U više navrata na našem blogu mogli ste čitati o novom Zakonu o roditelju u statusu njegovatelja. Najžalosnije od svega je to da su se na kraju obistinile naše prognoze da je taj status i više nego sramotan. No veći paradoks u svemu tome je da je taj Zakon donesen a da pritom nije poslan nijednoj udruzi niti bilo kome prije njegovog izglasavanja kako bi se isti osporio.
Da se vratimo malo unatrag. Kada je gospođa Dijana i njezina udruga anđeli uz potporu 24 sata pokrenula akciju za izmjenu Zakona roditelja u statusu njegovatelja nismo ni u snu mogli zamisliti da će Vlada RH prije svega odugovlačiti o tom Zakonu a kada se je prošle godine izvršio još jači pritisak javnosti, Vlada je jednostavno navrat nanos donijela taj Zakon. Zašto kažemo navrat nanos jer upravo i oni koji su glasovali za taj Zakon ne znaju za što su digli ruku.Da je taj Zakon pun paradoksa i rupa u prilog mu idu i njegove činjenice :
Članak 77.a
(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta, kojemu je zbog održavanja kvalitete života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata, a za koje je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen.
(2) Iznimno, pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja ako dijete ima težinu oštećenja zbog kojega je u potpunosti nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala ili kod djeteta postoji više vrsta težih oštećenja, zbog čega je potpuno ovisno o brizi
roditelja.
(3) Pravo iz stavka 2. ovoga članka priznaje se jednom od roditelja ako zbog težine oštećenja ili bolesti djeteta njegovo zbrinjavanje nije moguće osigurati uključivanjem u programe boravka.
(4) Pravo iz stavka 1. i 2. ovoga članka, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, roditelj ostvaruje i nakon punoljetnosti djeteta dok takva potreba traje, a najdulje
do 65. godine života roditelja njegovatelja.
(5) Postupak iz stavka 1. i 2. ovoga članka pokreće se na zahtjev roditelja.
E sad, u točki jedan i dva obuhvaćeni su svi roditelji no dok točka tri pobija točku jedan i dva.
Dakle točka jedan obuhvaća svu djecu koja su nepokretna, ali točka dva Vam govori da Vam to oduzima pravo ako je dijete pokretno.
Previše komplicirano da bi shvatili? Da upravo je taj Zakon pun nekih paradoksa.
Nepobitna činjenica je da su roditelji potpuno zbunjeni. Ovaj Zakon dakle ne shvaćaju ni oni koji su ga izglasali a niti oni koji bi se trebali koristiti tim Zakonom.
Žalosno je da ni sve socijalne službe još uvijek ne znaju primjenjivati taj Zakon.
Nadalje u Zakonu se nigdje ne spominje pravo na izbor. Zašto se taj Zakon ne bi odnosio na sve roditelje a oni bi sami odlučivali da li žele taj status ili ne. Zbog čega nas se uvijek dijeli, zbog čega nas stalno smatraju građanima trećeg reda? Također taj Zakon ne poznaje odnosno u tom Zakonu ne postoji da roditelji s dvoje djece s posebnim potrebama ima pravo na taj status. Primjer je blogerica jedna mala tipkovnica koja je i sama majka dvoje djece s posebnim potrebama a koju na žalost ovaj Zakon ne zahvaća ali upravo bi ona po tome trebala dobiti dvostruko, zar ne?
Paradoks ili ne ali ovaj Zakon nema ni glavu ni rep. Dakle prva i osnovna greška je ta da prije samog njegovog izglasavanja, Zakon nije dat na uvid ni jednoj udruzi niti bilo kome da se isti ospori. Druga stvar je ta ako su se vodili Europskim standardom a nisu trebali su staviti da je plača roditelja u statusu njegovatelja prosječna plača u Hrvatskoj. Trebali su preuzeti kompletnu skrb nad djetetom s posebnim potrebama a ne da i dalje roditelji pokreću razno razne humane akcije kako bi svom djetetu kupili invalidsko pomagalo bez koje dijete ne može normalno funkcionirati. Jer dvije tisuće koje roditelj dobije vjerujte dovoljno je samo za gorivo koje roditelj potroši vozeći svoje dijete svakodnevno na razne rehabilitacijske tretmane. Treća stvar je da su roditeljima trebali dati pravo na izbor, odnosno da roditelj sam odluči želi li prihvatiti taj status ili ne a ne da nas se dijeli, jer svaka osoba s posebnim potrebama je osoba s posebnim potrebama bez obzira na postotak invalidnosti i na dijagnozu. Četvrta činjenica je da se u zakonu nigdje ne spominju roditelji koji imaju dvoje ili više djece s posebnim potrebama a oni bi trebali dobiti duplo više.
Ono što je najčudnije u cijeloj toj prići smo zapravo mi sami roditelji i naše Udruge.
Jer umjesto da se prestanemo prepucavati između sebe tko ima pravo na status njegovatelja a tko ne, mi roditelji bi se trebali konačno udružiti svi zajedno kao i sve humanitarne udruge te zajedno otići na Markov trg poručiti Vladi da je dosta da nas smatraju građanima trećeg reda odnosno da nam je dosta silnih NEPRAVDIH kojima smo svakodnevno izloženi.
Dosta je bilo potpisivanja raznoraznih peticija od kojih nema koristi, vrijeme je da se udružimo svi zajedno kako bi pokazali javnosti na velike nepravde kojima su osobe s posebnim potrebama i njihove obitelji svakodnevno izložene. Vrijeme je da se pokaže da i osobe s posebnim potrebama imaju pravo na ŽIVOT.
Jer ZAJEDNO SMO JAČI zar ne?
Post je objavljen 07.03.2008. u 18:55 sati.