Ponedjeljak...
Volim radni tjedan, volim misliti na sve druge stvari samo ne na svoje srce...
Kaže Kišević...
I Nista Te Kao Ne Boli
Dan je kao sunčan.
Ti si kao veseo.
Prolaziš, kao ne vide te.
Svima je kao lijepo.
Svima je kao dobro.
Svima je kao ludo.
I ti si kao sretan.
Živi se kao u miru.
Ptice su kao slobodne.
Budućnost kao na dlanu.
Savjest je kao čista.
I suncu je kao jasno.
O, srce, kao pjevaj.
Svi se kao brinu o svima.
Svatko je prijatelj kao.
Svima je kao stalo do tebe,
i do svijeta.
I dan kao ode.
I ti se kao smiješiš!
I ništa te kao ne boli.
Jače je od mene...jače je to da ponekad želim a znam da nesmijem željeti, jače je da volim, a nemam koga voljeti, jače je da plačem a nisu zaslužili...jače je da prostirem sebe, pred...
I slažem se da se trebam opustiti...da nebi trebala tako grčevito željeti dečka... mislila sam do sada da niti ne želim...ma ne da sam mislila nego i dalje znam da ne želim baš toliko jako kao što izgleda... a možda i da...nemam pojma...
A možda su i hormoni, moja draga D.S.O., a možda ćeš me i za pet dana opet to pitati, a ja ću dati drugačiji odgovor, ali sumnjam...
Neznam što želim, jer zbilja mogu sama, jer ja jedino i znam sama, drugačije nikad nisam znala, i mislim da će tako još dugo biti...samoće se ne bojim...samo onako...
...ponekad poželim da ta stavim u njedra i da zaboravim koji je dan i gdje sam, ponekad pomislim kako je blizu je sreća, dok plešeš samnom ovaj ples...
I ponekad me izbaci iz takta kada me netko posjeti na ono što sam imala, kao što me posjetio jedan auto s tablicom koja je imala inicijale mog jedinog Nečeg, a auto je bio baš onakav kakav on pravi...tamo daleko na sjeveru...
I izbaci me iz takta kada mi netko kaže da sam sama kriva za svoje stanje...kao da je to neka sramota biti bez dečka...
I izbaci me iz takta kada neki tamo kreteni inzistiraju na sexu...ma boli me đon, neću vas doživljavati...samo što su ponekad toliko bezobrazni da je to strašno...da se čovjek zapita...jesam li ja normalna ili ne...
I izbaci me iz takta kada me jednostavno izbaci iz takta...hehe... danas mi izražavanje baš ide... a ja se nemam kome požaliti...
I izbaci me iz takta kada kažu da sam stroga, da me se boje, kada me gledaju kao nekog grubijana, nekog fizikalca, neku eks rukometašicu ili nekog ko je 2 puta u životu bacao kuglu na natjecanju...
I izbaci me iz takta kada mi pokušaju okolišanjem objasniti da bi bilo najbolje da smršavim i postanem teta s naslovnice, pa da onda tek tražim nešto od života...
Boli me....
I ne želim da me više vrijeđaju tuđe neslane šale
Ne želim da me više doživljavaju nekom opakom ženskom
Ne želim da me više doživljavaju nekom koja će biti laka
Ne želim da me više gledaju kao nekog na koga se uvijek možeš osloniti kada ti zatreba, a vratiti uslugu ne misle...
Želim puknuti, želim plakati, želim biti potištena, malo manje nasmiješena....
A nemogu suzu pustiti, ne mogu plakati, nemam pravog razloga, nemam vremena za scene, nemam vremena za sebe....
Neznam....
A do sutra, nek vam društvo pravi pjesma koju mi je otpjevao onaj što bi preko Zagreba putovao za Sarajevo...a ja sam valjda na nju trebala zaboraviti...i pošto sam usput, tako se i ponašati....
Ti samo budi dovoljno daleko
Ti samo budi dovoljno daleko, za mene postoji drugi neko
čije će reči manje da bole, čije će ruke lepše da vole.
Ti samo budi tamna sena, za mene stižu lepša vremena
ulice nove, nova lica i jedno nebo prepuno ptica.
Ti samo budi u suncu trag, još će mi neko biti drag
još ću sa nekim naći sreću, nikad te više voleti neću.
Nekom ćeš biti dobra žena, odana verna i poštena
sve nek ti bude drugi neko, ti samo budi dovoljno daleko.
Post je objavljen 06.02.2006. u 22:47 sati.