako smo se malo po malo toliko napalili da je on u 1 ujutro sjeo u auto i došao k meni. Pa smo se kresnuli!
Otisao je u 3, 4, ne znam ni sama, ali znam da sam se morala dići u 8 i ići na vožnju. I da sam vozila polupijana, bazdila po alkoholu i spermi. Prije toga sam se zaletjela do dm-a i našpricala se s nekim testerom za parfem (zanimljivo, prvi mi je za oko zapeo Playboy), pa sam se malo hidrirala s Gatoradeom, i zapravo sam super vozila. Bila sam na adrenalinu od neispavanosti pa sam jurišala po podsljemenskoj zoni, dok su stvari letjele po autu, a netko od kandidata je prdnuo od straha. Skoro sam umrla od smijeha! Sjajno! Oduvijek sam htjela biti rally vozač, mislim da bih trebala razmisliti o toj karijeri..
A seks..seks je bio u najmanju ruku čudan, tj. frajer je čudan, a i nismo baš kompatibilni. Da se fino izrazim, nisam slonica i otprilike mi je poslije trebalo šivanje.. Nisam sigurna koliko ce ova avantura trajati, ali sad bar znam da on nije, hm, čovjek mog života; ili ce moj život biti vrlo kratkog vijeka. O bože, molim te da do četvrtka dobijem mengu!
komentiraj (1) * ispiši * #
