10

četvrtak

svibanj

2012

Malo pive, puno seksa

"All men are created equal. Whoever said that never tried online dating" , prvi dio je T. Jefferson, deklaracija nezavisnosti... drugi dio, hm....ne znam, mala je šansa da je to rekao dobri stari Tommy...ali se moram složiti s tezom. Online dating je užasno naporan, stalno netko šalje poruke, a onda ne možeš odoljeti a da ih ne pročitaš sve, a zapravo su najčešće gubitak vremena. Pa onda, moram paziti i sjetiti se tko što radi da se ne zajebem. Jer ću ispast drolja.. A znamo sve o pogledu našeg društva prema promiskuitetnim ženama. E sad, Leon mi je oduvijek bio privlačan, već godinama, ali s njim sam se viđala jednom u tri tjedna, što nije ni približno dovoljno da zadovoljim svoje seksualne apetite, a kamo li potrebu za pažnjom i nježnošću. Ja sam htjela više, ali on se nije dao. Odmah mi je jasno objasnio da se on nikad ne zaljubljuje i da želi samo seks.
Evo sad, zahvaljujući sestri i njezinim preporukama, neku večer sam imala, ne date, nego seks date s oženjenim tipom. Smatram da je ona kriva za sve.. Baš me zanimalo kako će dejt ispasti. Tip nije djelovao opasno, samo kao player.
"Ajme, šta sam učinila, oslobodila sam zvijer! Kad ću više naučiti da ništa ne govorim, ne znam?! Gle, ideja je bila da tražiš slodobne, perspektivne mladiće, i s njima odes na kava date. A ne s oženjenim na seks date! I nikad ne znaš u kome se krije serijski ubojica! Zato sam ti lijepo rekla, prvo par puta date na javnom mjestu. Al đabe ja pričam, joooj", piše mi sestra.
Ah, što da kažem na to? Evo, priznajem, oslobodila je zvijer. I to je sve što ću večeras priznati. Ni milimetra više.
Uglavnom, čekao me u Dubravi na okretištu, ušla sam u auto, i kao i taj dan ujutro preko telefona, odmah dobila vibru normalnog čovjeka kojeg se ne moram bojati. Otišli smo na Jarun, u jedan od noćnih klubova, ne bih znala, meni su svi isti. Posluživali su nas konobari obučeni u policajce.. To je jedno od onih mjesta gdje ne možeš dobit pivu normalne veličine, nego imaju samo one od 2 dcl, koje onda naplate ko deset unci zlata. Tako da se nisam mogla ni pošteno napiti, jer, onak, okrenuli smo tipa četiri runde, pa ispada da smo popili puno, a zapravo je, otprilike, svako popio jednu normalnu pivu. Novac, čini se, nije bio problem, ali nisam baš htjela ispasti alkoholičarka, pa sam se suzdržala..od toga da ispadnem alkoholičarka.
Uglavnom, tip je bio zanimljiv, na doktoratu je i obožava svoj posao, i vrlo strastveno priča o njemu, što mi je bilo super. I ja sam od njega dobila vrlo ugodan i pozitivan feedback, reagirao je vrlo prikladno i suosjećajno kad sam mu ispričala za svoj sindrom kroničnog umora i traume s bivšeg posla. Rekao je da sam vrlo hrabra jer sam imala muda u cijeloj situaciji ostaviti bivšeg, i to nakon cijele vječnosti veze. I da je to trenutak kad sam zapravo uspjela. Pričali smo satima, ljubili se, bilo je vrlo ugodno. Bio mi je prilično privlačan. Nevjerojatno, isprve!
Mislim da se malo radi i o tome da smo oboje znali zašto smo tu, bili smo potpuno iskreni jedno prema drugome, pa nije bilo prenemaganja. Plus, ja sam na svom profilu jasno napisala kako želim da muškarac izgleda, tako da mi se takav i javio. Ono, crnokos i zgodan, i koji brine o izgledu...
Otišli smo u jedan mali hotelčić, koji je naravno on platio, jebiga, nije da se to podrazumijeva, štoviše, rado bih da smo mogli podijeliti račun, ali, ono, nemam para pa...
I onda smo se seksali, i uopće nije bilo loše. Koristili smo kondom, osim što je pukao. Al skužio je odmah, plus, kaj, napravim test za tjedan dana, bože moj. A i onaj drugi, za HIV, za 6 mjeseci, kaj sad, mislim, dogodi se, čovjek tvrdi da nema ništa i da je zdrav. I da da, nije to garancija, ali hoću reći, što bih sad trebala, vratiti vrijeme?
Seksali smo se dugo, u svim pozama kojih smo se mogli sjetiti, a onda me odvezao doma, malo smo se još ljubili i mazili. Doma sam došla oko tri, pa mi se javio Leon. Pa sam se s njim seksala preko telefona..
I nije mi žao ničeg, ali ničeg, osim što je tip oženjen, ali to potiskujem.

<< Arhiva >>