Chi has left the building

nadnevak 28.02.2006., (utorak)

Strgana

Danas sam bila sva usporena, sve me bolilo, glava mi je pucala, nisam se mogla dić iz kreveta, a na poslu nisam ništa kužila...navečer sam na sastanku šutila, ma koma...nisam baš skorz loše, ali nisam svoja...nije mi se ni kosu dalo prati hehe...

Sutra se nadam da će biti bolje, mada ću garanat dobit mangu tek da mi začini boli hehe:-)

Ali zato idem na koncert Tonija Cetinskog...dobila sam kartu od svoje Smješke :-)

Bit će i Tošeeeeeeeeeeeeee

Umorna sam, idem spavat :-)

Stalno mi se javlja neki tip koji dolazi u Hr ovih dana pa bi da se vidimo u živo...gade mi se već ti kreteni...đe mene nađe baš...nemam više volje niti želje za takve pizdarije, prošlo me je upoznavnje novih tipova iz stranih država, i onaj jedan je bio previše...neznam kako da mu to velim, do sad sam se trudila biti fina, nije naporan...ali ja neznam reć ne...

Jel vidite vi kakve mene dileme muče, sve same gluposti :-)

Dosadan post, znam, šta ću...danas sam netko drugi, Chi je ostala negdje u ovoj hrpi snjega koja je danas pala na Zagreb, mečava čaaaaak...naprosto neznam kako smo svi ostali živi...čudno da nije bio potpuni kolaps na cestama....

Ma sad ozbiljno, ko mi kaže da je danas u Zagrebu padao snijeg, dobit će udarac :-)))

Pusam

****UpDate****

Kometari

# evo ti još kretena kod mene:) (D.S.O. 28.02.2006. 00:36)
# danas je baš bio neki užasni usporeni dan, zakasnila sam i na faks zbog glupe mećave... samo se ti odmori, vidim da ti je potrebno sna... pozdrav! ;o) (aibreann 28.02.2006. 03:13)
# Kažeš mu jasno i glasno, ili budi maštovita u laganju! Hehe! Ne znam niti jedan bolji savjet po pitanju tipusa izvana! (Vulgar 28.02.2006. 12:26)
# ja isto ne znam reci ne.. smisli neku dobru pricu, sta da ti drugo kazem :) (Loch_Ness 28.02.2006. 15:26)
# ljubomorna sam zbog tonija...prijateljica me zajebala i otkazala mi dan prije koncerta. i tako ja siroče sjedim u svojoj sobi i pokušavam se zamisliti tamo negdje u nekoj dvorani na trešnjevci uz prijenos na narodnom...e da...:)pusek (azrijel 01.03.2006. 00:14)
# lolll.. zabavi se na toniju .....kisssssss (otrovna lutkica 01.03.2006. 08:45)

- 00:16 - Komentari (0) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 27.02.2006., (ponedjeljak)

Kako sam provela vikend?

Ajde da čujem tog hrabrog koji će me to pitati! Hehe

S činjenicom da sam sada doma u jednom komadu, suha i u toplom, to je velika stvar!

Vikend sam provela super! Super! i još jednom Super!

Naime, ovaj je vikend trebao biti neobavezno druženje 14 forumaša jednog foruma povodom rođendana 3 cure (od kojih sam i ja jedna "slavljenica"-rojsni dan mi je tek za 2 tjedna ali sam mislila odgulit odmah:-))

Nego...
Subotnje zagrebačko jutro, pomalo tmurno, pada nešto nalik kišici, a nebi se moglo nazvati snijegom...doći ćemo do snijega pa će vam bit jasno zašto...

Jedva stižem na bus za Samobor...onda u Samoboru susret s četvero frendova i kretanje slijedećim busom do nekog sela u samoborskom gorju...uz gunjđanje zašto ja nisam jedna do onih 9 koji će se voziti kombijem!

Put prema Lovniku, vrhu na Samoboskom gorju...točnije prema Planinarskom domu Sv. Bernarda na 690m visine...

Samobor iza leđa, SNIJEG svuda oko nas... i to prava snježina...ne pada, ali zapadalo, bus sporo vozi...iskrcavamo se i krećemo pješice gore...

Nemojte misliti da je ralica prošla...samo je djelomično očistila prvi kilometar puta (ako i toliko), a dalje... SNIJEG DO KOLJENA!
Prtili smo put ralici...60cm snijega, a nas 5 nadobudnih planinara kreće na svoje odredište slavljenja rođendana!

Jesam li spomenula kombi?
E pa kombi nije prošao dalje, nije se uspio probiti k nekom najbližem selu, pa se njih 9, zajedno sa svom hranom okrenulo, nakon napornog razmišljanja i nagovaranja, prema Zagrebu.
A nebi ni njima bila u koži...

A mi?
Nismo mogli natrag, nije se isplatilo...kad 2 sata hodaš probijajući snijeg u koji si ponekad zapao i do guzova, nema smisla vraćati se...

Došli u neko selo na recimo pola puta, i veli nam čovjek, ovdje je sinoć bilo samo 5cm, neznam kak je tak jako napadalo...

Ja umrla... bez kondicije, sa skoro najvećim brojem čizama i 20kg teža od svih propadala sam u snijeg svakim svojim korakom...vjerujem da mi moja koljena zajedno s kukovima i zdjelicom sada pišu oproštajno pismo...

Ali preživjela sam...ja tu stazu nebi ni za živu glavu mogla proći kad su najbolji uvijeti i kad je najsuše...nikako...ali ovo sam prošla! Jest, odmarala sam se dosta puta, i govorila ovima da me ne čekaju, jer je samo jedan put korz snjeg i da ga sigurno neću fulati, a životinja se ne boljim...

Neko vrijeme je padao snježić, onda malo jači, onda se pak spustila magla i postalo prilično tmurno...nije se puno vidjelo, ali ipak nismo fulali put...koji smo sami morali gaziti...gledati po tu i tamo kojoj markaciji i slično...ali PREŽIVJELA SAM!

Čovjek ni u snu nezna koliko snage u sebi ima...super...

A osječaj kad dođeš gore? Nakon 4 i pol sata hoda?
Radila sam anđela (kao Loch Ness) od sreće, nikoga nije bilo briga što se presvlačimo svi u jednoj prostoriji jer je svatko brinuo za svoj jad...djeljenje odjeće i čarapa...divno nešto...

Putem su nam se pridružila i dva starija čovjeka koji su članovi Planinarske Bratovštine sv. Bernarda koji su sa sobom imali ključ (naš je ostao u kombiju), a kasnije je došao još jedan dečko da nam donese kruh:-)
Nikome nije bilo jasno kakav je to snijeg, te kako smo tako našli pravi put, jer smo se mogli baš izgubiti u toj nepreglednoj bjelini.

Navečer smo poslje večere pjevali zajedno i zezali se, a spavali ko male bebice :-)

Nedjeljno jutro, polako, spremanje doručka, pa kuhanje čaja i vina ako slučajno dođu najavljeni planinari za koje smo bili siguni da neće doći, pa ručak, upijanje spokojnog mira i smirujuće bjeline, druženje i planiranje polaska kući...

Čak je i sunce granulo i otopilo led s prozora i očišćene betonirane staze oko doma

Ja sjedim za stolom i čitam knjigu koji sam dobila na poklon, podignem pogled a ono se među drvećem nešto kreće...LJUDI.... još ljudi...40 PLANINARA IZ BJELOVARA!!!

Majko moja, blesavih ljudi hehe, nismo vjerovali da će se usuditi uputiti k nama, mada su najavili dolazak, ali pod ovakvim uvijetima, to je strašno...

I tada sam vidjela što znači biti dio neke planinarske organizacije...kuhanje čaja i vina, posluživanja ljudima... zezancija, smijeh i veselje...kada se čovjek dobro umori onda kada stigne na odredište bude najveselija osoba na svijetu...adrenalin do bola...super!

Tako smo se 2 h bavili s njima, pospremali i krenuli natrag kući...kako su stručni planinari Đuro, Jole i Mučo ujutro probili put do prvog sela po sir, vrhnje, mlijeko i kruh, tako smo mogli i mi po njihovim tragovima ponovno...a kada je nas 7 stiglo do sela, dalje se sve šetalo cestom, ponegdje očišćenom, ponegdje ne...ali stigli smo dolje za 2h...to je pak bilo naporno, ali olakšanje do kraja...

Onda na misu, a kao šećer na kraju, po nas je došlo društvo iz kombija, da se bar malo vidimo, onda grljenje jer smo ostali živi i tak...i kad smo neke ostavili putem prema Zg, a neke otpratili na vlak, sjeli smo na kavicu...može li vikend divnije završiti?

Sretna sam, jer lijepo sam se provela, dom je prekrasan, a koliko mi bilo teško hodati do njega, nisam posustala, i opet ću se vratiti tamo... za početak u sušim i toplijim okolnostima, ali znam, bilo bi mi žao da nisam doživjela to, vidjela koliku snagu imam sama, i koliku snagu imamo zajedno...te doživjeti bjelinu, nešto prekrasno...doživljaj kao iz najvećih snježnih bajki, a tek povratak...tek smo tada vidjeli pravi krajolik...za koji dan ću imat neke fotke pa ću vam dočarat...

Vratila sam se ipak malo praznije glave, ipak malo smirenija, možda malo bolnija, ali slobodnija...

Pusu vam svima šaljem, a posebno Smješki, Maji, Ivanu i Luki, te naravno Đuri, Joletu i Muči...

Pođite i vi jednom na Lovnik...ja imam sada svoj prvi planinarski žig :-)

***UpDate***

Komentari

#hehe, vidim bio ti je zanimljiv vikend! cinjenica je da covjek ne zna koliko ima snage u sebi dok ga nesto ne stjera u kut.. p.s. drago mi je da si se sjetila mene i mog snjeznog andjela! :) (Loch_Ness 27.02.2006. 02:15)
# super dizajnnn...kissssssssssss (otrovna lutkicaaa 27.02.2006. 08:20)
# ja ti ne mogu ništa drugo nego reći: Suuupeeeer! :))) (Vulgar 27.02.2006. 10:27)
# uf, ja nisam ljubitelj snijega kada mi se nađe do koljena! nego, prvi pu sam na tvom blogu- dizajn ti ja toliko drugačiji od ostalih, super je! svaka čast! (soulful 27.02.2006. 15:56)
# ma blago tebi. a ni moj vikend nije bio loš. babinjak i tračanje... heh (daisy 27.02.2006. 22:31)

- 00:36 - Komentari (0) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 24.02.2006., (petak)

Za malog anđela...

Borila si se dugo, dugo si se trudila, pokazati nama "sretnijima" koliko vrijedi život! Jer mi smo na to zaboravili...
I svaki put kada na tebe mislili, nismo nikad sumnjali da se u tebi krije anđeo...snaga s visina.
Jer ti si bila stvorena da nam dokažeš da nisu patnje, nisu nemiri, ono za što bi trebali živjeti.
I kolika snaga živi u svakom Božjem čovjeku, to nikad nebi saznali da nismo tebe susreli.

Karla,
Naše oči sada su suzne postale, jer gledajući tebe mogle su se samo veseliti, a sada kad si otišla htjele bi plakati...
Al ti ćeš sigurno, samo blago namignuti, kada budeš letjela s ta dva krila srebrna.
Bog je k sebi uzeo jednog malog anđela, a mi možemo biti ponosni što si u našoj blizini živjela.

Sretan ti let!

****Update****

Da, ovo je posvećeno Karli

****UpDate2****

Komentari

# odlično,ne znam je li nekome posvečeno,ali fakat je tužno....a što se bloga tiće odličan,mislim da čemo te stvaitiu na svoju blog listu (funa fan klub 24.02.2006. 21:59)
# tuzno... =( ali ljepo receno! (-Tia- 24.02.2006. 22:03)
# joooj,a tek sam prestala plakati zbog Karlice...previše me stvarno to šokiralo i rastužilo! (KIRSHNA 24.02.2006. 22:32)
# zaista tužno..što drugo reći.,prelijep pomen (gugo 24.02.2006. 23:16)
# jednostavno prelijepo.. (Loch_Ness 25.02.2006. 00:31)
# imaš mail. (D.S.O. 25.02.2006. 01:59)
# jako mi je žao zbog male Karle, ali očito je netko gore tako želio, a protiv njegove volje ne možemo. nadam se da se ona sad nalazi na boljem mjestu gdje više ne pati... (aibreann 25.02.2006. 02:45)
# Karla je anđeo nas svih...Jako sam tužna, ali ako je ikakva utjeha, znam da je sada slobodna....Nema boli ni patnje... (Vulgar 25.02.2006. 10:02)
# ...zemlja će biti bogatija za zagovor još jednog Anđela na nebu.pozdrav (škorpion12 25.02.2006. 13:43)
# Vjerujem da je njenoj duši dobro i da nam se sada svima smiješi iz rajskih visina. (Hrvoje 26.02.2006. 01:39)
# Lijepo da si posvetila post maloj Karli. :o) Mislim, da je njezina na zalost veoma tuzna prica dala puno nama snage. (mala_sanja 26.02.2006. 02:08)
# jako lijepo-tužno!pozdravljam te i želim lijep dan! (Hera 26.02.2006. 13:53)
# kako ti je blog super, imaš super dizajn i sve to, nisam mogla vjerovat kako neki blogovi mogu biti tako lijepi;) (đuđa i marija 26.02.2006. 22:33)
# čitala sam..jako tužno..rasplakala sam se..strah me da se to meni neće dogoditi.. (muudra_athena 27.02.2006. 00:38)

- 21:53 - Komentari (0) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

Šta smo mi na placu ili na Sveučilištu?

Eto, ja pala...tj. izašla sam s ispita... nisam naučila dovoljno zbilja...
ali sam zato sada dovoljno ljuta na neke odnose na faxu da ću tako dobro naučit to za sljedeći rok i onda ću poduzet nešto glede toga...

Nije da mi se da o tome više razglabati, ali se događaju neke stvari za koje ja mislim da nisu uredu... ja mislim zato što kada imaš odmak od neke stvari, tj. malo stekneš drugačijeg iskustva od studentskog slijepog prihvaćanja sveučilišnih bedastoća onda znaš da na neke stvari moraš reagirati... a pošto je ovo moj blog a ne neki forum vezan uz fax, mislim da ovdje imam pravo pisati što hoću...

Jučer sam se prilično afektivno iživjela na dotičnom forumu, nisam ni sama sebi mogla vjerovat...strašno, ali mi je drago...hehe...

U glavnom...ovaj ispit koji polažem neko već vrijeme nema pravog profesora jer je dotični zbog raznih razloga (čitaj psihički problemi i alkoholizam) suspendiran ili tak nešto, uglavnom otišao ne negdje drugdje raditi (ajde bar je dovoljno razumno bilo da ne trpe više njegove nebuloze)...
Ispit kao službeno vodi jedna sasvim uredu profa, koja po mom mišljenju nema veze s tim gradivom, ništa više od osobe koja to možda iz prakse zna, ali mislim da puno manje od bilo kojeg studenta koji je dobio 2.

U vođenju ispita joj "pomaže" jedna studentica, bivša demosica bivšeg profesora, koja najvjerojatnije u malom prstu ima to gradivo, u to ne ulazim, koja ima i rektorovu i ko zna čiju još nagradu, niti u to ne ulazim...ali je ona ipak studentica...

Ugavnom, na početku mi je bilo žao što su sve na nju prebacili, čak se spekuliralo da će držati predavanja za novu generaciju, ali hvala Bogu do toga nije došlo...

Svi studenti jako dobro znaju kome se trebaju obratiti za konzultacije, i jako dobro znaju tko slaže pitanja (naravno u konzultacijama s profesoricom koja ih sigurno ne slaže...), onda jako dobro znaju tko je čuvar na ispitu i naravno tko ispravlja ispite...kao službeno se zna da usmeni drži dotična profesorica, ali je najbolje to kaj usmenog niti nema...

E sad kaj tu mene muči?
Osim toga da se naša kolegica ponaša kao da je carica, i na ispit prvo kasni 30min, pa onda još i k tome izjavi kako nije primjereno da studneti dolaze "žicati" da im se ispit ponovno pregleda i navuče pola boda...čujte sori, ako je netko bio dovoljno bezobrezan pa nju gnjavio da navuče ocjene to nije uredu, ali se itekako jako dobro zna da studenti imaju pravo tražiti obrazloženje zašto nisu dobili bod na odgovoru koji smatraju točnim...ma makar bilo i negativno obrazloženje.

Zašto se studenti mire s tim da podržavaju nelegalnu situaciju na fakultetu?

Zašto studenti prihvaćaju ispriku da nam se izlazi u susret s ovakvim razvojem događaja?

Da razjasnimo, nisam ljuta zato što su pitanja bila teška, i to što ja nisam naučila...
Pa za Boga miloga ja ovdje studiram već 5 godina, i dugo sam bila zapela s jednim drugim ispitom, ali nikada profesora nisam za to krivila, već sebe, bez obzira što je on mnogima radio probleme, pa su ga na kraju maknuli...
Onda i ovaj ispit, i ja sam se s njim mučila, i mene je profesor vikom istjerao iz sobe nakon usmenog jer fakar nisam znala, ali on je profesor, i njemu se takve stvari dopuštaju...

Bilo bi jako nepravedno od mene kada bih rekla da je ta cura najgora na svijetu, nije, i vjerujem da je mnogima pomogla, ali ja sve više i više negativnih stvari od njoj čujem, a osim toga i ja sam 2 puta na ispitu doživjela njezinu prepotenciju... a nekakav prijedlog istraživanja koji je uvijet za ispit mi je sa istim obrazloženjem vratila već nekoliko puta...helooooo, pa što si ti bolja od mene?

Eh da, rekla sam da mi ju je bilo žao, jer ipak izgubila je godinu zato što je asistirala profesoru, ali to je njezin izbor, i ja sam izgubila godinu prema svom izboru, pa znači na istom smo... ali nikako nemogu shvatiti da jedna studentica, drži ispit, za Boga miloga ona još nije niti apsolventica...

Doći će sada novi profesor koji će donesti novu literaturu i biti će zaslužan za nove generacije, ali ne i za nas...
Pa čak i da i on bude grozan, znam da prema njemu moram imati respekta, a i imat ću ga samim time što je profesor.

Kod nas na faxu ima još puno asistenata, ljudi koji su diplomirali i službeni su asistenti, pa čak i kod onih najgorih nema toliko prepotencije kada im se obratiš kao kod naše kolegice...

Autoritet je potreban, slažem se, ali ponašati se prepotentno...majko mila... ponajprije se trudimo oko toga da nam profesori prilaze ljudski, i onda kada imamo to sada kod većine, dogodi se ovo...

Meni je naprosto već dosadilo da studenti znaju koje probleme imaju a oko toga ništa ne žele poduzeti...i znaju kada nešto nije uredu a boje se...u krajnju ruku bojim se i ja... jer ne želim još vremena potrošiti na bedasti ispit, ali me najviše frustira da smo svi zabrinuti s problemom sve dok je nama osobno aktualan...a kad položimo boli nas džon... e pa ovaj put neće biti tako...ako ništa potrudit ću se da položim to na slijedećem roku, pa onda bar kao minimum mogu napisati prodekanu pa i dekanu fini dopisić...ako ništa drugo ne znam, znam kako se to radi...

Kako mi mislimo biti dobri zagovarači socijalno potrebitih skupina, ako nemožemo kao prvo zagovarati sebe i svoje potrebe...a pogotovo se pobuniti oko ilegalnih stvari u društvu, a ne bunimo se oko ilegalnih na faxu...

****UpDate****

Komentari

# Srečice ne sekiraj se ti meni, ma bude to sve u redu! to ti je normalno danas!želim ti lijepo veće! (Hera 24.02.2006. 20:19)
# ma i na mom faksu je cisto sranje (da prostis na izrazu)! mi ti nemamo stalne profesori, vec ovi sa ffzg dolaze kod nas drzati nam predavanja.. ma bas predivno! ma zapravo, ko sisa faks... pusa :) (Loch_Ness 24.02.2006. 20:40)
# Čuj, ta glupača će već, prije ili kasnije, spušiti i to baš na faksu...Počelo je s godinom, ... zamisli tek kraja...Samo mi ne ide u glavu, što je s dekanom? I kako može student držat ispite a ne neki asistent? Po toj logici bi vam mogao i Pero Perić iz Konzuma sa povrća i voća držat ispite! (Vulgar 24.02.2006. 20:53)

- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 22.02.2006., (srijeda)

Kada Chi kreće učiti

Hm...kad wanna be student kreće učiti 2 dana prije ispita to izgleda ovako...

Prvo ustaneš u inače neobično doba, oko 11h, pa bi doručkovala i pila kavu malo duže, ali da bi došla uopće do nekog noža za mazanje nečeg i šalice, trebalo bi oprat suđe od prekjučer...gledaš reprizu svega od jučer, Sanju, Ekskuziv, Dadilju (po osmi put), Rossane... pa onda bude dnevnik i iza njega neka sapunjara s milijon nastavaka...tada jedeš i ručak...naravno da si morala prije i poslje toga oprat suđe...

Onda si misliš, al je ovo bezobrezno, ajde idem učit...

E da bi do učenja došlo, moraš prvo raskrčit stol, jer na njemu nisi učio 4 mjeseca, a da bi raskrčio stol prvo moraš posložiti svu robu koja se oprala u zadnji tjedan dana i stvara ogromnu hrpu na fotelji, koja ti je ko zna iz kojeg razloga važna...

E prije nego pospremiš čistu robu, moraš pospremiti zmazanu koja čini drugu hrpu na stolici i priječi ti put da dođeš k ormaru...

E kad si to već napravila, onda fino smanji hrpu zmazane robe u kupaonici tako da ćeš ju potrpat u vešmašinu...

E sad fino, kad si ugledala lavabo na šta liči i njega operi... kad već pereš lavabo mogla bi i wc školjku, jer je tata svojim signalom nespuštanja daske dao do znanja da mu se vjerojatno već riga od toga...

I fakat bi bilo bezobrezno da ne opereš i kadu kad si već tu...

Dobro, dok se kada namakala potrpala si robu u mašinu i pustila ju da radi, onda si ispala kadu i otišla u svoju sobu... sad možeš krenuti s spremanjem čistog veša s fotelje i sušionika...

Dok to završiš, taman i veš mašina završi svoje pa sad fino objesi tu robu, i stavi drugu prati...

E sad bi opet išla nešta jesti...i po 3. kavu

Naravno da je opet neka serija...

Sada na stvar stupa raskrčavanje stola, napokon...

Sad si fino sjela, sve si lijepo namjestila, pa ti je malo neobično tu učiti, zato kaj je stol relativno novi, već ga imaš 3 mjeseca ali ga nisi uopće uoptrebljavala...pa odlučiš da bi rađe mogla se fino ispružit na kauču u sobi, ali da bi to napravila, moraš pospremit posteljinu jer ne želiš baš zaspati u napravljanom krevetu...

Napraviš kauč, diviš mu se, sjedneš, neudobno, nakreniš se, tvrdo, legneš, žulja, namjestiš jastuke, e sad je super... hmmm... a gdje mi je skripta?

Ok, skrpita, prazni papiri, miljun kemuski i flomića, sretna si, ali muči te ta zavjesa, kak je sad odjedanput siva tak?

A danas slična stvar, ali dvaput Janica i njezina vožnja, sad ko i svaki normalni student pišeš šalić... u nadi da ćeš se probuditi dovoljno rano da ga uoptrebiš... i dižeš se po 7 put nešto jesti...

Molite se sutra da vaš wanna be student uopće ode na taj ispit!

****UpDate****

Komentari

# hm... da, ovo me veoma pdsjeća na ono kad daisy ode u knjižaru kupiti mine za olovku. Za početak, ne može kupiti obične mine već to moraju biti neke u slatkoj kutijici, po mogućnosti mirišljave. e onda svati da joj je stara tehnička već prilično jadna pa kupi i novu. ali problem je s novim tehničkama što ponekad zaštekaju baš u ključnom trenutku, pa se protagonistica ove kratke pričice odluči kupiti i par običnih olovka, tako da se nađe. ali to nije sve: još i šiljilo, zatim gumica, ravnalo, kemijska, neki flomići jer ipak, ne može sve biti jednobojno, šareno više potiće na učenje (moš' mislit). eh, a tu se nameće pitanje kuda sa svim tim nakupovanim pisaćim priborom, pa daisy odluči kupiti i novu pernicu. naravno, još i par bilježnica uvijek dobro dođe. e, onda dolazi na red i torba u koju treba sve to potrpati (po mogućnosti s novčanikom istog uzorka). a svaka normalna, donekle modno osviještena osoba zna da uz torpu moraju ići i pasent cipele. što dalje dovodi i do novih traperica, majce, jakne, naočala i nakita... i ode sav teško ušteđen novac... da, baš sam se raspisala, sorry!! puno sreće sutra na ispitu... pusač* (>>daisy 22.02.2006. 23:05)
# ajde, bar si bila na jednom polju vrijedna i dovela si stan u red! ;) isto to radim, prije strebanja napravim 1000 nepotrebnih, ali u tom trenutku za zivot vaznih radnji.. eh, sad sam se vratila sa rodendana, fino nahranjena i napojena.. sad kad dovrsim komentar, idem se izvalit na krevet i bacam oko na kucanice.. poslije toga cu ucit.. hm, pitam se sta slijedi na tv-u? pusa ***SRETNO SUTRA!!*** fige su vec u pripremi (Loch_Ness 22.02.2006. 23:19)
# Ajoj! Izgleda da je dobro da studenti idu na ispite...Malo pospremaju stan tada!!! ;) (BlogistiKa 23.02.2006. 10:06)
# mala nadam se da si prosla bolje nego ja danas! pozdrav (Loch_Ness 24.02.2006. 19:22)

- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 20.02.2006., (ponedjeljak)

Jača...

Vratila sam se.

Bilo je super... mada sam na već na kraju molila društvo s kojim sam bila da me vrate na duhovnu obnovu, jer sam se već u mislima pomalo vratila u Zagreb, u posao i sve to... i znate kaj, sad kad ovo pišem skužih da masa tih stvari nije vrijedna na mrvu onoliko koliko se ja oko toga opterećujem...

Malo me je plašilo u jednom trenu da se nisam susrela s Bogom onako kako sam trebala ili željela... kao da sam mu davno zatvorila vrata i sada ga više ne puštam unutra...

Ali od svega toga pamtim riječi jedne djevojke koja mi je rekla da je normalno da sam posustala, ali da ipak ne okrenem leđa i odem svojim putem...jer Bog je samnom sve dok ga ja želim ovdje...a vidim da je s Njim život lijepši...

Ako vam je ovo moje malo too much...sorry to sam ja, vjernica, volim Isusa i uvijek ću to osjećati...

Što se tiče odmora i svega, fakat je bilo super, malo smo možda "tulumarili" više nego što sam mislila da ćemo pa sam malo umorna ali i to će se riješiti, društvo je bilo super :-)

A stvarni me je svijet već počeo "prati".

Čim sam sjela za komp javio mi se onaj dečko koji mi je slomio srce... i bila sam suzdržana na početku, ali nisam mu ništa rekla, nisam mu rekla da ne želim s njim pričati...

Ne iz razloga zato što sam ga željno htjela čuti, nego da vidim hoće li se praviti da se ništa nije dogodilo... i nismo to spomenuli, malo smo okolišali, ali pitala sam ga i za ljubav, i pričali smo o tome kako nije sretan i tak... i skužila sam...

Imala sam potrebu i "zadaću" biti ovdje da ga malo potaknem na razmišljanje, da ga malo "utješim", malo savjetujem i tak... i to sam učinila... pustila sam koju suzu... ali nisam u bedu... Bog je velik, i da mi nije dao snage, sada bi tu jecala... ipak je samnom!

Rekla sam mu na kraju da mi je drago da se javio i da smo pričali, da se javi ponovo, jer mi nedostaje razgovor s njim bez obzira na sve...

Nije na to ništa rekao, ništa, izbjegavao je u jednu ruku to da smo "postojali" on i ja... i dalje neznam što mu je u glavi... i dalje neznam ništa...ali sada znam da niti ne želim znati, i uopće me se ne tiče...

Jednostavno sam se osjetila na jednoj divnoj razini praštanja i ne tjeranja maka na konac...

Borise, uvijek ćeš biti dio mog života, moja prva ljubav...ali od sada ja više neću biti zarobljena u toj tami...

Kako sam sretna zbog toga, kako sam sretna jer sam riješila to za sva vremena, osjećam to, napokon osjećam, možda još koju suzu pustim, ali nimalo mu više ne zamjeram, i zato to sada sve znam... da je gotovo...sve ovo vrijeme sam se osjećala "nedovršeno", ali sada imam točku na I...

Znala sam da će ovaj vikend biti ključan...a sada znam i zašto...

Sutra počinjem s učenjem, ispit mi je u četvrtak, idem pa kud puklo, ne izlazim prvi put... a sada nema više ničeg što će me tjerati da bježim od sebe....

Smirena sam, jer znam, ON je ipak samnom... pustila sam ga da uđe...i već me sad čini jačom :-)

- 11:12 - Komentari (1) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 17.02.2006., (petak)

Pretežno vedro...

Ovo mi je danas već drugi put da pokušavam poslati post, hehe, kratka mi je pamet pa nisam spremila :-)

Uglavnom, samo sam vam se htjela javiti, jer vidim da su se ljudi zabrinuli nakon ovih mojih šizofreničnih (sad sam u bedu pa nisam, pa jesam, pa nisam) fora, tako da sam u zadnje vrijeme imala više pitanja "Kako si?" nego uobičajeno... i HVALA VAM SVIMA NA TOME!

Uglavnom malo sam u strci ovih dana, a kad dodjem doma oko ponoći, komp je već zgašen jer moje roditelje užasava kada ja do 2h lupam po tastaturi ma koliko se tiha trudila biti :-)

idem za vikend na jednu duhovnu obnovu malo se odmoriti, maknuti od svega i temeljito razmisliti, o sebi prvenstveno.

Sada vam ostavljam samo jednu pjesmu koja mi se sviđa i stalno je pjevušim, da me se sjetite kada ju čujete na radiju.

Hvala vam na svim vašim komentarima i na riječima podrške, nadam se da ću vrlo skoro uhvatiti vremena da vidim što je s odvikavanjem od kave, zaštitom životinja, kako je u Mostaru i Beču, te šta ima na Otoku, što piše u tineđerskom dnevniku, kako idu ispiti, i kamo se sada putuje, tko to tamo trči maraton, kako vas ljubavi vaše živciraju i kakvi se stihovi rađaju u vašim dušama.
Sva sličnost s stvarnim osobama je sasvim slučajna, hehe

Pusam

Što si ti meni - Toni

Sto si ti meni, dal' suza sto slatko boli
il' netko tko lazno voli i neuvjerljivo
ljubav je moja, nevina, njezna, cista
iskra sto s neba blista, al' ti to ne vidis

Ref.
Jer drazi su ti oni sto pricaju lazno
i kupuju ti stvari, da, to ti je vazno
a ja te volim tako da ne znam sto reci
i svakog dana pisem pjesme bez rijeci

I pjevam ti u dusi dok usta mi sute
i poklanjam ti vjecnost a drugi minute
al' drazi su ti oni sto pricaju lazno
da, to ti je vazno, da, to ti je vazno

Od srece do srece, posrcem jako cesto
ma evo ti moje mjesto, pa voli uzalud
i sto si ti meni, Boze treba mi svjeza nada
napada tuga sama jer shvatio sam sve

- 15:28 - Komentari (5) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 15.02.2006., (srijeda)

Ja...

Da sakrijemo ove patetične teme ovih dana, sada jedna malo sretnija:-)

Danas sam braci svom kupila super tenisice i sad sam navečer bila na čevapima s frendicom.

Obje smo solo pa smo se odlučile razveselit :-)

Odlučila sam uzet stvar u svoje ruke i opet dovest svoj život u neki red...jer sam malo bila katapultirana iz života zadnjih par dana...toliko da sam se mislila povući iz stvari koje su mi fakat bitne :-)

I eto tako, sad ću sjest, razmislit, pomolit se i napravit remont kao što sam prije nekoliko mjeseci napravila, onda je upalilo a i sada će nadam se:-)

Od čeg se sastoji remont...od slaganja kockica u glavi što želim, što ne želim, što trebam, što ne trebam, što nudim, a što tražim...

Jer moja Lanči kaže da ja sve mogu...malim prstom live ruke :-)

A prva mi je opcija biti više s ljudima koji me zbilja prihvaćaju kao cjelovitu osobu, s mojim dragim prijateljima, s mojom Lanom, Bibom, Ninom, Anicom i Dominičeom, s kolegama studentima, s Recobotašima, s H-epicentrašima, s župljanima i naravno HBKšima (Smješko moj znam da čitaš pa ti šaljem kisač)...

Ljubi vas euforična ja... believe me, nisam takva bila do prije 15 minuta :-)

- 00:04 - Komentari (9) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 14.02.2006., (utorak)

Suze...

Prala sam sad suđe, puno suđa, pa sam dugo razmišljala, uff, sad me boli :-)

Razmišljala o nečem što je vezano uz prošli post, o nepripadanju...

Sinoć sam plakala, jako sam plakala, plakala sam kao što dugo nisam, toliko da sam se bojala da ću probuditi roditelje ili brata... toliko da nisam mogla ležati nego sam jecajući sjedila...

Malo me je šokirao jedan događaj koji me je i ponukao da napišem jučerašnji post o tome kako ne pripadam tamo negdje...

Šokiralo me to da sam se osjećala krivom što sam nešto učinila, učinila zato da napravim dobro, a na kraju sam nekoga s time uvrijedila...miješala se u nešto u što se više nemam pravo mješati

I na početku kada sam dobila negativnu reakciju sam se kao što je normalno (bar mislim da je) u ljudskoj psihi, pokušala opravdati i pomalo se možda i uvrijedila jer sam dobila negativnu kritiku na nešto što nije trebalo biti bitno... bar u negativnom smislu...

A onda sam skužila da sam ja ta koja je napravila invaziju na nečiji prostor (na stranu to da se ja nisam bunila kada je netko radio invaziju na "moj prostor", ali nije to sad bitno...nije sve tako jednostavno...)
No da, skužila sam da sigurno tu osobu isto boli to kako sam ja postupila, ako je mene zaboljelo, onda ja valjda i nju...

I zato sam se povukla... zato sam stala na loptu i shvatila da kontrole nad administracijom nisu počasna funkcija nego nešto što se zasluži trenutnim angažmanom...a ja ga nisam već dugo dala...i nisam fer...

I rekla sam onda svom prijatelju da se povlačim... osjetila sam da je odahnuo, mada je rekao da to nije njegova želja, nisu to moje brije, to je nešto što se osjeti... bar to u zadnje vrijeme znam... olakšati muškarcu situaciju na način da ja "prekinem"...

Bitno je to što sam možda na neki način zaštićena od takvih konflikata... jer ja recimo neznam davati kritiku, i ne svađam se uopće, te u večini slučajeva se trudim ne povrijediti nekoga...ma ne trudim se to dođe samo od sebe...

A sada sam u razmaku od nekoliko dana dva puta napravila sličnu stvar...

Neznam dali je to zato što ljudi misle da pokušavam pametovati i šefovati okolo, ili to zbilja činim...

Imam osjećaj da me stres u zadnje vrijeme tako pere da zbog jedne dobrohotne sugestije, dobijem nejasan odgovor od ljudi a to se onda zahukta do vrenja... ajde bar se znam izmigoljiti iz toga...

Ne znam što se događa, boljim se da nebih postala ta osoba koja će se stalno s nekim kačiti iz gluposti... neznam zašto ljudi ne shvaćaju moje dobre namjere, a što je najbolje ja nisam niti nasilna kao neki koji svakodnevno provode torturu svojih dobrih namjera...

A sad zašto sam plakala...

E pa zato što sam fakat ozbiljno shvatila tu situaciju... kako virtualni svijet može postati stvaran... strašno... ipak se ovdje radi o živim ljudima...

I bila sam malo u šoku jer ako nešto ne znam prihvatiti, nije kritika, nego to da sam nekoga povrijedila...

I tako sam potresena legla u krevet, okrenula se prema zidu, ugledala mobitel, i počela tuliti...

ON me je zvao u to doba, i tako bi ležala sklupčana u krevetu i s njim pričala, u tom sam ga trenu trebala, a njega nema... nema ga već duže od 4 mjeseca koliko ne komuniciramo...
I plakala sam jače nego u ova 4 mjeseca od našeg prekida komunikacije...
Trebao mi je da mi kaže da je sve u redu i da nisam takva kakvom sam se tada sama sebi činila, odvratnom...
Trebao mi je...

Plakala sam, maštala da će se javiti a ja da ću mu ovo govoriti:

Ispred tebe stoje dvije Tee,
Jedna koja se jedva bori sa suzama
a druga koja će ti licem dati do znanje da je sve u redu...

Jedna bi te htjela zagrliti
a druga udarati dok je ruke ne zabole...

Jedna bi željela vikati kako joj nedostaješ
a druga vrištati kako si gad...

Jedna gleda u tebi onu osobu milog lica,
one lijepe razgovore, tvoj glas,
držanje za ruke
šetnje i osmjehe.
A druga, samo tvoje ignoriranje
i hladno neodgovarnje na poruke i pozive.

Jedna se sjeća tvoga dolaska,
a druga pak nevraćen pogled na tvom ulasku u autobus...

Ja znam da će ova prva ipak pobjediti,
i isipati dušu pred tvoja stopala

A ova druga, biti će u pravu..
kao i prvoga puta, kada je tvrdila
da ljubav s tobom nema budućnost,
ali neće joj biti žao što je opet popustila...
jer i pogled na korake koji odlaze,
vrijedi više nego pusta cesta...

Sretno vam Valentinovo...
ovo je prva godina da ga mrzim...

- 00:42 - Komentari (4) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 12.02.2006., (nedjelja)

Ostavljam iza sebe...

Malo sam tužna...
Danas sam skužila da ne pripadam više tamo gdje sam nekad jedino pripadala na ovom webu...
A sama sam kriva, pustila me neka volja, želja da visim tamo svakodnevno, a i posao i sve, i izgubila sam nit s svojim najdražim portalom...

Znam nije to sad neka bitna stvar, ali meni jest...

Mozda ga je i ovaj blog zamjenio... možda, a možda je bilo vrijeme da krenem dalje...

A i da prihvatim situaciju da sada neki drugi ljudi daju sve od sebe za to mjesto, kao što sam ja dugo davala...

CroTalk je bio moj prvi, moj najbolji i najzanimljiviji blog...

Mislila sam da mi nikad neće dosaditi, i nije, samo su se možda promjenili ljudi s kojima sam se na njemu družila...

S nekima ću i dalje ostati puno više od prijatelja...

Nisam ga napustila, ali se ne osjećam više tamo tako domaće kao što sam se prije osjećala, kao što se sada osjećam ovdje...

A možda su se samo promjenili moji interesi, ne pišem više po forumima, ne idem više po chatovima... ovaj je web ostavio iza sebe puno lijepih ali i ružnih iskustava... a sve to, sve najbolje, sve to bio je i dalje je CroTalk

- 23:01 - Komentari (5) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 11.02.2006., (subota)

Ja i John Cusack volimo se tajno

Kad odrastem udat ću se za Johna Cusacka :-)

Obožavam sve njegove filmove, jednostavno obožavam...on je naprosto najbolji glumac koji postoji (oprosti Samuel L. Jackson što sam te izdala) ali filmovi Johna Cusacka su definitivno posebni...mogla bi ih gledati ponovno i ponovno...a i cijela ekipa u tim filmovima je posebna, stvarno dobri glumci...super super...eto...

Samo sam vas htjela obavjesiti da se sam odlučila ne voljeti ga više tajno :-)

Gledala sam neki dan po 6. put Serendipity... pa sam po dojmom :-)

Ali da nebude bezobrezno od mene, moram ipak napraviti ljestvicu 3 najboljih glumaca

1. John Cusack
2. Morgan Freeman
3. Samuel L. Jackson

p.s. i znate kaj sad sam vidjela da se ove godine snima film u kojem će zajedno glumiti John i Morgan.... naprosto bum doživjela infarkt :-)

- 21:45 - Komentari (6) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

Muškarci...

Svijet se okreće oko njih ako niste znali, zbilja, evo ni ja nisam do sad to znala, ali sada kada spoznah tu činjenicu odmah mi je smisao života jasna stvar... muškarci...

Ja jučer imala plan, hehe, ali evo prvo ćemo od početka, da vas upoznam s tim svojim frendom...tekstove o njemu imate tu negdje, ne radi mi permalink pa neznam to stavit, no dobro...

E sad, on meni već strašno ide na živce, u jednu mi ruku to odgovara, jer ponakad i nije jako gnjusan, ali nekad ga baš opali...sad bi vam dala primjer, ali neću kaljat svoj blogić :-)

nekoliko razloga zašto se neću s njim sexat:

1. Ne ševim se okolo
2. Ne ševim se okolo
3. Ne sviđa mi se tjelesno
4. Ne sviđa mi se psihički
5. Ne ševim se okolo
6. Možda je zaslužio više nego drugi jer se trudi evo 4 godine, ali trudi se na krivi način
7. Ne želi me vodit na kavu
8. Ako i pristanem neće se pojaviti zato kaj je kukavica...
9. Ne slušam njegove gluposti zato kaj je smješan
10. Jesam i rekla da se ne seksam okolo, ako nisam, evo sad govorim

Moje su frendice već zauzele neka svoja stajališta..
...jedna bi da idem, da iskoristim ono kaj se pruža...zato kaj je njoj san da netko to napravi kad već ona nemože
...ja velim nema šanse da se on i pojavi ako ja i pristanem

...druga veli da će ga tuć ako ga ikad vidi u mojem društvu
...ja velim nema šanse, on mene neće vodit ni na kavu...

...trećoj on šalje iste stvari...samo kaj je s njom išao na kavu, čak 3 puta...
...ja sam ljubomorna hehe

...četvrta veli, kakve bezvezne fore ima taj tip...daj ga otkači...
...ja velim, neda se...
...veli ona, onda se nađi s njim, poslije toga ti se više nikad nebude javio i rješena stvar...
...ja velim...nebude se on niti pojavio ako se i dogovorim s nim...
...veli ona, pa tooooo, to je način da ga odkačiš...

i ja reko...ok, dogovorit ću se s njim...

I kao što svi znate dogovorila sam se, imala sam strašan plan...da ću ga piliti ta tri dana, ono baš ću ga prcat tak da se pojavi, ali da ću sa sobom povesti ovu treću frendicu i da ćemo mu nas dvije reći da bi mi u troje.... NA KAVU...(onu na koju me neće vodit)

I našle smo se nas dvije,
napravile plan i program,
a on,
NIJE SE POJAVIO,
NIJE SE NI JAVIO
i mi smo umirale od smijeha...
meni je propao plan da ga sprcam...
ja sam sad jedna veri angri bič :-)

Ja i moja Kikach jučer na kavi, fino se ispričale i super nam je bilo, da njega nismo htjele zeznut nebi se ni našle tak skoro garant...

A on me probudio u 01.45. s nekim glupim isprikama, i sad me opet cijelo jutro pili kako je danas naš dan, a ja sam mu rekla da je prošla baba s kolačima, da sam se šatro bila napalila na njega i da me zaznuo...sada puže, ispričava se i piše mi da me treba looooooool...
a ja velim...

HVALA TI moj Smotani, sada imam argumete da te svaki put odhebem...
nadam se samo da će prestat gnajvit više :-)

p.s. ako bude i dalje pilio, uplodat ću vam njegovu sliku :-)

- 15:22 - Komentari (4) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 10.02.2006., (petak)

Dobar dan

Hehe dobar dan...

Ajmo se pravit da danas nisam imala ispit i nemojte me nista o tome pitati :-)
Ok? Ok!

Jučer sam s svojim brbljavućim jezikom laprdala i laprdala i povrijedila jednu osobu...napravila neku mini zbrku i na kraju nisam dugo mogla zaspati i rigalo mi se...

Onda sam se sada išla iskupit obavivši jedan telefonski razgovor... možda pomogne...

A dan je tek počeo...grrrr....

Ležala sam sinoć i pokušavala natjerati san na oči...ali nije išlo...probavala sam sve moguće tehnike ali nije išlo... ali sam u tom jadu skužila da sam se malo zanesla...da sam bodrenju same sebe, kako ja to mogu (bilo šta), kako sam za nešto sposobna, kako nisam niškoristi, možda malo zanesla...
...možda postala mrvicu prepotentna...neznam...samo znam da sam sada sama sebi glupa...
...DAJ SE CHI SPUSTI NA ZEMLJU....

Neugodno se osjećam kada mi ljudi prilaze kao da nešto znam a oni ne znaju, kao da im ja mogu dati neki savjet ili smjernicu ili slično...užas, užas, užas....
Osjećam se kao netko ko se nameće, a to ne radim, i onda iz toga svega ispadne neko mini sranje...a da do njega nije trebalo doći jer ja to nisam željela...

Dali ugrožavam druge?
Nemam pojma.
Samo znam da me ljudi valjda i u poslu (a ne samo dečki) doživljavaju strogom...barem u ovim dijelovima posla gdje sam dobrovoljno, na pravom me poslu ne doživljavaju tako...baš suprotno...

I skužila sam da sam ponekad pre ozbiljna u nekim stvarima, i da sada jako puno pričam o ovome i onome, jer nemam o čemu drugom pričati...lakše mi je i to nego izvlačiti iz sebe zadnji gram snage za emocije...

Sad sigurno mislite da sam u koma raspoloženju...nisam, sasvim sam ok, doma, sad opet idem u grad, idem si na PLAC kupit torbu s krokodilom...zato kaj sam snob jedan odvratni, torba je 100kn a tako je lijepa, a ja sam snob snobasti, fuj me bilo hehe...
Kad sam već tamo možda si kupim još kakvu sitnicu, pa me to uveseljava nisam bila u shopingu za sebe već 7 mjeseci...

Azrijel, taj moj frend nije razlog mojeg veselja...u biti jest, samo ne na način na koji vi to mislite :-)
Danas već navečer dobijete komplit report o tome :-)

Pusam

- 11:44 - Komentari (5) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 08.02.2006., (srijeda)

Nisam posustala

Navukla sam se na blog... navukla sam se na vas... i htjela sam poludit kad nisam mogla pokrenuti blog...strašno... užas...boljelo je hehe

Hvala vam na komentarima na moje depra stanje, ma eto prolazi, šta ja znam... uvijek je pomalo tu, ali nedam se ja :-)
Uglavnom pusu vam šaljem:-)

Idemo dalje...

Ako tko pita, danas sam učila :-)

Jučer sam nakon dugog vremena otišla do Župe na susret mladih...bilo je ok, malo previše politiziranja, ali eto, ja to volim, uvijek imam nešto (ne)pametno za reć...pa sam bila u elementu...
Sipale su se neke ideje i neka loša raspoloženja o situaciji u zajednici, ali imam osjećaj da su se možda pokrenule stvari, ali ti moji osjećaji iovako ne vrijede pa zato, vidit ćemo...
Zašto mislim da ne vrijede, zato što sam danas imala novinarsko-fotografsku dužnost praćenja nekog susreta starih i bolesnih...i čula svojim ušima da ništa od naših ideja, a osim toga vidjela svojim očima razočaranje na licu jednog nevjerojatnog bića...no dobro...jesam li se uopće nadala promjenama...nisam...a jesam li posustala...nisam ni to...samo osjećam da možda moram dati malo više sebe od sebe, malo više posvetiti vremena ljudskim osjećajima...

Svatko od nas treba poticaj, svatko od nas ponekad posusta, a za neke bi bila velika šteta da se to dogodi tako brzo u našim mladim životima...jest da se sve nekako vrati na pravi put, ali svi smo bar jednom osjetili granice izdržljivosti... i uvijek smo imali potrebu drugima se izjadati...ponekad osjetim potrebu ljudi da to učine, ponekad im i dam 5 minuta suza, ali ponekad, osjetim da bih trebala dati više...dont know...

Što hoću time reći? Nemam pojma...samo mi pada na pamet da nekada, u željama da pokrenemo stvari, akcije i da se damo na mnoge pozitivne strane, zaboravimo misliti i osjetiti ljude u čijem se okruženju krećemo...ne slušamo se kvalitetno...šteta...potrudit ću se to učiniti u što skorije doba...već sutra...

Samo se nadam da to moje...sutra...neće biti kao kada odgađam dijetu:-)

Neka vas ljepota života razveseli svakim trenom, nemojte posustati u svojim željama i mogućnostima, jer ovo je svijet za vas...i lijepo ga je s vama dijeliti :-)

Pusam!

p.s. danas sam se dogovorila s onim upornim frendom da ću se s njim naći u petak navečer...vodi me u hotel...loooooool... imam strašan plan...ćem vam pričat vrlo skoro...

- 23:29 - Komentari (9) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 06.02.2006., (ponedjeljak)

Ponekad poželim

Ponedjeljak...

Volim radni tjedan, volim misliti na sve druge stvari samo ne na svoje srce...

Kaže Kišević...

I Nista Te Kao Ne Boli

Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.

Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.

I ti si kao sretan.

Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.

Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.

Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.

Jače je od mene...jače je to da ponekad želim a znam da nesmijem željeti, jače je da volim, a nemam koga voljeti, jače je da plačem a nisu zaslužili...jače je da prostirem sebe, pred...

I slažem se da se trebam opustiti...da nebi trebala tako grčevito željeti dečka... mislila sam do sada da niti ne želim...ma ne da sam mislila nego i dalje znam da ne želim baš toliko jako kao što izgleda... a možda i da...nemam pojma...

A možda su i hormoni, moja draga D.S.O., a možda ćeš me i za pet dana opet to pitati, a ja ću dati drugačiji odgovor, ali sumnjam...

Neznam što želim, jer zbilja mogu sama, jer ja jedino i znam sama, drugačije nikad nisam znala, i mislim da će tako još dugo biti...samoće se ne bojim...samo onako...

...ponekad poželim da ta stavim u njedra i da zaboravim koji je dan i gdje sam, ponekad pomislim kako je blizu je sreća, dok plešeš samnom ovaj ples...

I ponekad me izbaci iz takta kada me netko posjeti na ono što sam imala, kao što me posjetio jedan auto s tablicom koja je imala inicijale mog jedinog Nečeg, a auto je bio baš onakav kakav on pravi...tamo daleko na sjeveru...

I izbaci me iz takta kada mi netko kaže da sam sama kriva za svoje stanje...kao da je to neka sramota biti bez dečka...

I izbaci me iz takta kada neki tamo kreteni inzistiraju na sexu...ma boli me đon, neću vas doživljavati...samo što su ponekad toliko bezobrazni da je to strašno...da se čovjek zapita...jesam li ja normalna ili ne...

I izbaci me iz takta kada me jednostavno izbaci iz takta...hehe... danas mi izražavanje baš ide... a ja se nemam kome požaliti...

I izbaci me iz takta kada kažu da sam stroga, da me se boje, kada me gledaju kao nekog grubijana, nekog fizikalca, neku eks rukometašicu ili nekog ko je 2 puta u životu bacao kuglu na natjecanju...

I izbaci me iz takta kada mi pokušaju okolišanjem objasniti da bi bilo najbolje da smršavim i postanem teta s naslovnice, pa da onda tek tražim nešto od života...

Boli me....

I ne želim da me više vrijeđaju tuđe neslane šale
Ne želim da me više doživljavaju nekom opakom ženskom
Ne želim da me više doživljavaju nekom koja će biti laka
Ne želim da me više gledaju kao nekog na koga se uvijek možeš osloniti kada ti zatreba, a vratiti uslugu ne misle...

Želim puknuti, želim plakati, želim biti potištena, malo manje nasmiješena....

A nemogu suzu pustiti, ne mogu plakati, nemam pravog razloga, nemam vremena za scene, nemam vremena za sebe....

Neznam....

A do sutra, nek vam društvo pravi pjesma koju mi je otpjevao onaj što bi preko Zagreba putovao za Sarajevo...a ja sam valjda na nju trebala zaboraviti...i pošto sam usput, tako se i ponašati....

Ti samo budi dovoljno daleko

Ti samo budi dovoljno daleko, za mene postoji drugi neko
čije će reči manje da bole, čije će ruke lepše da vole.
Ti samo budi tamna sena, za mene stižu lepša vremena
ulice nove, nova lica i jedno nebo prepuno ptica.

Ti samo budi u suncu trag, još će mi neko biti drag
još ću sa nekim naći sreću, nikad te više voleti neću.
Nekom ćeš biti dobra žena, odana verna i poštena
sve nek ti bude drugi neko, ti samo budi dovoljno daleko.

Generacija 5

- 22:47 - Komentari (6) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 05.02.2006., (nedjelja)

Histerična - mrzim muškarceeee

Zasjela sam danas za komp, obišla neke skoro zaboravljene forume, uključila davno slušanu muziku pišem neki nadam se brzo zaboravljen zapisnik...frcccccccccccc....sve bi podrapala, ide mi na živce toooooo....

No dobro, evo me opet malo ovdje...danas je dan kada bi samo pisala zato da ne plačem... neznam koji mi je k..., moram napokon otić na misu zato da se malo opustim, ali nikako mi se neda, najrađe nebi izlazila iz kuće slijedeća 3 dana...zašto 3? a zašto ne?

Lunjala sam jučer po gradu s frendicom...koja mi je baj d vej kupila sol za kupanje od lavande koju ću danas isprobat...i da, šetale smo a ja sam se cijelo vrijeme smsom prepirala s jednim frendom, onim mojim Smotanim, kojem se valjda probušila lutka za napuhavanje pa je našo malo mene zahebavat.... i kad sam ga napokon odkačila...vjerujete ne palit to kad mu ne odgovaram, onda samo pizdi dok mu ne odgovorim...i prestao je...do jutros...grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr... i prestao je i jutros tj, danas popodne s ovom porukom:

"Ti si jedina žena koja je zaslužila da ju čekam ili molim 4 godine. Niti jednu nisam toliko molio kao tebe i to ti mora govoriti da mi nešto značiš. I zato te molim da mi daš šansu."

Sad ja ispadam fucking grozna baba, i sad ljudi imaju potpuno pravo reći da me neće slušati kad jadikujem oko toga da me nitko neće...
Ali nije u tome bit u ovj poruci...u svim njegovim porukama...on je zbilja jednini muškarac koji se trudio, ali neću, neću da se netko 4. godine trudi oko toga se se poseksam s njim...mišu moj trudiš se na krivi način...nećuuuuuuuuuuuu

I onda sad, iz dosade što ovo pišem uključim se na msn...u nadi da ću sresti nekog da se malo izjadam ili bar da zaboravim na te gluposti...uključi se jedan od mojih davno prežaljenih prijatelja, živi u Frankfurtu i sad bi malo išao kući, preko Zagreba, ma jebem ja vama mater vašu....mrš...idi nađi si rupu u zidu!

Nećuuuuuuuuuuuuuuuuu

Hoću dečka, neću jebača....neću sex, nećuuuuuuuuuuuuuuu

Plače mi se, plače, nitko me ne sluša, nitko me ne doživoljava, nitko me ne želi doživjeti...
Zašto je danas nedjelja, zašto nije petak pa da mogu 2 dana prespavati ko mala beba...užas...

Imam svoje želje i svoje prohtjeve, a sada mi se čini kao da tražim previše, zar tražim previše?
Zar je previše tražiti da će me netko odvesti na kavu, i da će me netko zagrliti kada to treba ili netreba, da će netko željeti nazvati me svojom curom?
zar je previše očekivati da neću ostati popišana nakon što popustim...popustila sam 2 puta nekim kretenima kojima sam vjerovala, i što sad imam... samo suze...ne želim plakati višeeeeeeeeeee

Gade mi se, gade mi se, svi mi se gade....

Najbolje je da ja brijem na karjeru a na muškarce da ne mislim...
Da hoću sex našlo bi se tko će, ima tko će, evo danas recimo ova dva majmuna, a o drugima da ne pričam...

A zašto se ja jadno osjećam kada tražim gram prihvaćanja?

Sad neznam što bih rađe, plakala ili vrištala, bi li žderala ili povraćala, svi me u kući čudno gledaju... a još se i na posao koncentrirati moram...

A imam još jedno pitanje, za onih par muških koji mi svaćaju na blog... jel ovo samo moj osjećaj ili je zbilja tako, jer to kod svih tako ili ima fucking nade da me neko prihvati kao normalnu osobu, curu...?

p.s. oprostite na izrazima, neda mi se sad i na to misliti....

- 18:06 - Komentari (7) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 03.02.2006., (petak)

Kozmetika

Ne zaboravi, tvoje je lice određeno za druge, drugi ga moraju gledati, a nema ništa odvratnije nego satima i danima gledati jadno i zaplašeno lice. Tvoje je lice više od lijepe fasade, više od plakata, više od posjetnice.

Učini štogod za svoje lice, ne samo radi sebe, da se vidiš lijepim(om) u zrcalu, već u prvom redu radi drugih. Najbolja njega lica nije trljanje kreme na kožu i čupkanje ni povlačenje obrva, ni lak za trepavice.

Učini štogod za svoje lice iznutra, stavi radost u oči i svjetlo. Učini štogod za svoju nutrinu. Neka ti oči budu vedre i sjajne. Usta neukočena i nasmijana. Lice vedro. Pometi svoje srce. To će se dogoditi kad svoje srce budeš čistio kao kuću: pomeo crvotočinu, očistio od kritike stvari koje nemaju nikakve veze sa srećom. Kad prestaneš žalosno shvaćati svakidašnje srdžbe.

Pokaži svoje najljepše, najbolje i najljubaznije lice i neće biti teško da te drugi zavole.

Kada ti bude teško, pokušaj malo biti sličan klaunu koji u srcu plače,
ali nasmijan svira djetetu, i tako liječi suze vlastitoga srca.

(Phil Bosmans)

*****UpDate*****
Stavila sam nove lijepe pjesme u "Archive"...bilo bi steta da ne podjelim svama ove divne pjesme...
Primjetiste da volim Vesnu Parun, Enesa Kiševića, Tina Ujevića i Dobrišu Cesarića...

- 22:22 - Komentari (7) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 02.02.2006., (četvrtak)

"Kako sam provela praznike"

Osjećala sam se danas kao da sam pala s marsa kad sam stigla na posao...nije me bilo ravno 3 dana i kao da sam prvi put došla tam.

Imam posla preko glave, i dolaze nove i nove stvari...ali napokon sam skupila snage, zbrisala s posla nakon odrađena 4 (i pol) sata i tak.

Mada mi opravdanje za odlazak u biti niti ne treba, jer sam zaposlena na tu satnicu, sada ga imam tek onako radi sebe, da se naviknem na tu novu promjenu...počela sam učit :-)

O iskustvim ovog prvog dana učenja, nećem vam ni govoriti, samo da vam velim, nje loše...valjda bu bilo bolje...samo se moram sjetiti da nisam prijavila ispit, tak da to napravim sutra ujutro :-) jer inače...

Imala sam danas i jedan super konstruktivni kava-sastanak...osjećam se super :-)

A sjetila sam se da bi mogla kod zubara... i svašta nešto još...

I sad ni sama neznam, zašto uopće ovo pišem...dali da sve pobrišem, osjećam se kao onda kad sam smišljala sastavak s naslovom "Kako sam provela praznike".

Sutra ću žicat plaću.... fakat zasluženu...i sutra ću nadam se istu i dobiti...a onda ću napraviti popis kaj trebam kupiti i podrapat ga jer štedim...
...za polaganje vozačkog...
oćem voziti moju crvenu Albeicu kaj mi stoji neregistrirana pod prozorom...a taman je onako za mene...plavušu :-)

Pusa

- 23:46 - Komentari (3) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 01.02.2006., (srijeda)

Krila

Dobila sam krila!

Protekla tri dana sam se savršeno provodila:-)
Pogodite gdje:-)

Na faxu!
Ko bi trekao, hehe.

Naime bila sam ne jednim intezivnim vježbama, na Komunikacijskom treningu:-)
U grupi s još 16 divnih ljudi, svakim danom od 9 - 17h:-)
Bilo je divno :-)
Vidite li koliko smajlića u ovom tekstu već ima a tek je početak :-)

Dugo nisam bila na faxu i već me to mučilo, imala sam pomalo osjećaj da ne pripadam tamo više, nove se generacije redaju, a ja ih sve samo pratim...Bilo mi je bed kako će me grupa prihvati i kako ću se s tim nekim novim klincima složiti. Osim toga, ono ja, izvanredni ne moram ići na predavanje i ovo je samo jedna vrsta gnajvaže...
E pa neka je... jer ovako sam se vratila u život, ovako sam shvatila da sam ja u biti student, onaj više manje bezbrižni...

I uopće mi nije bila gnjavaža :-)
Bilo mi je super.
Napokon sam mogla neke probleme osvjestiti, neka iskustva podjeliti, neke osmjehe izmjeniti i biti normalna, slobodna, brbljava i ne bojati se kako će me ljudi prihvatiti.

Jedna od ideja grupnog rada je napraviti povezanost unutar grupe, koju smo dosegnuli na razne načine...od ubacivanja tajnih poruka do "tajnog prijatelja", igara i zajedničkog ponosa i rada.

I ispali smo super grupa, spoj super ljudi i tako to, baš smo dobro funkcionirali...
Možda sam sada još pod dojmom i euforična, ali povezanost s studentima mi je falila, a to su rekli i drugi izvanredni iz moje grupe.

Kanije smo išli svi zajedno na kavu, kao što smo i pod pauzama...i znam možda će se to razvodniti, ali znam da nikada neću izgubiti kontakt s nekim ljudima, naprosto su divni :-)

Dobila sam jednu malu ribicu od svoje tajne prijateljice, i hrpu potičučih poruka, onih, ma znam zbilja iskrenih, ponekad čovjeku treba feedback kako ga drugi doživljavaju...a ja... svoje sam zaljepila iznad radnog stola...da me nekad posjeti da nisam Tea Tupava (kako sam se nazvala u jednoj igrici):-)

I osvjestila sam neke svoje komunikacijske probleme, izvježbala neke moguće komunikacijske vještine...i možda ih i iskoristim...jer od svega što mi se pojavljuje kroz studiranje, ovo mi je do sada bilo fakat najkorisnije...jer sam isprobala na svojoj koži, a nje mi bila tlaka...

Primjetila sam da imam problem s gledanjem manje poznatih osoba u oči, pogotovo ako su još i muške, s curama mi to nije bilo bed...i skužila sam da je sad pravo vrijeme da počnem riješavati te išjus :-)

Sutra već idem učiti, jer mi je ispit za tjedan dana, sada imam kolegicu s kojojm bum djelila put k upisu 4. godine... :-)

Juhu, ljudi me pozitivno doživljavaju!
Dobila sam krila!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

I pusam vas sad :-)

Hvala vam svima što postojite!

- 23:27 - Komentari (5) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

nadnevak 28.02.2006., (utorak)

Strgana

nadnevak 27.02.2006., (ponedjeljak)

Kako sam provela vikend?

nadnevak 24.02.2006., (petak)

Za malog anđela...

Šta smo mi na placu ili na Sveučilištu?

nadnevak 22.02.2006., (srijeda)

Kada Chi kreće učiti

nadnevak 20.02.2006., (ponedjeljak)

Jača...

nadnevak 17.02.2006., (petak)

Pretežno vedro...

nadnevak 15.02.2006., (srijeda)

Ja...

nadnevak 14.02.2006., (utorak)

Suze...

nadnevak 12.02.2006., (nedjelja)

Ostavljam iza sebe...

nadnevak 11.02.2006., (subota)

Ja i John Cusack volimo se tajno

Muškarci...

nadnevak 10.02.2006., (petak)

Dobar dan

nadnevak 08.02.2006., (srijeda)

Nisam posustala

nadnevak 06.02.2006., (ponedjeljak)

Ponekad poželim

nadnevak 05.02.2006., (nedjelja)

Histerična - mrzim muškarceeee

nadnevak 03.02.2006., (petak)

Kozmetika

nadnevak 02.02.2006., (četvrtak)

"Kako sam provela praznike"

nadnevak 01.02.2006., (srijeda)

Krila

Mala Chi

U uhu...

Linkovi

Pjesme za dušu

<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

nadnevak 28.02.2006., (utorak)

Strgana

nadnevak 27.02.2006., (ponedjeljak)

Kako sam provela vikend?

nadnevak 24.02.2006., (petak)

Za malog anđela...

Šta smo mi na placu ili na Sveučilištu?

nadnevak 22.02.2006., (srijeda)

Kada Chi kreće učiti

nadnevak 20.02.2006., (ponedjeljak)

Jača...

nadnevak 17.02.2006., (petak)

Pretežno vedro...

nadnevak 15.02.2006., (srijeda)

Ja...

nadnevak 14.02.2006., (utorak)

Suze...

nadnevak 12.02.2006., (nedjelja)

Ostavljam iza sebe...

nadnevak 11.02.2006., (subota)

Ja i John Cusack volimo se tajno

Muškarci...

nadnevak 10.02.2006., (petak)

Dobar dan

nadnevak 08.02.2006., (srijeda)

Nisam posustala

nadnevak 06.02.2006., (ponedjeljak)

Ponekad poželim

nadnevak 05.02.2006., (nedjelja)

Histerična - mrzim muškarceeee

nadnevak 03.02.2006., (petak)

Kozmetika

nadnevak 02.02.2006., (četvrtak)

"Kako sam provela praznike"

nadnevak 01.02.2006., (srijeda)

Krila

Mala Chi

*U uhu...*

*Linkovi*

*Pjesme za dušu*

U uhu...

Linkovi

Pjesme za dušu