Kako sam provela vikend?
|
Ajde da čujem tog hrabrog koji će me to pitati! Hehe S činjenicom da sam sada doma u jednom komadu, suha i u toplom, to je velika stvar! Vikend sam provela super! Super! i još jednom Super! Naime, ovaj je vikend trebao biti neobavezno druženje 14 forumaša jednog foruma povodom rođendana 3 cure (od kojih sam i ja jedna "slavljenica"-rojsni dan mi je tek za 2 tjedna ali sam mislila odgulit odmah:-)) Nego... Subotnje zagrebačko jutro, pomalo tmurno, pada nešto nalik kišici, a nebi se moglo nazvati snijegom...doći ćemo do snijega pa će vam bit jasno zašto... Jedva stižem na bus za Samobor...onda u Samoboru susret s četvero frendova i kretanje slijedećim busom do nekog sela u samoborskom gorju...uz gunjđanje zašto ja nisam jedna do onih 9 koji će se voziti kombijem! Put prema Lovniku, vrhu na Samoboskom gorju...točnije prema Planinarskom domu Sv. Bernarda na 690m visine... Samobor iza leđa, SNIJEG svuda oko nas... i to prava snježina...ne pada, ali zapadalo, bus sporo vozi...iskrcavamo se i krećemo pješice gore... Nemojte misliti da je ralica prošla...samo je djelomično očistila prvi kilometar puta (ako i toliko), a dalje... SNIJEG DO KOLJENA! Prtili smo put ralici...60cm snijega, a nas 5 nadobudnih planinara kreće na svoje odredište slavljenja rođendana! Jesam li spomenula kombi? E pa kombi nije prošao dalje, nije se uspio probiti k nekom najbližem selu, pa se njih 9, zajedno sa svom hranom okrenulo, nakon napornog razmišljanja i nagovaranja, prema Zagrebu. A nebi ni njima bila u koži... A mi? Nismo mogli natrag, nije se isplatilo...kad 2 sata hodaš probijajući snijeg u koji si ponekad zapao i do guzova, nema smisla vraćati se... Došli u neko selo na recimo pola puta, i veli nam čovjek, ovdje je sinoć bilo samo 5cm, neznam kak je tak jako napadalo... Ja umrla... bez kondicije, sa skoro najvećim brojem čizama i 20kg teža od svih propadala sam u snijeg svakim svojim korakom...vjerujem da mi moja koljena zajedno s kukovima i zdjelicom sada pišu oproštajno pismo... Ali preživjela sam...ja tu stazu nebi ni za živu glavu mogla proći kad su najbolji uvijeti i kad je najsuše...nikako...ali ovo sam prošla! Jest, odmarala sam se dosta puta, i govorila ovima da me ne čekaju, jer je samo jedan put korz snjeg i da ga sigurno neću fulati, a životinja se ne boljim... Neko vrijeme je padao snježić, onda malo jači, onda se pak spustila magla i postalo prilično tmurno...nije se puno vidjelo, ali ipak nismo fulali put...koji smo sami morali gaziti...gledati po tu i tamo kojoj markaciji i slično...ali PREŽIVJELA SAM! Čovjek ni u snu nezna koliko snage u sebi ima...super... A osječaj kad dođeš gore? Nakon 4 i pol sata hoda? Radila sam anđela (kao Loch Ness) od sreće, nikoga nije bilo briga što se presvlačimo svi u jednoj prostoriji jer je svatko brinuo za svoj jad...djeljenje odjeće i čarapa...divno nešto... Putem su nam se pridružila i dva starija čovjeka koji su članovi Planinarske Bratovštine sv. Bernarda koji su sa sobom imali ključ (naš je ostao u kombiju), a kasnije je došao još jedan dečko da nam donese kruh:-) Nikome nije bilo jasno kakav je to snijeg, te kako smo tako našli pravi put, jer smo se mogli baš izgubiti u toj nepreglednoj bjelini. Navečer smo poslje večere pjevali zajedno i zezali se, a spavali ko male bebice :-) Nedjeljno jutro, polako, spremanje doručka, pa kuhanje čaja i vina ako slučajno dođu najavljeni planinari za koje smo bili siguni da neće doći, pa ručak, upijanje spokojnog mira i smirujuće bjeline, druženje i planiranje polaska kući... Čak je i sunce granulo i otopilo led s prozora i očišćene betonirane staze oko doma Ja sjedim za stolom i čitam knjigu koji sam dobila na poklon, podignem pogled a ono se među drvećem nešto kreće...LJUDI.... još ljudi...40 PLANINARA IZ BJELOVARA!!! Majko moja, blesavih ljudi hehe, nismo vjerovali da će se usuditi uputiti k nama, mada su najavili dolazak, ali pod ovakvim uvijetima, to je strašno... I tada sam vidjela što znači biti dio neke planinarske organizacije...kuhanje čaja i vina, posluživanja ljudima... zezancija, smijeh i veselje...kada se čovjek dobro umori onda kada stigne na odredište bude najveselija osoba na svijetu...adrenalin do bola...super! Tako smo se 2 h bavili s njima, pospremali i krenuli natrag kući...kako su stručni planinari Đuro, Jole i Mučo ujutro probili put do prvog sela po sir, vrhnje, mlijeko i kruh, tako smo mogli i mi po njihovim tragovima ponovno...a kada je nas 7 stiglo do sela, dalje se sve šetalo cestom, ponegdje očišćenom, ponegdje ne...ali stigli smo dolje za 2h...to je pak bilo naporno, ali olakšanje do kraja... Onda na misu, a kao šećer na kraju, po nas je došlo društvo iz kombija, da se bar malo vidimo, onda grljenje jer smo ostali živi i tak...i kad smo neke ostavili putem prema Zg, a neke otpratili na vlak, sjeli smo na kavicu...može li vikend divnije završiti? Sretna sam, jer lijepo sam se provela, dom je prekrasan, a koliko mi bilo teško hodati do njega, nisam posustala, i opet ću se vratiti tamo... za početak u sušim i toplijim okolnostima, ali znam, bilo bi mi žao da nisam doživjela to, vidjela koliku snagu imam sama, i koliku snagu imamo zajedno...te doživjeti bjelinu, nešto prekrasno...doživljaj kao iz najvećih snježnih bajki, a tek povratak...tek smo tada vidjeli pravi krajolik...za koji dan ću imat neke fotke pa ću vam dočarat... Vratila sam se ipak malo praznije glave, ipak malo smirenija, možda malo bolnija, ali slobodnija... Pusu vam svima šaljem, a posebno Smješki, Maji, Ivanu i Luki, te naravno Đuri, Joletu i Muči... Pođite i vi jednom na Lovnik...ja imam sada svoj prvi planinarski žig :-) ***UpDate*** Komentari #hehe, vidim bio ti je zanimljiv vikend! cinjenica je da covjek ne zna koliko ima snage u sebi dok ga nesto ne stjera u kut.. p.s. drago mi je da si se sjetila mene i mog snjeznog andjela! :) (Loch_Ness 27.02.2006. 02:15) # super dizajnnn...kissssssssssss (otrovna lutkicaaa 27.02.2006. 08:20) # ja ti ne mogu ništa drugo nego reći: Suuupeeeer! :))) (Vulgar 27.02.2006. 10:27) # uf, ja nisam ljubitelj snijega kada mi se nađe do koljena! nego, prvi pu sam na tvom blogu- dizajn ti ja toliko drugačiji od ostalih, super je! svaka čast! (soulful 27.02.2006. 15:56) # ma blago tebi. a ni moj vikend nije bio loš. babinjak i tračanje... heh (daisy 27.02.2006. 22:31) |
