Na početku današnjeg posta, prvo bi se zahvalili svima Vama koji ste potpisali on-line peticiju koju je pokrenula Udruga obitelji osoba stradalih u prometu kao i na Vašim komentarima u vezi izmjene Zakona o prometnim prekršajima na cesti. Oni koji ne znaju o čemu se radi mogu pročitati OVDJE. Valja napomenuti da on-line peticija traje i dalje pa svi koji nisu potpisali mogu to učiniti i dalje. Također se zahvaljujemo uredništvu bloga, što je post o peticiji stavio na naslovnicu bloga.
Današnji naš post govori o ljudskoj (ne) humanosti, o dobroj i lošoj strani naših dragih sugrađana. Naravno počet ćemo o onoj lošijoj strani.
Subota. Konačno lijep dan. Kako bi iskoristili lijepo subotnje prijepodne, tata Tomislav odlučio se prošetati sa malom princezom a ujedno smo ostavili mamu Jasminu da u miru napravi ručak. Ne moramo Vam ni spominjati koliko se Anja veselila šetnji.
I tako, spremimo mi malu princezu u kolica i polako s noge na nogu tata i Anja u šetnju.
Polako ali sigurno stigli mi do Avenije Dubrave. Kako bi prošli cestu naravno otišli mi do pješačkog prijelaza. Kad tamo prvi šok. Trebalo je dobrih pet minuta čekati kad se jedna gospođa smilovala i zaustavila sa svojim vozilom te nas uljudno propustila.
I prođemo mi tako i nakon nekoliko minuta dolazimo na raskršće sa Av. Dubrava i Grižanskom ulicom. Čekamo da se upali zeleno za pješake pa da prijeđemo ulicu.
I upali se zeleno svjetlo i krenemo mi kad najedanput umalo da nas pokupi opel kadet.
Došao je sa takvom brzinom i očito je uletio na crveno da se nije mogao zaustaviti, i da nismo stali zgazio bi nas ko mrave. Naravno da nismo vidjeli tko je vozio jer se to dogodilo takvom brzinom. Ljudi oko nas koji su isto prolazili pješački prijelaz samo su vrtjeli glavom u nevjerici kako su u tren oka mogli nastradati radi eto neopreznog vozača.
I mislimo si ajde valjda je današnja kvota ispunjena kad ono grdo smo se prevarili.
Sjedimo Anja i ja (tata Tomislav) na terasi pored placa i polako pijuckamo. Anja svoj sokić a ja kavicu. U jednom trenutku spazim naslov Makro-mikro (prodaja kompjuterske opreme) i mislim si pa kad sam već tu mogao bi kupiti tintu za printer, no malo sam se dvoumio jer se trgovina nalazi na platou nasuprot placa (oni koji su iz Dubrave sigurno znaju o čemu pričamo) ia do platoa se dolazi preko 10-15-stepenica. Ma mislim si ja idemo, valjda će se naći koja dobra duša pa će mi pomoć prenjeti kolica preko tih stepenica.
Došavši do stepenica krenem ja polako stepenicu po stepenicu ali od toliko ljudi koji prolaze tuda nitko da bi se ponudio da mi pomogne i ne samo da mi nisu pomogli već su me skoro i srušili koliko im se je „žurilo“. Došavši do vrha platoa mislio sam si u sebi pa zar nema ni jedne dobre duše da ti pomogne? Pa kaj ne vide invalidska kolica i u njima dijete s posebnim potrebama? Srećom natrag nisam morao prolaziti tu torturu jer sam otišao iza zgrade i spustio se rampom kud prolaze vozila. No ni tu nije bio kraj. Vračajući se kući iz šetnje ponovo smo skoro na pješačkom ostali zalijepljeni na asvalt. Naime, dok nas je sjedne strane uljudno vozač propustio, s druge strane nailazilo je vozilo ZET-a (autobus) koji nije mario što smo se mi već nalazili na polovici pješačkog već je projurio kraj nas kao da nas nema.
I nakon svega se čovjek zapita: „pa stvarno dokle seže ljudska humanost?“ a u šetnji smo bili niti nepuna dva sata.
No ipak nam se malo vratio osmjeh na lice u nedjelju.
Nedjelja. Opet lijep i sunčan dan. Već smo ujutro isplanirali da ćemo danas imati ranije ručak pa ćemo u šetnju na jezero Bundek. Kako je bio prekrasan dan, očekivali smo veliku gužvu na parkingu a i pretpostavljali smo da ćemo i teško naći slobodna parking mjesta predviđenom za invalide. No iako je bila gužva uspjeli smo se ugurati na jedno od dva preostala slobodna mjesta predviđena za invalide. I kao tati Tomislavu nije „vrag“ dao mira, obiđe sva vozila i gle čuda, sva vozila koja su bila parkirana na mjestima predviđenom za invalide bila su uredno obilježena sa invalidnim znakom. Ma uopće nije bitno tko ih vozi i tko je možda izašao is tih vozila, jer i to je već neki pomak da se nije parkiralo nijedno vozilo koje nije imalo znak pristupačnosti. Eto i čuda se događaju zar ne?
Ovaj tjedan nam je pun obaveza a i nije nešto dobro počeo. Anja je sinoć zakurila 39,1 nakupilo joj se opet dosta šlajma i imala je pojačane epi napadaje.
Cijela noć nam je bila isprekidana. Nismo uopće dobro spavali pogotovo mama Jasmina koja je malo malo provjeravala princezu. Vidjet ćemo kako će se stvari dalje danas odvijati. Jedno je sigurno da danas Anja ne ide u vrtić. Samo da opet ne završi u bolnici.
No bilo kako bilo, javit ćemo Vam kakva je zdravstvena situacija sa malom princezom.
Vama dragi naši dobri ljudi želimo da Vam ovaj novi radni tjedan prođe u što manjem stresu i ako ste u mogućnosti učinite bar jedno humano djelo ovaj tjedan i vidjet će te kao će te se bolje osjećati.
Velike pozdrave šalje Vam neumorni trio!
on-line peticija
Zbog sve učestalijih teških prekršaja (vožnja u pijanom stanju, vožnja pod utjecajem opojnih droga, nepoštivanje pješačkih prijelaza, prolaza kroz crveno svjetlo i sl.) koje završavaju nažalost sa smrtnim posljedicama, Udruga obitelji osoba stradalih u prometu pokrenula je on-line peticiju kako bi se maksimalno pooštrile kazne upravo takvih ne savjesnih vozača.
Peticijom se traži da se takvim vozačima odrede maksimalne kazne. Zatvor u trajanju od 10 godina, trajno oduzimanje vozačke dozvole te da im se onemogući pravo na uvjetnu kaznu i smanjenje kazne.
Ovu akciju podržava MUP RH, GRAD PULA, HAK, HRVATSKE AUTO ŠKOLE ROVINJ, PULA, AUTO ŠKOLA PILOT IZ OSIJEKA, MOTO KLUB TWIN HORN PULA, HAK AUTO KLUB RIJEKA, HAK AUTO KLUB UMAG, UHDDR VRSAR, LEGALIS ZAGREB, FPZ ZAGREB, HRVATSKI SAVEZ UDRUGA TJELESNIH INVALIDA, PREMISA ZAGREB, DRUŠTVO PSIHOLOGA ISTRA, GIMNAZIJA PULA, E-SCAPE Internet PULA.
Podržite i Vi potpisom i NE ČEKAJTE DA SE DOGODI I VAMA!
Također nas zanima i Vaše razmišljanje da li je sadašnji Zakon preblag i koje mjere bi Vi predložili za te nesavjesne vozače?
on-line potpis peticije
Zbog novog načina parkiranja i prijevoza pacijenata u KBC Rebro u Zagrebu, ponovo stradavaju invalidi i članovi njihovih obitelji.
Naime, sada se stariji i teško pokretni bolesnici i invalidi na odjele i ambulante Rebra dovoze iz Zagreb parking garaže. To je službeni ulaz u bolnicu i svi takvi bolesnici prije dolaska liječniku najprije moraju proći Zagreb parking rampu, što u prijevodu znači PLATITI.
Bolnica je garažu dala Zagreb parkingu dok ne otplati komunalni dug gradu za dogradnju i uređenje bolnice.
Što sve to u prijevodu znači? Prije novog režima ako ste vozili nepokretnu ili invalidnu osobu u bolnicu, portir bi Vas pustio u na bolničko parkiralište gdje bi Vi tu osobu iskrcali odveli je na odjel i maknuli vozilo a po završetku bi ponovo dovezli vozilo kako bi ukrcali osobu.
Novi režim je takav da jednostavno morate ući u garažu a sat vremena će Vas koštati 8 kuna.
Dakle da pojednostavnimo; dovoz invalidne osobe i kasniji odlazak a sve skupa ste potrošili 10 minuta takav režim će Vas koštati 16 kuna.
Najžalosnije od svega da nitko od odgovornih nije razmišljao o tome da invalidna osoba nema pravo na izbora. Dakle ili u garažu ili pješice.
Naravno da svaki čovjek ima pravo na slobodu kretanja ili su mu institucije dužne osigurati pristup.Laički gledano, ni svaki invalid nema oslobođenje od plaćanja cestarine na autoputu ali zato postoji i državna cesta koja se ne plača.
Iz Vladina Ureda za ljudska prava neslužbeno se doznaje da se na Rebru krši ustavno pravo pojedinca na jednakost. Što to u prijevodu znači?
Članak 14 Ustava kaže da svatko u RH ima prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Dakle, svi su pred zakonom ravnopravni no ovdje čovjek koji je nepokretan nije, jer mu nije omogućeno da odabere želi li platiti parkiranje ili ne, osim toga ovo nije garaža u jednom od šoping centra već mjesto na kojem čovjek traži pomoć liječnika.
Nedavno u večernjem listu mogli smo čitati kako jedna ogorčena 25-godišnja K.M. gleda na novu nastalu situaciju a koja je rekla sljedeće :“ Tati je noga amputirana prije mjesec dana, pa često mora ići na kontrolu. Za novi sam režim saznala od stražara koji mi je uručio letak o novom načinu parkiranja i prijevozu pacijenata – objašnjava K. M.U letku piše, nastavlja, da teže pokretne bolesnike u KBC-u pomoćni radnici Rebra odvoze iz vozila parkiranoga u garaži na etaži “minus 1.Doslovno deset minuta bilo mi je potrebno da se snađem te da tatu od auta kolicima odvezu na pregled, a ja sam se izvezla iz garaže. Na izlazu su mi naplatili osam kuna zbog toga što sam se zadržala deset minuta – ističe K. M.Naravno, isti sam taj porez na ulaženje u Klinički bolnički centar platila i kad sam oca vraćala kući.“
No što o svemu tome kaže prvi čovjek Zagreb parkinga direktor Mate Kraljević?
Po njegovom tu je sve čisto, jer kako sam kaže: „Onog trenutka kada osoba s vozilom prođe rampu garaže i koristi se garažom ja ne vidim problem plaćanja za tu uslugu. Neki će se ljudi zadržati pet minuta, neki i više sati a svaki sat se naplaćuje osam kuna i niti jedan djelatnik na ulazu nije dužan pratiti koliko se netko zadržao u garaži i je li je uopće koristio parkirno mjesto, uostalom Zagreb parking garaža na Rebru nije TERMINAL ZA ISKRCAJ“!
I što sad reći na sve to?
Da li po Vašem mišljenju Zagreb parking krši ljudska prava invalida ili ne, odnosno da li je po Vama novi režim parkiranja i prijevoza nepokretnih i invalidnih osoba koje je uvelo KBC Rebro ispravno?
Svim blogericama, blogerima, svim našim prijateljima, znancima kao i svim ljudima dobre volje koji posjećuju našu stranicu
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS
želi obitelj Kostanjevečki
U zadnje vrijeme čitajući dnevne tiskovine, slušajući i gledajući razne medije sve što se u posljednje vrijeme događa u našem glavnom gradu Zagrebu oli ti metropoli, zapitamo se da li je danas privilegija živjeti u Zagrebu?
Da li je privilegija kada ti je sa vozilom potrebno dva sata da dođeš sa jednog dijela grada na drugi?
Da li je privilegija života u Zagrebu ta, da više nisi siguran ni na pješačkom prijelazu, jer nikad ne znaš koja će pijana „budala“ naletjeti na tebe ili tvoje dijete?
Da li je privilegija života u Zagrebu ta, kada se želiš parkirati na mjesto za invalide ne možeš isto učiniti, jer ti se neka „budala“ parkirala na to mjesto, naravno bez vidljivih oznaka na vozilu a tebi ne preostaje ništa drugo nego iako sa vidljivim označenim znakom za invalide tražiti i kružiti vozilom sat vremena na slobodno mjesto za parking?
Da li je privilegija života u Zagrebu ta, da plaćamo možda jedan od najskupljih parkinga u Europi a mi smo još uvijek miljama daleko od te famozne Europe?
Da li je privilegija života u Zagrebu to, da se više ne možeš slobodno šetati lijepim gradskim parkovima jer nikad ne znaš koja će te „budala“ izbosti nožem?
Da li je privilegija života Zagreba ta, da živimo u 21 stoljeću a pola grada nam nema pitku vodu? Da li je privilegija života u Zagrebu ta, da imamo najskuplji porez i prirez u Državi?
Da li je privilegija života u Zagrebu ta, da su nam komunalije koje moramo plaćati malte ne jednake onima u Europi a mi smo i dalje miljama i miljama daleko od famozne Europe?
Da li je privilegija života u Zagrebu ta, da se bojimo hodati po ulici jer ne znamo kad će nam se koji dio ulice urušiti pod nogama? Da li je privilegija života u Zagrebu ta, da smo tolike novce dali za izgradnju maksimirskog rugla (stadion NK Dinamo) a sad taj ipak ponos grada Zagreba žele srušiti i napraviti novi stadion na nekoj drugoj lokaciji? Da li je privilegija života u Zagrebu ta, da za sve ima novaca ali se nema kad je u pitanju završetak gradnje Sveučilišne bolnice? Da li je privilegija života u Zagrebu ta, da se još uvijek daje veća pažnja kućnim ljubimcima nego osobama s posebnim potrebama?
Da li je privilegija života u Zagrebu ta, da te sa invalidnim djetetom tjeraju iz parka Bundeka (čitaj mediji o nama)? I tako bi mogli u nedogled nabrajati te tzv. „privilegije“ koje imamo mi koji živimo u našoj vrloj metropoli.
Ne tako davno, u samom centru grada živjeli su obrtnici, privrednici, poznati i važni ljudi koji su nešto značili u gradu a periferija je bila rezervirana za radnike, „seljake“ i sirotinju.
Danas upravo zbog gore navedenih „privilegija“, sve poznate „face“ grada, razni obrtnici i privrednici, ljudi iz medijskog estradnog miljea bježe na periferiju ili čak u prigradska naselja gdje borave u svojim urbanim vilama. Danas u gradu živi „sirotinja“. No što je uopće grad Zagreb? Koje „druge“ privilegije taj grad ima? Kako je zapravo nastao grad Zagreb?Kako je dobio ime? I što zapravo nama roditeljima male Anja znači grad u kojem živimo? O nastanku imena grada govori poznata legenda, u kojoj stari drevni ban, umoran i žedan, naredi djevojci Mandi da donese vode s izvora. Ban reče: "Mando, dušo, ZAGRABI" ! I tako nastane Zagreb i Manduševac.
U pisanim izvorima Zagreb se prvi put spominje 1094 godine utemeljenjem Biskupije. 1242. Zagreb (tada Gradec) Zlatnom bulom hrvatsko - ugarskog kralja Bele IV. postaje slobodni kraljevski grad. 1557. Zagreb se u pisanim dokumentima prvi puta spominje kao glavni grad Hrvatske. 1607. Isusovci osnivaju prvu gimnaziju i Akademiju. Ta se godina smatra godinom utemeljenja Zagrebačkog sveučilišta. 1776. iz Varaždina je u Zagreb preseljeno sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (Vlade). 7. rujna 1850. Kaptol, Gradec i Vlaška Ves ujedinjeni u grad Zagreb. 25. lipnja 1991. Sabor Republike Hrvatske proglašava neovisnost i suverenost Republike Hrvatske. Zagreb postaje glavni grad Republike Hrvatske.
Zagreb sa širom okolicom broji 1,1 milijun stanovnika. Većinsko stanovništvo prema nacionalnosti čine Hrvati oko 92 % a prema vjeri većina se izjašnjavaju kao katolici 87 %.
Najveće gradske četvrti su Trešnjevka (više od 120 000 stanovnika), Novi Zagreb (oko 110 000 stanovnika) te Dubrava (sa 100 00 stanovnika). Vaš neumorni trio eto živi u trećem kvartu po redu u Zagrebu. Grad Zagreb ima status grada a ujedno i status županije.Sve glavne prometnice prolaze kroz Zagreb. Skoro oko cijelog grada su razne autoceste prema svim dijelovima Hrvatske. Kako cestovni tako i željeznički promet je vrlo važan za grad Zagreb a značajno je i to da dvije od tri europske koridorske željezničke pruge u Hrvatskoj prolaze kroz Zagreb. Zračna luka Zagreb nalazi se u naselju Pleso pored Velike Gorice. 1959. na Plesu je izgrađena putnička zgrada i platforma te se u jesen iste godine zračna luka otvara za civilni zračni promet.Pored međunarodne zračne luke, u Lučkom postoji i manji sportski aerodrom.
Javni gradski promet čini mreža tramvajskih i autobusnih linija, gradsko prigradski vlakovi te taxi vozila.
Zagreb se dići i svojom Sljemenskom žičarom kao i svojom popularnom zetovom Uspinjačom. Od kulturnih institucija Zagreb se dići svojim sveučilištem koje je osnovano 1669 godine i jedno je od najstarijih u Europi, zatim 22 instituta na području znanstvenih i prirodnih znanosti. Tu je i 16 kazališta a najpoznatije je Hrvatsko narodno kazalište. Zatim 22 muzeja,30 galerija i 12 umjetničkih zbirki.Među kulturnom odjeku izložba najistaknutiji su Klovičevi dvori.
U glazbi je to Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski a među knjižnicama su Nacionalna i sveučilišna knjižnica.
U gradu se nalaze i sjedišta praktički svih važnijih kulturnih ustanova kao što su Matica hrvatska i društvo hrvatskih književnika.
Grad Zagreb se dići svojom sportskom kulturom u kojem prednjače NK Dinamo, KK Cibona, RK Zagreb, VK Mladost a od poznatijih dvorana je Dom sportova i Košarkaški centar Dražen Petrović. Naravno tu je i poznato naše Maksimirsko ruglo (stadion NK Dinamo).
Zagreb čine i predivni parkovi, jezera i sportsko rekreacijski prostori spojeni sa ljepotom prirode.
Među poznatijim su SRC Jarun, SRC Mladost, park Ribnjak, park Maksimir, park Bundek, Botanički vrt itd. Dakle o privilegijama života u Zagrebu bile one pozitivne ili negativne dalo bi se pisati danima. Što u biti nama osobno znači živjeti i boraviti u „metropoli“?
Prije svega, kao svaki milijunski grad pa tako i naš Zagreb ima svoje dobre i loše strane.
Nažalost to je naše osobno mišljenje, u zadnje vrijeme previše se događaju ove lošije strane.
Tko je odgovoran za to? Na to pitanje je jako teško odgovoriti, no jedno je sigurno, da je kompletna situacija ne samo u Zagrebu već i u ostalim dijelovima Lijepe naše katastrofalna.
No bilo kako bilo ovo je naš grad. Čovjek jednostavno zaživi sa svojim gradom, sa njegovim dobrim i lošim stranama i usprkos svemu ne bi ga mijenjali za ništa na svijetu. Jedino što bi mogli a to je da se svi zajedno koji živimo u njemu potrudimo tom gradu vratiti njegov stil koji ga je stoljećima krasio. Grad baroka, kulture, umjetnosti i zabave a ne grad nasilja, zločina i lopovluka.
Dragi naši dobri ljudi. Kakvo je Vaše razmišljanje o privilegiji života u Zagrebu a pogotovo Vas koji ne živite u Zagrebu, Vaša privilegija života u Vašem gradu, mjestu,otoku ili selu i usporedba života u Zagrebu.
Još jedan uzbudljiv tjedan je iza nas. I mi i Anja imali smo i više nego turbo program.
Uz svakodnevne vježbe, odlaske na preglede kod doktora, princeza je ponovo krenula i u vrtić. A što se tiče nas, mi smo eto održali motivacijsko predavanje sa našim dragim prijateljem i blogerom đusom , bili u Puli i razgovarali sa našim prijateljima u vezi napredaka i poboljšanja statusa javnosti naspram osoba s invaliditetom, krajem tjedna upoznali predsjednicu udruge Anđeli te dogovorili daljnju suradnju između naših dviju Udruga, te naravno odradili niz ostalih aktivnosti vezano za rad naše Udruge kao i podmirivanje Anjinih svakodnevnih obaveza.
Ovaj tjedan će ipak proći u malo manjem ritmu, no to ne znači da ćemo se i opustiti, pogotovo Anja koja i dalje ima svoj svakodnevni ritam.
Danas ćemo Vam prikazati slikice da vidite kako Anja crta Uskršnje jaje u vrtiću, zatim Uskršnje jaje koje su skupa izradile Anja i njezin defektolog (teta Đurđica), te ovaj put slike slikane u Anjinom kutku za vježbanje sa mamom Jasminom.
Dakle 12.03.2008 god. u odgojno – obrazovnom centru „Dubrava“ održano je motivacijsko predavanje blogera đusa uz našu malu potporu, štićenicima Centra sa ciljem da se ukaže na potencijale polaznika Centra, te senzibilizirat javnost za djecu s invaliditetom koju se što zbog straha a što zbog nestručnosti koči u psiho – fizičkom i intelektualnom razvoju.
Sama priprema organizacije koju je vodio bloger đus bila je i više nego dobra.
Danima je javnost putem bloga, plakata i putem Hrvatskog saveza udruge tjelesnih invalida bila obaviještena o tom događaju. Pozivala se javnost da dođu u što većem broju kako bi se dala potpora djeci s posebnim potrebama i ukazala na njihove potencijale.
Naravno pozvani su bili i svi mediji , kako bi popratili taj za neke možda i povijesni trenutak.
No nažalost ostaje jedan mali gorak gorčine u tome što se nitko od medija nije udostoji doći.
Da stvar bude i malo gora pobrinu se i sam organizator (ravnateljstvo ) Centra koji se po našem mišljenju nije dovoljno angažirao u samu organizaciju. U tome ide prilog što nije bio veliki odaziv polaznika Centra kao ni njihovih roditelja, odnosno nitko se od tih roditelja djece s posebnim potrebama nije udostoji doći. Te su nas smjestili u prostorije knjižnice Centra iako je bilo predviđeno da se predavanje održi u samoj velikoj hali odgojno – obrazovnog Centra.
No bilo kako bilo, našeg blogera đusa kao niti nas roditelje male Anje nije to sputavalo da to planirano motivacijsko predavanje odradimo onako kako smo zamislili.
Na početku samog predavanja, okupljenima se obratila gospođa Branka Pavelić voditeljica škole koja je predstavila našeg blogera đusa i nas roditelje male Anje.
Naš bloger đus inače osoba sa 80 postotnim invaliditetom iznio je svoje životno iskustvo, upornost, neprestanu borbu te prepreke koje je morao i koje još uvijek mora savladati na svom životnom putu. Objasnio je da invaliditet nije u nogama i rukama već da sve počinje u glavi.
I kad se to prebrodi i otkloni i kad više to neće biti barijera, tada ni za javnost osobe sa invaliditetom neće biti atrakcija svaki put kad izađu na ulice.
Opisao je i svoje iskustvo pri upisu na fakultet kao i prvog zaposlenja kao student u jednom poduzeću. Dokazao je prvo sebi a i drugima da je sposoban da učini sve u životu što isplanira.
Osnovna motivacija i cilj koji ga je vodio u život je bila : „Ti to možeš, nema odustajanja, vjeruj u sebe, vjeruj u svoje potencijale, vjeruj u svoje znanje i vještine, nema ja to ne mogu, ja to ne želim, ja sam invalid pa ne mogu“.
Polaznici Centra u tišini su ga slušali te ostali oduševljeni njegovim izlaganjem.
Nakon blogera đusa svoje izlaganje imao je i tata Tomislav. Iako nije bilo roditelja kako bi svoja razmišljanja i svoja iskustva podijelili sa njima u kratko smo naše iskustvo prenijeli polaznicima Centra te ljudima koji su se okupili kao znak potpore.
Pokušali smo te mlade ljude koji nažalost imaju invaliditet usmjeriti ka razmišljanju da iako su oni u jednu ruku hendikepirani, to ne znači da nemaju pravo na normalan život.
Jer iako živimo u 21 stoljeću porazna činjenica je da je javnost još uvijek slabo socijalizirana s osobama s posebnim potrebama. Naglasili smo da je to naš zajednički cilj i naša zajednička borba kako treba što više utjecati na javnost kako bi se promijenili stavovi i razmišljanja odnosno da se javnost što više senzibilizira naspram osoba s invaliditetom.
Završnu riječ je imao još jednom naš dragi bloger đus te je predavanje završilo gromoglasnim pljeskom i oduševljenjem svih prisutnih.
U prilog toj činjenici ide, da su nam poslije predavanja dolazili polaznici Centra i s nama se rukovali a na njihovim licima se vidjelo da smo ih ostavili u njihovim razmišljanjima o svojoj budućnosti.
No tada se dogodio možda najljepši trenutak cijelog ovog motivacijskog predavanja, kada su naši dragi blogeri i prijatelji koji su nas došli podržati, zapalili svijeću i zapjevali pjesmu potpore. Nije bilo čovjeka koji nije bar na tren spustio suzu. I unatoč ne odazivu medija i unatoč slabom odazivu roditelja djece s posebnim potrebama, ta gesta tih mladi ljudi govori da u nama „zdravima“ ima nade i da nismo pokleknuli. Da ćemo se uspjeti koliko toliko senzibilizirati sa osobama s invaliditetom koji imaju samo jednu želju a to je da imaju pravo na ŽIVOT.
Iako je ovo mali početak „nečega“ novoga, možemo sa sigurnošću reći da je ovo motivacijsko predavanje USPJELO.
Dok se ne slegnu dojmovi i dok Vam ne prenesemo naše dojmove sa jučerašnjeg motivacijskog predavanja u odgojno - obrazovnom centru „Dubrava“ kojeg je vodio naš prijatelj i bloger đus uz našu malu potporu, pogledajte ove slike snimljene upravo iz centra „Dubrava“.
Danas je dakle dan „D“. Danas s početkom u 17 sati naš bloger đus inače osoba sa 80 postotnim invaliditetom, održati će motivacijsko predavanje djeci s posebnim potrebama i njihovim roditeljima u odgojno – obrazovnom centru „Dubrava“ Prilaz T.Špoljara 2 Zagreb.
Cilj tog motivacijskog predavanja je ukazati na potencijale polaznika Centra kao i na senzibiliziranju javnosti spram djece s invaliditetom a koju se što zbog nestručnosti, što zbog straha koči u psihofizičkom i intelektualnom razvoju.
Drago nam je da je upravo nas bloger đus odabrao kao svoje drage goste gdje ćemo se i mi roditelji naše male princeze sa par riječi obratiti kako djeci s posebnim potrebama i njihovim roditeljima tako i široj javnosti.
Nadamo se da će te se i Vi dragi naši dobri ljudi, okupiti u što većem broju ispred Centra, sa jednom malom svijećom u ruci, kao znak potpore svoj djeci s posebnim potrebama i njihovim hrabrim roditeljima i obiteljima, te pokazati javnosti da su djeca i osobe s invaliditetom prije svega djeca i osobe koji imaju pravo na život.
Ukoliko nam se danas ne možete pridružiti, svoje izraze potpore možete drage volje izreći u komentaru ispod ovog posta.
Jer kao što je rekao naš dragi prijatelj i bloger đus :
VRIJEME JE ZA REVOLUCIJU PARADOKSA, U KOJOJ ĆEMO POKAZATI SNAGU NEMOĆNIH, SAMOSTALNOST OVISNIH I POTENCIJAL BEZNADNIH
Uh, što proleti ovaj vikend. Da smo se nešto odmorili i nismo. U petak smo imali sastanak u našoj udruzi. Razgovori po običaju živi i edukativni. Glavna tema naravno: problem sa našim vrlim „zakonom“ roditelj u statusu njegovatelja. Bilo je i drugih raznih tema a jedna od njih je i organizacija humanitarne akcije koju naša udruga uskoro priprema a o kojoj će te biti pravovremeno obaviješteni kako na našem blogu tako i na našoj web stranici udruge.
Na kraju sastanka svi zajedno smo otišli na proslavu godišnje skupštine DVD-a Jarun koja se organizirala u prostorijama crkve na Jarunu. Subotnji dan je prošao u rješavanju kućanskih poslova (mama Jasmina je tu bila i više nego aktivna) a navečer odlazak na kavicu kod Anjine tete Tajane (od tate Tomislava sestra). Nedjeljno prijepodne tata Tomislav proveo je na pregledu kod neurologa u bolnici „Sveti Duh“ zbog silnih glavobolja. Epilog je da tata Tomislav mora na MR mozga. Valjda bu sve ok. Nedjeljno poslijepodne mama Jasmina je provela sa Anjom dok je tata Tomislav bio zauzet radeći sa web dizajnerom brošuru naše udruge koju će te uskoro moći vidjeti i na blogu. Navečer smo malo preko skaypa i msn razgovarali sa našim dragim blogerima i prijateljima a poslije naravno pogledali početak novog showa „Farma“. Što se Anje tiče, ona također nije mirovala već je cijeli vikend vježbala (što sa mamom, što sa privat fizioterapeutom) jer treba nadoknaditi propuštena dva tjedna boravka u bolnici. Što se tiče njezinog zdravstvenog stanja ono je i dalje bez neke veće promjene. Epileptični napadi i dalje su prisutni u istom obliku i broju.
Kao što smo na početku rekli da se nismo baš nešto odmorili za vikend a već nas ovaj tjedan čeka dosta naporan i uzbudljiv tjedan. Tata Tomislav danas je otputovao za Pulu radi obavljanja privatnih poslova a ujedno će iskoristiti taj jednodnevni posjet u Puli kako bi porazgovarao i sa nekim predstavnicima humanitarnih udruga. Naravno tu prije svega mislimo na gospodina Đuricu iz udruge Celijakije Istre te gospodina Teofika predsjednika Humanitarne udruge Pomoć i ljubav. Utorak prije podne rezervirano je za odlazak na komisiju radi odobrenja Anjinog liječenja u Lošinju početkom svibnja mjeseca a poslijepodne odlazak sa Anjom na EEG i pregled kod neuro pedijatrice. Srijeda je veliki dan Naime pridružit ćemo se našem blogeru đusu koji ima motivacijsko predavanje u Centru Dubrava djeci s posebnim potrebama i njihovim roditeljima. Predavanje počinje u 17h a ispred Centra očekujemo i Vaš dolazak kako bi pomogli u mijenjanju negativne percepcije koju dio javnosti ima prema osobama s invaliditetom te poticaju osoba s invaliditetom na konkretno prijateljsko djelovanje u društvu Za kraj tjedna nas očekuje razgovor sa gospođom Dijanom predsjednicom udruge Anđeli kako bi dogovorili zajedničku suradnju između naših dviju Udruga. Naravno uz sve to ne smijemo zanemariti ni Anjine potrebe.
Sve u svemu vrlo dinamično, no mi smo na to navikli i jednostavno taj nam se ritam uvukao pod kožu.
Za kraj svima Vama želimo miran i što manje stresan početak novog radnog tjedna.
Do novog susreta odnosno novog posta, veliki pozdrav i veliki cmok od neumornog tria.
P.S. Nešto se u zadnje vrijeme događa sa komentarima, ili ih duplo objavi ili ih uopće ne objavi, također neke blogove ne možemo otvoriti. Mislili smo da je to do nas ali očito i drugi imaju istih problema.Nadamo se da će uredništvo bloga srediti stvar.
Iza nas je još jedan naporan tjedan, pa je red da se u nedjelju malo i odmorimo.
Nakon par malo „teških“ postova danas ćemo se ipak malo relaksirati uz Anjine slikice, snimljene u njezinom kutu za vježbanje sa fizioterapeutom tetom Ivanom.
Naravno da je Anji sad lakše vježbati pošto ima novu AIREX strunjaču koju nam je donirao gospodin Herman Marijo iz Amsterdama.
No da ne duljimo previše, pogledajte kako Anji idu vježbice:
U više navrata na našem blogu mogli ste čitati o novom Zakonu o roditelju u statusu njegovatelja. Najžalosnije od svega je to da su se na kraju obistinile naše prognoze da je taj status i više nego sramotan. No veći paradoks u svemu tome je da je taj Zakon donesen a da pritom nije poslan nijednoj udruzi niti bilo kome prije njegovog izglasavanja kako bi se isti osporio.
Da se vratimo malo unatrag. Kada je gospođa Dijana i njezina udruga anđeli uz potporu 24 sata pokrenula akciju za izmjenu Zakona roditelja u statusu njegovatelja nismo ni u snu mogli zamisliti da će Vlada RH prije svega odugovlačiti o tom Zakonu a kada se je prošle godine izvršio još jači pritisak javnosti, Vlada je jednostavno navrat nanos donijela taj Zakon. Zašto kažemo navrat nanos jer upravo i oni koji su glasovali za taj Zakon ne znaju za što su digli ruku.Da je taj Zakon pun paradoksa i rupa u prilog mu idu i njegove činjenice :
Članak 77.a
(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta, kojemu je zbog održavanja kvalitete života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata, a za koje je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen.
(2) Iznimno, pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja ako dijete ima težinu oštećenja zbog kojega je u potpunosti nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala ili kod djeteta postoji više vrsta težih oštećenja, zbog čega je potpuno ovisno o brizi
roditelja.
(3) Pravo iz stavka 2. ovoga članka priznaje se jednom od roditelja ako zbog težine oštećenja ili bolesti djeteta njegovo zbrinjavanje nije moguće osigurati uključivanjem u programe boravka.
(4) Pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, roditelj ostvaruje i nakon punoljetnosti djeteta dok takva potreba traje, a najdulje
do 65. godine života roditelja njegovatelja.
(5) Postupak iz stavka 1. i 2. ovoga članka pokreće se na zahtjev roditelja.
E sad, u točki jedan i dva obuhvaćeni su svi roditelji no dok točka tri pobija točku jedan i dva.
Dakle točka jedan obuhvaća svu djecu koja su nepokretna, ali točka dva Vam govori da Vam to oduzima pravo ako je dijete pokretno.
Previše komplicirano da bi shvatili? Da upravo je taj Zakon pun nekih paradoksa.
Nepobitna činjenica je da su roditelji potpuno zbunjeni. Ovaj Zakon dakle ne shvaćaju ni oni koji su ga izglasali a niti oni koji bi se trebali koristiti tim Zakonom.
Žalosno je da ni sve socijalne službe još uvijek ne znaju primjenjivati taj Zakon.
Nadalje u Zakonu se nigdje ne spominje pravo na izbor. Zašto se taj Zakon ne bi odnosio na sve roditelje a oni bi sami odlučivali da li žele taj status ili ne. Zbog čega nas se uvijek dijeli, zbog čega nas stalno smatraju građanima trećeg reda? Također taj Zakon ne poznaje odnosno u tom Zakonu ne postoji da roditelji s dvoje djece s posebnim potrebama ima pravo na taj status. Primjer je blogerica jedna mala tipkovnica koja je i sama majka dvoje djece s posebnim potrebama a koju na žalost ovaj Zakon ne zahvaća ali upravo bi ona po tome trebala dobiti dvostruko, zar ne?
Paradoks ili ne ali ovaj Zakon nema ni glavu ni rep. Dakle prva i osnovna greška je ta da prije samog njegovog izglasavanja, Zakon nije dat na uvid ni jednoj udruzi niti bilo kome da se isti ospori. Druga stvar je ta ako su se vodili Europskim standardom a nisu trebali su staviti da je plača roditelja u statusu njegovatelja prosječna plača u Hrvatskoj. Trebali su preuzeti kompletnu skrb nad djetetom s posebnim potrebama a ne da i dalje roditelji pokreću razno razne humane akcije kako bi svom djetetu kupili invalidsko pomagalo bez koje dijete ne može normalno funkcionirati. Jer dvije tisuće koje roditelj dobije vjerujte dovoljno je samo za gorivo koje roditelj potroši vozeći svoje dijete svakodnevno na razne rehabilitacijske tretmane. Treća stvar je da su roditeljima trebali dati pravo na izbor, odnosno da roditelj sam odluči želi li prihvatiti taj status ili ne a ne da nas se dijeli, jer svaka osoba s posebnim potrebama je osoba s posebnim potrebama bez obzira na postotak invalidnosti i na dijagnozu. Četvrta činjenica je da se u zakonu nigdje ne spominju roditelji koji imaju dvoje ili više djece s posebnim potrebama a oni bi trebali dobiti duplo više.
Ono što je najčudnije u cijeloj toj prići smo zapravo mi sami roditelji i naše Udruge.
Jer umjesto da se prestanemo prepucavati između sebe tko ima pravo na status njegovatelja a tko ne, mi roditelji bi se trebali konačno udružiti svi zajedno kao i sve humanitarne udruge te zajedno otići na Markov trg poručiti Vladi da je dosta da nas smatraju građanima trećeg reda odnosno da nam je dosta silnih NEPRAVDIH kojima smo svakodnevno izloženi.
Dosta je bilo potpisivanja raznoraznih peticija od kojih nema koristi, vrijeme je da se udružimo svi zajedno kako bi pokazali javnosti na velike nepravde kojima su osobe s posebnim potrebama i njihove obitelji svakodnevno izložene. Vrijeme je da se pokaže da i osobe s posebnim potrebama imaju pravo na ŽIVOT.
Jer ZAJEDNO SMO JAČI zar ne?
Super plus 8,60 kuna
Eurosuper 95 8,50 kuna
Super 95 8,25 kuna
Euro dizel 8,40 kuna
Dizel 8,30 kuna
Lož ulje 5,46 kuna
Plavi dizel 4,84 kuna
Bravo, bravo, a zašto lijepo oni sve ne zaokruže na 10,00 kuna pa da se ne sekiramo oko ovih dodatnih lipa. Ma stvarno svaka im čast. Gdje je sad naša vrla Vlada? Zašto sad ne reagira a ne prošle godine pred izbore? No oni očito misle da je u Hrvatskoj minimalac 15 tisuća kuna i da nam je standard jedne Švicarske pa da si možemo pružiti takav luksuz..
Jel su oni svjesni da ako gorivo poskupljuje, da onda slijedi novi val poskupljenja?
Ma jesu ali ne mare. Da li znaju da ako bi se Država odrekla samo pedeset posto svojih nameta da bi cijena goriva bila ispod 6,00 kuna. Znaju oni to vrlo dobro ali ne reagiraju.
Bitno da oni ne zaboravljaju zakidat invalide. Bito je da donose sramotne zakone za roditelje i njihovu djecu s posebnim potrebama. Evo Vam status njegovatelja, evo Vam 2 tisuće kuna i onda crknite. Ma svaka čast. Samo Vi poskupljujte gorivo a ljudi će i dalje gutati i gutati i gutati.
Dragi naši dobri ljudi. Zanima nas koje je Vaše razmišljanje povodom novog poskupljenja goriva? Da li i Vi mislite da poskupljenjem goriva možemo očekivati novi val poskupljenja?
I što mislite dokle će ljudi trpjeti ovakav standard?
Evo konačno malo vedrine i u naš dom. Prije svega da Vam se svima zahvalim na lijepoj riječi podrške koju ste uputili Anji na brzom ozdravljenju, mami Jasmini da izdrži ubitačan tempo koji je imala protekli tjedan a i meni da se što prije othrvam temperaturi i virozi koja me proteklih dana vezala uz krevet. Anjica je puno bolje, nema više temperaturu i ako tako ostane možemo očekivati da ide kući. Ja sam eto fala Bogu puno bolje a mama Jasmina je sve lavovski izdržala i nije pokleknula i sad se nadamo da ćemo ubrzo ponovo ući u naš ustaljeni ritam. Žao nam je jedino što smo zbog sveukupne situacije morali otkazati naš dogovoreni susret sa našom dragom blogericom mallenom i njezinom obitelji. Jako smo se veselili tom susretu ali viša sila ne pita. Nadamo se da na novi susret nećemo dugo čekati i da će radost tim biti i veća kad ćemo se konačno i upoznati. Danas bi se i osobno zahvalio i gospodinu Mariju Hermanu predsjedniku Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Amsterdama koji je donirao našoj maloj princezi skupocjenu AIREXstrunjaču, na kojoj će mala princeza od sad vježbati u kući, te na novčanoj donaciji u iznosu od 500 eura na devizni račun naše princeze.
U svoje osobno i u ime moje obitelji gospodine Hermane veliko Vam hvala za sve što ste do sad učinili za mojeg malog anđela i za našu obitelj.
Također i jedna mala novost na našem blogu je ta, da u linku kako i Ti možeš pomoći Anji stavljeni su naša nick imena za Skype i Messenger. Onaj tko je voljan razgovarati sa nama i vidjeti Anju drage volje ćemo se odazvati a naravno sa naše strane diskrecija je zajamčena sto posto. Na tu novinu smo se odlučili iz jednostavnog razloga jer već sa dosta blogera komuniciramo na taj način pa zašto krug prijatelja ne bi i povećali.
A sad malo o nadolazećim humanitarnim akcijama.
Ona koja je u tijeku, je humanitarna aukcija za Sanju a koju su pokrenule cure s foruma nakit snova. Cure su se već dokazale na humanitarnoj aukciji za našu malu princezu te na bočicama nade. Što se njih tiče mogu im jedino skinuti kapu do poda i nakloniti im se na svemu što rade a Vas dragi naši dobri ljudi pozivamo da posjetite njihov blog i njihovu humanitarnu aukciju za pomoć Sanji. Više toj akciji možete saznati OVDJE
O drugoj humanitarnoj akciji prenosimo Vam sa foruma RODE a koja glasi :
„Danas 01.03.2008, majke djece s teškim tjelesnim oštećenjima su izišle uz potporu medija na Cvjetni trg u Zagrebu da im se pomogne da uspiju doprijeti do Vlade i Sabora kako bi na snagu stupile izmjene i dopune zakona o majkama njegovateljicama.Pozivamo sve građene,sve ljude dobre volje koji nas žele podržati u toj našoj namjeri da budemo uz svoju djecu nakon 7. godine,a ne da idemo radit i sljedeće subote,ali na Trgu bana Jelačića od 10-14 sati s istom namjerom.Danas je skupljeno jako puno potpisa mada je bilo i onih koji su samo odmahivali rukom uz obrazloženje da nemaju vremena se zaustavit na par minuta da nam daju podršku.Bilo ko da je zainteresiran i da nam želi na bilo koji način pomoć bila bi zahvalna da se javi na pp.Hvala ovim putem svima koji su se odazvali ovoj jako plemenitoj akciji i da nam date još snage da uspijemo ostvarit svoje ciljeve.Do sad su samo majke djece s najtežim dijagnozama i samo određenim dijagnozama ostvarile pravo na status majke njegovateljice,a mi tražimo da svi invalidi budu izjednačeni uz mogućnost biranja da li će neko raditi ili ostati doma uz svoje dijete.Hvala Vam svima i molim Vas ovim putem da se odazovete i da nam dođete na Trg bana Jelačića.“Više o tijeku ove akcije možete pročitati OVDJE
Treća humanitarna akcija je akcija blogera đusa. Akciju je pokrenuo bloger đus uz potporu Hrvatskog saveza udruge tjelesnih invalida koja će se održati 12.03.2008. godine s početkom u 17:00 sati u Centru Dubrave. Prenosimo Vam dio teksta sa đusovog bloga :
„Ovim putem obavještavam sve koji se žele odazvati našem pozivu da će se predavanje Anjinog tate Tomislava i vašeg Đusa održati:
u srijedu, 12. ožujka 2008., s početkom u 17:00 sati.
Kada idete iz centra prema Dubravi, skrenete lijevo za bolnicu i nakon 50-100 m odmah skrećete desno! Centar je tik do crkve. Preko puta ulaza je parkiralište i livada, gdje ćete se ako Bog da okupiti vi, u što većem broju. Ponavljamo- ne tražimo ni vaš novac, ni vaše sažaljenje. Samo podršku i jednu malu, zapaljenu svijeću u ruci, kao znak nade. Budite svijetlo u mraku koji svakodnevno obavija sve osobe s invaliditetom u Hrvatskoj!
I mediji će biti pozvani zabilježiti, usudim se reći, možda i povijesni trenutak. Uz Božju pomoć u mom obraćanju toj djeci i njihovim roditeljima, te uz vašu podršku ispred centra, prvi puta će djeca s invaliditetom dići svoj glas i reći: "Tu smo! Prijatelji smo vam! Dajte nam priliku za dostojanstveni život!"- i prvi puta će taj vapaj doprijeti do vas, čija srca su dovoljno ljudska da mogu prihvatiti one u potrebi. Još jednom molim sve članove i posjetioce blogosfere koji su u mogućnosti sudjelovati u našoj akciji- pridružite nam se. Pokažite da ipak postoji u ovoj zemlji kulture i ljudskosti. Pokažite da nam naši ljubimci nisu toliko važniji od djece, i to djece koja nas trebaju!
Akcija će biti održana uz potporu Hrvatskog Saveza Udruga Tjelesnih Invalida.“
Nadamo se da ćete se odazvati u što većem broju kako bi javnosti pokazali da ta djeca s posebnim potrebama i njihovi roditelji nisu sami.
Što još reći na kraju nego da Vam svima želim ugodan početak novog radnog tjedna.
Veliki pozdrav od tate Tomislava a princeza Anja i mama Jasmina šalju Vam jednu veliku iz bolnice pusu
Samo da Vam velimo da je mala princeza došla doma i ponovo je neumorni trio na okupu!
Da Vam se nakratko javim sa ne baš odličnim vijestima. Princeza je i dalje u bolnici, prima infuziju i temperatura varira, nikako da skroz padne. Ponovo su vađeni nalazi na kojima ponovo nije nađeno ništa, dakle nalazi su u redu i stoga je svima još čudnije zbog čega temperatura stalno tinja. Također princeza slabo i jede i dosta je „razdražljiva“ i plačljiva no vjerujem da je to posljedica promjene vremena. Htjela bi se ovim putem zahvaliti kompletnom medicinskom osoblju, koji mi apsolutno izlazi u susret tako da ste strane nemamo problema. Tata Tomislav iako više nema temperaturu i dalje je u krevetu. Boli ga svaka kost i ima velike napadaje kašlja, no nadam se da će i on uskoro polako izaći iz kreveta, jer vjerujem da je i njemu već svega dosta a najteže mu pada to što ne može do svoje princeze. Ja se još uvijek koliko toliko držim iako mi nije nimalo lako.
Dižem se u 6h, u bolnicu odlazim oko 7h i vračam se oko 21h i u krevet već liježem u 22h kako bi bila što odmornija za slijedeći dan. Toplo se nadam da će sve to vrlo brzo proći i da ćemo uskoro svo troje uživati u toplini svojeg doma.
Vama dragi naši dobri ljudi još jednom velika hvala na moralnoj podršci i nadam se da ću Vam se sljedeći put javiti sa puno boljim vijestima.
Do tada sve Vas grli i voli mama Jasmina!
Anjin 7 ročkas 05.02.2010.
javascript:%20void(0);
Velika hvala tvrtki Kulina pomagala na donaciji invalidskog pomagala za kupanje "Leckey"!
Velika hvala OPG Ciganović iz Ivanić grada na donaciji 1,7 l smrznutog magarećeg mlijeka koj Anji pomaže za jačanje imuniteta a najviše u borbi protiv bolesti dišnog puta i alergije.
Velika hvala mladima HSS-a Donje Dubrave na novčanoj donaciji od 1.200,00 kuna. Hvala MUP-u RH na novčanoj donaciji za vježbe i doplatu ručnih ortoza.
Velika zahvala vlasniku Caffe bara gosp. Lovri Paliću u čijem se i lokalu održavao Humanitarni party za Anju koji je održan 10.03.2012.godine. Velika hvala nećaku Teo Toplovec na velikoj svestranoj pomoći oko same organizacije party-a. Velika hvala i sponzoru „Gušti“ u čijim smo suhomesnatim delicijama itekako uživali i naravno velika hvala svima Vama (rodbini, kumovima, susjedima, prijateljima, znancima i poznanicima) koji ste na bilo koji način sudjelovali u humanitarnom party-u.
Sakupljeni iznos te večeri je 4.000,00 kuna koji će se utrošiti u Anjine daljnje vježbe.
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Kap po kap za jedan mali slap", povodom kupnje invalidskog kreveta, ortopedskog madraca, invalidskih kolica te za daljnju rehabilitaciju nakon operacije :
Predsjedniku Humanitarne uduge "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Obitelji Cvek, Željki Furjan, Ivanu Pokupcu, Moniki Hamzić, Studentima za bolje sutra, Promotoru diskoteke Saloon gosp. Danijelu, svim blogerima, prijateljima, rodbini i svim dobrim ljudima koji su se uključili u ovu akciju na više načina;
Firmi PANON TRADE, DM-u, BERNARDA d.o.o. , 1. Slanoj sobi Zagreb (Snaga soli d.o.o.) , gosp. Hrvoju iz Bauerfinda;
Medijima koji su objavili priču o akciji (uredništvo bloga hr., dnevnik NOVE tv portal, portal Zagrebancija);
Svim ljudima koji su podržali akciju u grupi na facebook-u
Veliko HVALA Sari Draclin, njenim roditeljima, njezinom 2 razredu osnovne škole Samobor PO CELINE i njezinoj učiteljici Danieli Medved na novčanoj donaciji od 1.000,00 kuna za pomoć maloj Anji u njezinom daljnjem liječenju
Zahvaljujemo se Studiju za poboljšanje zdravlja Markt – Slana soba Hribarov prilaz 6a Zagreb na besplatnom tretmanu liječenja Haloterapijom – Slanom sobom kojeg je Anja dobila od vlasnika Studija.
Od srca zahvaljujemo DM-u na donaciji radnog stola u iznosu od 3.800,00 kuna
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Darujmo Anji da nastavi živjeti", povodom kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra :
Predsjedniku HU "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Predsjedniku HU "Pomoć i ljubav" iz Pule gospodinu Starčević Teofik
blogerima: maloj crnoj knjižici, enika36, missillusion,đus i svim ostalim blogerima koji su se uključili u ovu humanitarnu akciju na više naćina
medijima: Radio RVG (posebno hvala blogerici Mirjani Marković), Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Radio Antena, Plavi radio, portal NOVE TV, uredništvo bloga hr, Večernji list, 24sata a akciji su se i pridružile naše predivne dame Zagrebačke mažoretkinje
Tvrtki pavletić iz Rijeke, Sindikat policije Hrvatske, Zaklada policijske solidarnosti MUP-a RH
te svim ljudima dobre volje koji su nam pomogli u ovoj humanitarnoj akciji na više naćina.
Zahvaljujemo se uredništvu „NACIONALA“ ZG NEWS-u na pokretanju humanitarne akcije za malu Anju kao i svim čitateljima koji su sudjelovali u akciji prikupljanja novčanih sredstava za nastavak liječenja te kupnju potrebitih invalidskih pomagala za našu malu princezu Anju.
Hvala udruzi CPSA koja je dana 16.10.2008.organizirala humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju" gdje se tom prilikom sakupilo 5.470,00 kuna te jedno veliko hvala inicijatorici te humanitarne akcije blogerici desert rose.
Hvala sudionicima humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice":
Cvitanić Ani,
Bukovšak Maji,
Jelinić Ani,
Danijelu Ružić,
Štaudiner Željki,
Lidiji Pavić Rogošić,
Obitelji Horvat,
Obitelj Kovačević,
Obitelji Starječki,
Obitelji Topolovec,
Obitelji Kostanjevečki,
Obitelji Švaljek,
Svim djelatnicima Erste banke,
kao i svim ljudima koji su htjeli ostati anonimni.
Posebno jedno veliko hvala našim dragim prijateljima inače studentima, odnedavno i zaručnicima blogrerima Đusu i Deser rose, zatim dvjema nama dragim blogericama dvjema hrabrim obiteljima Sandri Župančić i Allison Varkaš, dragoj prijateljici blogerici Jadranki iz Međimurja te naravno za kraj, VELIKO HVALA na donaciji od 10.000,00 kuna gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amstrdama svim poznat kao bloger humanitarni niskozemac.
Takodjer veliko hvala i dolje navedenim koji nam svakodnevno pomažu i koji su nam pružili bezgraničnu pomoć:
Frizerski salon FLUID
Renault AUTO „KREŠO“ Krapina
Krapina šped d.o.o
Vodoopskrba - gosp. Vanja Vizentin
Arabeska kava
HDS Zagreb
PMB d.o.o
DARM d.o.o
CAFFE RESTAURANT LENUCI, Zrinjevac 15, Zagreb
CAFFE BAR "LA DOLCE VITA" Kloštarska 2 Zagreb
RADIO SAMOBOR 93,00MHZ
RADIO101
RADIO Antena
AKD d.o.o Savska 31
Z1 televizija
NOVA-tv
HTV
RTL
Trgovačko društvo KUHNE&NAGEL d.o.o.
Župa i župljani sv.Mihaela u Donjoj Dubravi Zagreb
Mladi HSS-a Donje Dubrave Zagreb
TIM KABEL d.o.o. Savska cesta 103 Sesvete
Policijska uprava zagrebačka
Interventna policija zagrebačka
Policijska postaja Korčula
Članovi NK Croatia iz Švedske :
Mario Klisanin, Irena Rasic, Joso Zorica, Mladen Glozinic, Nada i Branko Sankovic, Sime Fofic, Marko Verovic, Andjelko Milic, Ivica Dugandzic, Andrija Dujmovic, Ante Katinic, Stefan Brala, Djuro Anic, Marinko Juric, Stanko Boras, Ivek Trtic, Jure Bistric i Zoran Lovric.
Caritas iz Malme- katolička crkva, molitvena zajednica(Švedska)
Frizerski salon Har sax
HKSD Croatia Helsingborg
HD Croatia Varnamo
HKD HP plitvice
Hrvatska Katolička Misija Uppsala
Hrvatska Katolička Misija Malmo
Hrvatska Katolička Misija Vaggerydg
"Članovi Društva Napredak-Malmo" iz Švedske:
Mato,Dragica,Zdenka,Anto,Remzo,Lucija,Maca,Tomić Anda, Perić Jaga, Govzan I Ljubica.
"Članovi NK Croatia Malmo:
Irena Rašić, Mila vukojević, Ante Pavlan, Ana hrstić, meri Rašić, Marija Berg, Jana Nižić.
Obitelji iz Švedske:
Vidakovic Pepica i Anda, Franjic Anto i Mara, Franjic Nikola i Vesna, Parlov Rajko i Lada, Diko Predrag i Lidija, Colak Martin i Marina, Silic Toni i Tea, Bergman Roberto i Zorica, Antolovic Adam i Jasna, Mavkota Milan i Mirjana, Celan Anda, Raso Janja, Melija, Sakic Vesna, Sefovska Ajrija, Galic Dragan i Jozefa, Papac Ivica i Nada, Gavran Blasko i Zaklina, Hadia Mario i Sanja, Gavran Pero i Ruza, Sakic Sanja, Vujica Vinko i Rosa, Dogo Davor i Ivana, Miskovic Goran i Snjezana, Celan Josip i Jasna, Lisa, Goran Tomic, Gavran Branko i Kata, Nizic Mila, Livaja Boso i Iva, Vujica Alen i Marija, Sabanovc Reuf i Hajrija, Alilovic Zeljko i Karmela, Borozan Antoneta, Nagy Viktor i Karolina, Altarak Johana,
Anic Marko, Vidaković Bruno i Višnja, Mandić Slavko i Jela, Čelan Marinko i Marija, Marčić Milan i Blagga, Vidaković Željko i Maria, Predovan Branko i Željka, Ajsan, Šiklić Zoran i Angelika, Vranješ Viktorija, Šilić Mario i Željka, Marija Šola, Mikulić Niko i Milka, Knežević Željko i Martina, Franić Mladen i Katarina, Dragica, Adriana, Antunović, Vladimir Švenda, Mario Mikulić, Mirko Županić, Knezović Jelka, Vidaković Željko i Biljana, Golić Željka, Sadika, Sućur Jelica, Čolak Barica,Čumurđić Drago, Blažević Tomo, Tomac Pero, Maroš Mijo, Filipović Koja, Serdar Ilija, Đaković Olivera, Vidović Zdravko, Malnar Marica, Jurić Stipo, Stanić Ivica, Banć Božo, Bešlić Franjo, Stanić Stipo, rašić irena.
Obitelji iz Hrvatske
Obitelj Kostanjevečki Đuro
Obitelj Miklečić Stjepan
Obitelj Kovačević
Obitelj Kostanjevečki-Marinić
Obitelj Ferk, Janko i Štefica
Obitelj Ferk Ladislav
Obitelj Švaljek Josip
Obitelj Meić, Renata i Mario
Obitelj Kezerić
Obitelj Roso, Slavica i Ivan
Obitelj Pavković
Obitelj Pujić, Irena i Davor
Obitelj Lukenda
Gđa Marija Salić
Gđa Liliana Stanić
Obitelj Rebac
Obitelj Hegedić
Obitelj Šuti i Cvetko
obitelj Novosel
Obitelj Šerkinić
Obitelj Markulin Ljija i Zdravko
Obitelj Vugić-Sakal
Gđa Aleksandra Ivanković
Obitelj Varkaš iz Splita
Obitelj Župančić iz Zagreba
Obitelj Pošta iz Zagreba
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Delić
Obitelj Kovač
Obitelj Šakić
Obitelj Marić
Obitelj Stojanović
Gđa. Ljubica Morožin
Gosp. Miljenko Bezić
Gosp. Ivan Pokupec
Gosp. Lovro Palić
NK Dinamo Zagreb
ENCO & BAND
Dječja bolnica "Srebrnjak"
Obitelji iz Nizozemske, Australije, Njemačke, Austrije i Italije
Obitelj gosp.Marija Hermana
Obitelj gđe.Renate Kralj
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Martić
Obitelj Tičinović
Obitelj Vuković
Anonimac (jedna mala švabica)
Obitelj Matanović i prijatelji
Nacional ZG NEWS
Vecernji list
Jutarnji List
24sata
Vijesnik
Z1-televizija
Nova-tv
sevac_jaku
choco
slatka žvakica
RTL televizija je dana 22.02.09. objavila prilog o našoj Anji u glavnim vjestima u 18 i 30h. kompletan prilog možete vidjeti na stranicama : www.rtl.hr/index.php?cmd=show_video&video_id=1907
Večernji list je dana 03.02.09. objavio završetak humanitarne akcjavascript:%20void(0);ije "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Večernji list je dana 16.01.09. popratio te objavio članak o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Nacional ZG NEWS je medijski popratio posjet Luke Vidovića maloj Anji
Nacional ZG NEWS je dana 12.11.08. pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć našoj Anji
24 sata je dana 16.10.08. popratilo humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Večernji list je dana 16.10.08. popratio humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
24 sata je popratio humanitarni izlet u Puli
Jutarnji list:
24 sata
Vjesnik
Z1-televizija koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 17.03.2007 na vijestima u 18:05h
NOVA-tv koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 18.04.2007 na vijestima u 12h i 17h
RADIO 101 koji je napravio prilog o Anji u emisiji REZOLUCIJA i emitirao ga 17.04.2007 od 19 do 20h
RADIO ANTENA ZAGREB koja je objavljivala svakih sat vremena na zagrebačkim vjestima dana 16.10.08. humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Radio RVG, Radio Antena, Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Plavi Radio, Portal NOVE Tv, uredništvo bloga hr koji su objavili priću o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" koja je trajala od 12 do 20 sijećnja 2009 godine
HRT je dana 05.02.2009. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" objavila prilog o maloj Anji i o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti"
RTL televizija je dana 22.02.2009. u glavnim vjestima u 18 i 30h objavila prilog o našoj Anji
Blogeri zahvaljujući kojima smo došli i na naslovnicu Blog.hr-a
Xportal
Jutarnji List
HVALA JUTARNJEM LISTU
Javno.hr
24sata
Hvala svima koji su upoznali Anju i pisali o njoj, kao i onima koji će tek pisati...
1) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Privredne banke HR4523400093111409540
čime ćeš pomoći Anjinom liječenju
Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Anja Kostanjevečki
Ljdevita Posavskog 27 A
10360 Sesvete
CROATIA
2) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.
3) Možeš objaviti slijedeći banner sa linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.
O MALOJ ANJI
Dragi dobri ljudi!
Roditelji smo (mama Jasmina i tata Tomislav) djevojčice Anje Kostanjevečki stare devet godina, koja je od rođenja stopostotni invalid.
Naša malena djevojčica ima cerebralnu paralizu (oduzeta sva četiri ekstremiteta), boluje od epilepsije (oko 200 do 300 napad dnevno) i ima velike probleme sa dišnim putovima (u zadnje dvije godine preboljela je četiri upale pluća).
Naša djevojčica nije u stanju samostalno živjeti nego je 24 sata potpuno ovisna o nama te treba apsolutnu pomoć u svakoj situaciji (oblačenju, hranjenju, kupanju, sjedenju, vježanju, održavanju higijene i sl.).
Od prvog dana uključena je u sve terapijske tretmane, što preko HZZO-a što privat.
U proteklih devet godina konstantno je na anti epilepticima (zbog epilepsije) a velik broj anti epileptika ne pokriva HZZO već troškove snosimo mi sami roditelji.
Anja također koristi i velik broj invalidskih pomagala (invalidska stajalica, invalidsaka auto sjedalica, invalidska kolica, invalidsko pomagalo za kupanje i sli.) a koja tek četvrtinu pokriva HZZO a ostatak snosimo mi sami roditelji. Svako to pomagalo košta u rasponu od 5 do 20 tisuća kuna ovisi o proizvođaču i dobavljaču.
Prve četiri Anjine godine pokušali smo sami sve to financijski pokriti za što smo se morali dosta kreditno i zadužiti.
Kako Anja treba konstantnu pomoć a mi više nismo bili u financijskoj mogućnosti pružiti joj sve gore navedeno uz pomoć prijatelja Krešimira 03.01.2007 otvorili smo ovaj blog u nadi da će nam se javiti koja dobra duša koja bi nam pomogla, kako bi Anji pružili što kvalitetniji nastavak života.
U protekle godine našeg vođenja ovog bloga (našeg malog dnevnika) naišli smo na veliki odaziv dobrih ljudi koji su nam bili spremni pomoći.
Pa upravo zahvaljujući blogerima i ljudima dobre volje koji svraćaju na naš blog, našoj djevojčici vraćena je nada u bolje sutra.
Našoj djevojčici omogućena je financijska pomoć u daljnjem liječenju, kupnju invalidskih pomagala i potrebitih lijekova. U protekle godine vođenja ovog malog dnevnika uz spomenutu pomoć, blogeri su napravili i niz humanitarnih akcija za našu malu Anju iz kojeg izdvajamo : humanitarnu internet aukciju i humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ gdje se samo u roku devet dana sakupio potrebiti iznos od 60 tisuća kuna za kupnju drenažnog prsluka Smart Vest kako bi se Anji donekle smanjile poteškoće pri disanju.
Zahvaljujući ovom blogu a i ljudima koji nam konstantno pomažu za naš slučaj saznali su i brojni mediji koji su se i sami uključili u niz humanitarnih akcija za našu djevojčicu.
Što reći nego jedno veliko HVALA svim ljudima dobrog srca koji su nam na bilo koji naćin pomogli kao i jedno veliko HVALA onima koji će nam tek pomoći.
Nama će pomoć trebati i dalje i zato svaka Vaša novčana donacija ili pomoć u bilo kakvom obliku dobro će nam doći, kako bi našoj djevojčici pružili i dalje adekvatno liječenje.
Svima Vama koji nam pomognete na bilo koji način naša će Vam se mala Anja zahvaliti samo na jedan način a to je njezin USPJEH.
Jednu veliku dobrodošlicu na ovaj naš blog od srca Vam žele roditelji Anje Kostanjevečki!
< | ožujak, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |