Udah-izdah

Ostavila sam ga, nakon devet godina. Imala sam beskonačnu tremu, kao prije ispita za koji jedva čekam da ga se riješim. Otišao je, a ja sam konačno imala osjećaj da mogu duboko udahnuti, punim plućima. Znala sam da mogu preživjeti prekid, znala sam da je najvažnije ostati svoja. Što mi on nije nikada dopuštao. Ne sramiti se što sam kakva god da jesam, što sam posrnula, što sam se razboljela, što sam djetinjasta, što sam nezrela. Što možda ne znam što hoću, što se s 32 još razvijam i rastem.
No, i tako sam ga već preboljela dok smo još bili zajedno, stigla sam u pauzama između njegovih ponižavanja, kritika i pasivno agresivnih eksplozija negativne energije. Ionako sad već više mislim na Leona nego na njega.
Jučer navečer smo Leon i ja chatali, i tako smo se malo po malo toliko napalili da je on u 1 ujutro sjeo u auto i došao k meni. Pa smo se kresnuli!
Otisao je u 3, 4, ne znam ni sama, ali znam da sam se morala dići u 8 i ići na vožnju. I da sam vozila polupijana, bazdila po alkoholu i spermi. Prije toga sam se zaletjela do dm-a i našpricala se s nekim testerom za parfem (zanimljivo, prvi mi je za oko zapeo Playboy), pa sam se malo hidrirala s Gatoradeom, i zapravo sam super vozila. Bila sam na adrenalinu od neispavanosti pa sam jurišala po podsljemenskoj zoni, dok su stvari letjele po autu, a netko od kandidata je prdnuo od straha. Skoro sam umrla od smijeha! Sjajno! Oduvijek sam htjela biti rally vozač, mislim da bih trebala razmisliti o toj karijeri..
A seks..seks je bio u najmanju ruku čudan, tj. frajer je čudan, a i nismo baš kompatibilni. Da se fino izrazim, nisam slonica i otprilike mi je poslije trebalo šivanje.. Nisam sigurna koliko ce ova avantura trajati, ali sad bar znam da on nije, hm, čovjek mog života; ili ce moj život biti vrlo kratkog vijeka. O bože, molim te da do četvrtka dobijem mengu!