Zasjela sam danas za komp, obišla neke skoro zaboravljene forume, uključila davno slušanu muziku pišem neki nadam se brzo zaboravljen zapisnik...frcccccccccccc....sve bi podrapala, ide mi na živce toooooo....
No dobro, evo me opet malo ovdje...danas je dan kada bi samo pisala zato da ne plačem... neznam koji mi je k..., moram napokon otić na misu zato da se malo opustim, ali nikako mi se neda, najrađe nebi izlazila iz kuće slijedeća 3 dana...zašto 3? a zašto ne?
Lunjala sam jučer po gradu s frendicom...koja mi je baj d vej kupila sol za kupanje od lavande koju ću danas isprobat...i da, šetale smo a ja sam se cijelo vrijeme smsom prepirala s jednim frendom, onim mojim Smotanim, kojem se valjda probušila lutka za napuhavanje pa je našo malo mene zahebavat.... i kad sam ga napokon odkačila...vjerujete ne palit to kad mu ne odgovaram, onda samo pizdi dok mu ne odgovorim...i prestao je...do jutros...grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr... i prestao je i jutros tj, danas popodne s ovom porukom:
"Ti si jedina žena koja je zaslužila da ju čekam ili molim 4 godine. Niti jednu nisam toliko molio kao tebe i to ti mora govoriti da mi nešto značiš. I zato te molim da mi daš šansu."
Sad ja ispadam fucking grozna baba, i sad ljudi imaju potpuno pravo reći da me neće slušati kad jadikujem oko toga da me nitko neće...
Ali nije u tome bit u ovj poruci...u svim njegovim porukama...on je zbilja jednini muškarac koji se trudio, ali neću, neću da se netko 4. godine trudi oko toga se se poseksam s njim...mišu moj trudiš se na krivi način...nećuuuuuuuuuuuu
I onda sad, iz dosade što ovo pišem uključim se na msn...u nadi da ću sresti nekog da se malo izjadam ili bar da zaboravim na te gluposti...uključi se jedan od mojih davno prežaljenih prijatelja, živi u Frankfurtu i sad bi malo išao kući, preko Zagreba, ma jebem ja vama mater vašu....mrš...idi nađi si rupu u zidu!
Nećuuuuuuuuuuuuuuuuu
Hoću dečka, neću jebača....neću sex, nećuuuuuuuuuuuuuuu
Plače mi se, plače, nitko me ne sluša, nitko me ne doživoljava, nitko me ne želi doživjeti...
Zašto je danas nedjelja, zašto nije petak pa da mogu 2 dana prespavati ko mala beba...užas...
Imam svoje želje i svoje prohtjeve, a sada mi se čini kao da tražim previše, zar tražim previše?
Zar je previše tražiti da će me netko odvesti na kavu, i da će me netko zagrliti kada to treba ili netreba, da će netko željeti nazvati me svojom curom?
zar je previše očekivati da neću ostati popišana nakon što popustim...popustila sam 2 puta nekim kretenima kojima sam vjerovala, i što sad imam... samo suze...ne želim plakati višeeeeeeeeeee
Gade mi se, gade mi se, svi mi se gade....
Najbolje je da ja brijem na karjeru a na muškarce da ne mislim...
Da hoću sex našlo bi se tko će, ima tko će, evo danas recimo ova dva majmuna, a o drugima da ne pričam...
A zašto se ja jadno osjećam kada tražim gram prihvaćanja?
Sad neznam što bih rađe, plakala ili vrištala, bi li žderala ili povraćala, svi me u kući čudno gledaju... a još se i na posao koncentrirati moram...
A imam još jedno pitanje, za onih par muških koji mi svaćaju na blog... jel ovo samo moj osjećaj ili je zbilja tako, jer to kod svih tako ili ima fucking nade da me neko prihvati kao normalnu osobu, curu...?
p.s. oprostite na izrazima, neda mi se sad i na to misliti....
Post je objavljen 05.02.2006. u 18:06 sati.