U posljednje vrijeme, svjedoci smo sve češćeg tumačenja pojma cerebralne paralize pa tako i liječenja cerebralne paralize.U zadnje vrijeme pojavili su se razno razni „liječnici“ koji obećavaju roditeljima koji imaju djecu s cerebralnom paralizom, velika napredovanja metodom liječenja putem razno raznih injekcija, alternativnih metoda do raznoraznih bio metoda. Jedno je sigurno : „Nema čarobnog štapića“! Eto, nekako poklopilo se i to da smo mi proteklih dana pisali ovaj naš mali Vodič o cerebralnoj paralizi a prekjučer u emisiji Normalan život (emisija za osobe s invaliditetom) na prvom programu HRT-a govorilo se upravo o cerebralnoj paralizi.
Gost emisije je bio poznati primarius dr. Miroslav Pospiš predsjednik Hrvatskog saveza udruga dječje paralize.
Dr. Miroslav Pospiš je i ujedno i dječji neurolog. Emisija je potkrijepila sve ono što smo mi govorili u našem Vodiču kroz cerebralnu paralizu.
Prvo i osnovno, cerebralna paraliza nije bolest već stanje oštećenja mozga odnosno, oštećenje središnjeg živčanog sustava. Također velika važnost je ta da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom. I treće možda i najvažniji dio je taj da su roditelji ti koji su najbitniji u cijeloj toj priči odnosno roditelji su ti koji su sa djetetom 24 sata i najbolje poznaju svoje dijete odnosno njegove mogućnosti.
Vratili bi se malo na početak naše priče. Roditelji koji imaju dijete s posebnim potrebama čine i pokušavaju sve ne bili svojem djetetu pomogli i pri tome ponekad možda u nekim situacijama i „prelaze granicu" odnosno vade se na svaku „slamku“ spasa. Da ne bi ostali mislili kako mi nešto filozofiramo i pametujemo i mi roditelji naše male Anje probali smo sve i svašta, ali uvijek nekako što je u skladu sa zakonskim normativima. Nažalost uvijek ima onih koji zarađuju na tuđoj muci i patnji. Ti ljudi znaju da će svaki roditelj učiniti sve na svijetu kako bi pomogao svom djetetu i to obilato iskorištavaju na način da daju lažna obećanja i nadu u brz oporavak i na tome jako obilato zarađuju. No stvarnost je sasvim nešto drugo.
Stvarnost je ta, da nitko nema „Čaroban štapić“ i cerebralna paraliza neće nestati.
I upravo je dr. Miroslav Pospiš potkrijepio naše mišljenje da cerebralna paraliza nije bolest već stanje oštećenja mozga odnosno oštećenje središnjeg živčanog sustava i cerebralna paraliza se ne može izliječiti ali se upornim radom i vježbanjem može dijete dovesti u stanje da koliko toliko samostalno funkcionira.
Naravno da svatko dijete s cerebralnom paralizom nije isto i sve zavisi od vrste oštećenja a težina oštećenja onda određuje djetetov napredak.
Dr. Miroslav Pospiš naglasio je, da je uzalud bacanje novaca za nešto što još nije ni znanost dokraja odgonetnula a raznorazne vitaminske injekcije, akupunkture i slične elektro stimulacije u većini slučajeva mogu djetetu donijeti samo kontra efekt. Također vječito je pitanje koliko treba dnevno sati vježbati sa djetetom? Naravno što više i kvalitetno.Kako ni jedno dijete sa cerebralnom paralizom nije isto tako i vrijeme i način vježbi ne mora uvijek biti jednako za svako dijete.Primjer kod naše Anje radi se puno ali se mora uzeti u obzir da ona jednostavno ne izdrži vježbati 7 ili 10 sati konstantno u komadu.Uvijek se prilagodimo raditi koliko ona s nama sudjeluje, nešto na silu mi dobivamo samo kontra efekt od nje. Puno se radi kroz igru oblačenje,hranjenje sve je to jedna vrsta vježbi ne samo leći na strunjaču i rastezati.Tu su i napadi kojih nažalost ima opet puno, te joj stvaraju dodatni umor. Jer sve što možda radiš sat vremena dođe napad mora se sve iz početka, korak naprijed dva nazad ali čovjek nikad ne smije odustati .Ključna riječ NE ODUSTATI, ali opet ne glavom kroz zid, jer sigurno zid nećemo razbiti ali glavu sigurno hoćemo.
Što smo zapravo htjeli reći ovim današnjim postom. Pa upravo to da mi roditelji držimo zapravo taj „Čaroban štapić“ u ruci a ne nitko drugi. Mi smo ti koji prvo moramo prihvatiti da imamo dijete s posebnim potrebama. Omogućiti mu adekvatan tretman kako u obitelji tako i izvan nje. Pružiti mu sve moguće terapije u okvirima njegove sposobnosti i pomoći mu u njegovom odrastanju.Osigurati sva invalidska pomagala kako bi sebi i djetetu olakšali ionako težak život. Ponovo kažemo, možda će netko misliti da puno filozofiramo ali nažalost stvarnost je takva. Nitko ne kaže da roditelj ne smije sa svojim djetetom probati sve i svašta ali u tome mora imati neku granicu, jer istina je ta da koliko god novaca imamo jednostavno zdravlje ne MOŽEMO KUPITI, možemo jedino ublažiti i usporiti. Svaka kriva procjena, svaka kriva terapija, svaka kriva dijagnoza u našem djetetu može izazvati samo gori kontra efekt.
Sve Vas voli Vaš neumorni trio!
Nakon što smo u prvom djelu Vodiča kroz cerebralnu paralizu govorili o pojmu cerebralne paralize, uzroku i čimbeniku, znakovima i simptomima, oštećenjima, dijagnozi, tretmanu, o psihološkoj procjeni, psihološkom tretmanu roditelja – djece – obitelji te kako je biti roditelj djeteta s cerebralnom paralizom i sudjelovanje roditelja u tretmanskom timu u drugom djelu našeg vodiča govoriti ćemo o vježbama, programima, edukacijskim rehabilitacijskim pristupima, pristupa samoj cerebralnoj paralizi.
OPĆENITO
Razvoj rane edukacije i rehabilitacije djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama je razvoj djetetovih potencijala i ublažavanja postojećih razvojnih smetnji.
Kod starije djece (vrtićka dob) treba posvetiti više pažnju na razvoj osnovnih gnostičkih funkcija, razvoj vizualne percepcije i memorije, prostorne orjentacije, razvoj fine motorike osjeta, razvoj koordinacije, razvoj koncentracije, samopouzdanja i stimulatnosti.
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI PRISTUP DJECI S CEREBRALNOM PARALIZOM
Provodi se u skladu s propisima ministarstva prosvjete i športa. On zahtjeva postavljanje plana i programa i onda na temelju djetetovih invidualnim sposobnostima izrađuju se specifični programi.
Oni obuhvaćaju sljedeći sadržaj :
- razvoj komunikacije i socijalizacije
- razvoj senzorike i psihomotorike
- razvoj terapije igrom
- razvoj kroz kompjutersko-informatičku edukaciju
- razvoj koncentracije pozornosti
- razvoj fine i grube motorike
- razvoj vizualne percepcije i memorije
- razvoj pomoću terapijskog jahanja
- razvoj pomoću rehabilitacijskih toplica
- razvoj radne terapije
- razvoj logopedske terapije
- razvoj pomoću fizikalne terapije
- razvoj za pripremu dijagnostičke i operativne zahvate
- ortopedski pristup razvoja djeteta
te još niz drugih aktivnosti koje prolaze djeca s cerebralnom paralizom u njihovom razvoju.
Ovdje valja naglasiti da je potrebno organizirati pristup i koordinaciju liječenja između različitih struka. Organizaciju takvog rada potrebno je provesti na naćin da se omogući optimalan krajni rezultat, rukovodeći određenim planom liječenja.
Plan liječenja kreira se za svako dijete posebno.
ORTOPEDSKI PRISTUP CEREBRALNOJ PARALIZI
Ortopedsko liječenje potrebno je u djece s cer.para. i to najčešće zbog spastičnog oblika (naša Anja). Unatoć vrhunskim dijagnostičkim metodama i operacijskim tehnikama najbolji rezultati se postižu, pervencijom i ranim početkom liječenja uz :
- rano otkrivanje
- rana rehabilitacija
- edukacija roditelja
- kontinirana razvojna rehabilitacija i pračenje
Cerebralna paraliza oduvijek je zauzimala posebno mjesto unutar ortopedije.
Ortopedsko liječenje može biti konzervativno i operacijsko. Središnji je cilj realizirati hod i mobilnost bolesnog djeteta, uzimajući u obzir rast i razvoj djeteta u odnosu na prisutne deformacije lokomotornog sustava.
Glavni razlog to jest uzrok nastanka deformacije i kontraktura (naša Anja) koji se moraju riješiti operacijom je spastičnost sa slabom selektivnom motoričkom kontrolom i poremećaja odnosa sila i poluga.
Sredstva za podržavanje postupaka u liječenju su :
- ortoze (za ruke i noge)
- ortopedska obuća
- ortopedska pomagala (invalidska kolica, invalidska stajalica, invalidska hodalica, invalidska stolica, invalidske štake, invalidska postolja i dr)
RADNA TERAPIJA DJECE S CEREBRALNOM PARALIZOM
Radna terapija je zasnovana na vjerovanju da pojedinac svojim rukama uz volju može utjecati na svoje zdravlje. Kroz ciljane aktivnosti i aktivno sudjelovanje djeteta i roditelja, radni terapeut nastoji poboljšati navedene vještine koje su neophodne za što samostalnije funkcioniranje osobe. U radnu terapiju djete se uključuje već od dobi od 4 mjeseca, te je tom prilikom važna dobra komunikacija radnog terapeuta sa roditeljima, jer su roditelji ti koji s djetetom provode 24 sata i najbolje ga poznaju.
Krajnji cilj radne terapije je povećati samostalnost osobe u aktivnostima samozbrinjavanja, produktivnosti i slobodnog vremena a s time i kvalitetu života.
Najvažniji je razvojni pristup, terapija igrom, aktivnost kao terapija te edukacija roditelja.
Uloga radnog terapeuta koje nosi cerebralna paraliza i ograničenja koja ona nameće je vrlo neophodna. Kako dijete raste i razvija se, tako i radni terapeut prilagođava pristup i aktivnost.
KREATIVNE RADIONICE I CEREBRALNA PARALIZA
U radionicama sudjeluje grupa od desetak članova pod stručnim vodstvom radnog terapeuta i zajedno ulaze u jedinstveni psiho-socijalni proces kreativne ekspresije i stvaranja.
Iako su radionice utemeljene na elementima art- terapije, vode se radno-terapijskim principima korištenja ciljane aktivnosti te pristupa usmjerenog na pojedinca.
Rezultat radionice su poseban učinak na razvoj samostalnog mišljenja i djelovanja članova grupe te poboljšanje njihove kvalitete života.
NEURO RAZVOJNI TRETMAN DJETETA U KUĆI
Jedno od mjesta rada fizioterapeuta jest vlastiti dom djeteta. Tretmanom u kući roditelji su pošteđeni nošenja,putovanja i čekanja na red u ordinacijama, što je velika ušteda vremena, pogotovo kad imaju djete s posebnim potrebama.
Također fizioterapeuti roditeljima demonstriraju vježbe te im pružaju razumljiva objašnjena i davaju konkretne savjete oko samih vježbi. U kuću dakle može doći fizikalni terapeut, radni terapeut, defektolog a ponekada i logoped.
Uloga tih terapeuta je da djetetu :
- podignu razinu svjesnosti
- pažnju
- motivaciju
- podignu motoriku na zavidnu razinu
- da sudjeluje, planira i sam izvodi sve radnje
- odnosno sve što je vezano uz napredovanje djeteta
Tretman u kući osigurava preduvjete za djetetov napredak, što samostalniji život i društvenu integraciju.
NEURO RAZVOJNI TRETMAN U CENTRIMA KOJI SE BAVE DJECOM S POSEBNIM POTREBAMA
U centrima se manje-više provodi isti tretman kao i kod kuće. U centrima su također uključeni brojni stručnjaci za razvoj djetetovog života. Od neuro pedijatra, psihologa, logopeda, radnog terapeuta, fizikalnog terapeuta, defektologa i dr, pa sve do vrtića i škole i tetama koje tamo rade s djecom s posebnim potrebama.
Njihov zadatak je također da prilagode plan i program po djetetu te da djetetu omoguće što bolju motoričku sposobnost.
Također uključuju i roditelje u edukativni program kako bi i sami roditelji mogli provoditi u kući njihov program a važan je za djetetov razvitak.
U nekim centrima kao što je naprimjer CRZ Sloboština za roditelje imaju niz kreativnih radionic. U tim radionicama roditelji se opuštaju, međusobno druže i razgovaraju te razmjenjuju svoja vlastita iskustva, a za to vrijeme djeca su igraoni sa svojim tetama.
To je jedan u nizu dobrih poteza koji taj Centar gaji i možemo Vam reći da sa radošću idemo tamo.
NEURO RAZVOJNI TRETMAN U REHABILITACIJSKIM TOPLICAMA
U takvim centrima rade također niz stručnjaka kao i u ostalim centrima no pored neuro pedijatra, psihologa, radnog terapeuta, defektologa, fizikalnog terapeuta, logopeda ti centri imaju i ostalo medicinsko osoblje te mogućnost terapije u bazenu. Djeca su smještena uz majke u tretmanu mama – dijete i tu borave 24 sata. Program majka – dijete dobiva se na razdoblje od 21 dan. Uz terapije koja djeca s posebnim potrebama dobivaju ovdje također i roditelji (majke) dobivaju edukaciju kako bi kad se vrate kući mogle nastaviti tamo gdje su terapeuti stali.
NACIONALNI DAN CEREBRALNO PARALIZIRANIH OSOBA
Na zamolbu Hrvatskog saveza udruga cerebralne dječje paralize i uz podršku predsjednika republike gospodina Stjepana Mesića, 2001 godine donijeta je odluka da 5 svibanj bude Nacionalni dan cerebralno paraliziranih osoba.
Ciljevi obilježavanja Nacionalnog dana :
- informirati i povećati znanje i svijest građana o tome što je to cerebralna paraliza
- naglasiti medicinske, psihološke, socijalne i ekonomske aspekte cerebralne paralize
- alarmirati nadležna ministarstva, organe lokalne uprave i samouprave, kao i medije o problemima cerebralnih paraliziranih osoba
- promijeniti stav o cerebralnoj paralizi i dopustiti takvim osobama da zauzmu svoje mjesto u društvu
- postići bolje razumijevanje i prihvaćanje cerebralno paraliziranih osoba od odgajatelja u vrtićima, nastavnika u školama zaposlenika te cjelokupne javnosti, poslodavaca i drugih
ZAKLJUČAK
Ovaj vodič o cerebralnoj paralizi pisan je na temelju naših vlastitih iskustava te iz Literature o cerebralnoj paralizi koja je izdana povodom obilježavanja dana o cerebralnoj paralizi.
Naravno da je ovo možda tek svega 5 posto od kompletnog pojma koja se vežu o cerebralnoj paralizi no nadamo se da smo Vam bar malo uspjeli približiti pojam i shvaćanje kroz što sve prolaze djeca s cerebralnom paralizom i njihovi hrabri roditelji.
Djeca s posebnim potrebama su prije svega djeca, roditelji s djecom s posebnim potrebama su prije svega roditelji, i jedni i drugi imaju pravo na ŽIVOT………….
UVOD U CEREBRALNU PARALIZU
Koliko uopće znamo o pojmu CEREBRALNE PARALIZE. U sljedeća dva posta, pokušat ćemo Vam bar malo približiti taj pojam iako se o cerebralnoj paralizi može govoriti danima, mjesecima pa i godinama, jer i sama definicija i dijagnoza cerebralne paralize još uvijek je pojam i predmet mnogih diskusija i rasprava.
Cerebralna paraliza može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Pojam "cerebralna" odnosi se na mozak, a "paraliza" na poremećaj pokreta i položaja. Predlaže se i novi naziv za cerebralnu paralizu, "centralni motorni deficit", vjerujući da je to bolje razumljiv termin.
UZROCI CEREBRALNE PARALIZE I ČIMBENIK DA ĆE DJETE IMATI CEREBRALNU PARALIZU
Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na:
1. prenatalne (od začeća do poroda)
2. perinatalne (kratko vrijeme iza poroda i jedan tjedan poslije poroda)
3. postnatalne (poslije prvog tjedna iza poroda).
1. Prenatalni uzroci:
- familijarne forme cerebralne paralize
- definirani prenatalni sindromi
- kromosomske abnormalnosti
- dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes)
- cerebralne anomalije (uključujući neodređenu primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus)
- manjak kisika
- alkohol ili lijekovi upotrebljavani za vrijeme trudnoće
2. Perinatalni uzroci:
- moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo
- periventrikularna encefalomalacija - oštećenje moždanog tkiva lokaliziranog oko ventrikula (prostor s likvorskom tekućinom) uzrokovana manjkom kisika ili problemima s protokom krvi
- potvrđeni edem mozga ili evidentnost neonatalnog šoka, npr. potreba za oživljavanjem
- niski Apgar ili niski pH, mehanička ventilacija više od sedam dana ili komplicirana pneumotoraksom
- neonatalni meningitis
- neonatalne konvulzije
- teška žutica, vrlo niski nivo glukoze ili drugi metabolički poremećaji
3. Postnatalni uzroci:
- trauma mozga
- infekcije
- vaskularni problemi
- neoplazme
- manjak kisika
ZNAKOVI KOJI POBUĐUJU SUMNJU NA CEREBRALNU PARALIZU
Kada dijete ima oštećenje mozga, onda će različiti simptomi i znakovi voditi roditelje da posumnjaju da nešto nije i redu. Neki od tih simptoma i znakova su:
- slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca
- prekomjerna napetost ili mlohavost mišića
- nesposobnost sjedenja bez potpore od 8 mjeseca
- upotreba samo jedne strane tijela
- poteškoće hranjenja
- jaka iritabilnost
- odsutnost osmjeha.
OŠTEĆENJA
Oštećenja se kategoriziraju kao primarna, sekundarna te ortopedska oštećenja.
Primarna
- konvulzije i epileprija, problemi u ponašanju, mentalna retardacija, oštećenje vida, poteškoća učenja, gubitak sluha, poremećaj pažnje, oštećenje govora, hydrocephalus, poteškoće gutanja.
Sekundarna
- poremećaj rasta, poremećaj spavanja, poremećaj ishrane, opstrukcija gornjih dišnih puteva, aspiracionu pneumoniju, komunikacijski poremećaj, gastroezofagealni refluks, raspadanje zubi i bolesti desni, učestale frakture, problemi kontrole mokrenja, slinjenje.
Ortopedski problemi
- dislokacije kukova, kontrakture zglobova, nesklad u duljini nogu, scoliosis.
DIJAGNOZA CEREBRALNE PARALIZE
Razlikuju se tri osnovna oblika cerebralne paralize: spastična, ekstrapiramidna i mješani oblik.
Prema klasifikaciji obliku to izgleda ovako :
- spastični oblici, ekstrapiramidni oblici (ataksija, atetoza,distonija), miješani oblici
Prema topografskom obliku :
- Quadriplegija-zahvaćena su sva četiri ekstremiteta
- Diplegija-zahvaćena sva četiri ekstrimiteta ali ruke nešto manje
- Triplegija-zahvaćena su tri ekstremiteta
- Paraplegia-zahvaćene su obje noge
- Hemiplegija-zahvaćena jedna polovica tijela
- Monoplegija-zahvaćen je jedan ekstremitet
Konačnu dijagnozu cerebralne paralize postavlja neuropedijatar ili fizijatar.
TRETMAN
Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program tretmana. Fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut nastojat će poboljšati djetetov posturalni tonus, pokrete i govor. Učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o težini oštećenja mozga i o postojanju drugih oštećenja, kao što su malformacije i defekti osjetila, epilepsija i drugo, te o samom tretmanu, tj. vrijeme kad je započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi.
ULOGA RODITELJA
Roditelji moraju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. Najvažniji terapeuti u tretmanu djeteta su roditelji. Naj bitnije od svega da roditelji znaju : svako dijete je jedinstvena osoba, sva djeca mogu kontinuirano učiti, što ranije početi s radom djeteta to će za njega biti bolje.
PSIHOLOŠKA PROCJENA
Potrebno je učiniti ranu psihološku procjenu da bi se utvrdila razvijenost pojedinih sposobnosti te postojanje vrste i stupnja pojedinih deficita. Procjenjuju se opće intelektualne sposobnosti, perciptivne sposobnosti, kooperativnost, ponašanje u ispitnoj situaciji.
Svakako treba roditeljima objasniti koji su problemi uočeni i kako mkogu pomoći pri njihovom rješavanju.
PSIHOLOŠKA POTPORA OBITELJI S CEREBRALNOM PARALIZOM
Rođenje djeteta s tjelesnim ili psihičkim oštećenjem jest gubitak zdravlja i mogućnosti za razvoj. To je velika trauma i za dijete, roditelje i obitelj, koja se osjeća ugroženom.
Roditelji imaju važan utjecaj na razvoj djeteta i važno je kako reagiraju u ovoj traumatičnoj situaciji. Nakon početnog šoka, kod roditelja se javlja niz reakcija :
- depresija, agresija, povlačenje u sebe, samoća, krivica za nastalo stanje, sram djeteta, samooptuživanje, prebacivanje krivice na drugog, odbijanje djeteta, razočaranje i slično.
Bitno je da roditelj što prije izađe iz sveg toga, da potraži psihičku pomoć. Da uključi obitelj i okolinu u svoj život a sve kako bi olakšao svoje i djetetovo stanje.
KAKO JE BITI RODITELJ DJETETA SA CEREBRALNOM PARALIZOM
Svaki roditelj koji se nažalost suoči sa ovim problemom mora u istom trenutku biti i psiholog, odgajatelj, pedagog, terapeut, doktor a prije svega roditelj.
24 satna borba je naporna, stresna i teška. Na putu u toj borbi nisu posute ruže već konstantna borba, raznorazna podmetanja i slično.
O ovoj temi bi se moglo raspravljati satima a najbolji smo Vam primjer mi koji konstantno pišemo na našem blogu pa ste upoznati kroz što sve prolazimo u ovom našem surovom životu.
RODITELJI I DIJETE U TERAPEUTSKOM TIMU
Zadaća fizioterapeuta kao i ostalih terapeuta je izrada kvalitetnog programa terapije, prepoznavanje djetetovih razvojnih potencijala i rad na njima, prepoznavanja zapreka i njihovo educiranje, a ne orijentiranje na deficite.
Edukacija roditelja za provođenje fizioterapije, motiviranje, stvaranje povjerenja i osjećaja uspjeha, jačanje roditeljske kompetencije.
Obitelj je primarna životna sredina, a roditelji su stručnjaci za svoje dijete te nose veliku odgovornost. Oni su ti koji znaju komunicirati i s najteže ometenim djetetom u razvoju, koji mu olakšavaju pokretanje, potiču učenje i dobro znaju što je dobro za njihovo dijete.
Roditelji su ti koji svojem djetetu postavljaju i čine životno okruženje i emocionalnu sigurnu atmosferu djetetu i tako potiču razvojne potencijale djeteta.
Da se dijete može razviti kao samosvjesno i životno radosno dijete, treba iza sebe imati roditelje koji će ga poduprijeti i otvoriti mu put ka sretnijem i ispunjenijem životu.
Ili kako bi rekao Csillo Morals : „Ova djeca su Božja djeca, oni sami znaju put svog razvoja, a na nama svima je da ga prepoznamo i pomognemo im u tome“.
Ovom pod temom bi za danas završili a ujedno je to i uvod za slijedeći post kada ćemo govoriti s kojim se vježbama, programima, edukacijskim rehabilitacijskim pristupima, pristupa samoj cerebralnoj paralizi.
Ugodan početak novog radnog tjedna želi Vam Vaš trio!
P.S. Unatoč zgusnutom dnevnom rasporedu, mali borac je danas krenuo opet u vrtić, gdje će ići tri puta tjedno po četiri sata.
Često ste u zadnje vrijeme na našem blogu mogli čitati kako naša Anja ima problema sa bronhitisom, te je u zadnjih pola godine zbog čestih respiratornih problema dva puta završila u bolnici pred upalu pluća a zbog sveg toga, planiramo u 5 mjesecu ove godine sa Anjom otići u Lošinj na rehabilitaciju dišnih puteva.
Velika većina zna što je bronhitis no koliko je čovjek doista upoznat sa Akutnim bronhitisom od kojeg najčešće obolijevaju mala djeca.
Današnjim postom pokušat ćemo Vas malo više upoznati tom kroničnom bolešću.
ŠTO JE AKUTNI BRONHITIS
Akutni bronhitis je akutna infekcija dušnika i bronha uzrokovana najčešće virusima, pojavljuje se u zimskim mjesecima, a najviše obolijevaju mala djeca. Bolest traje kratko i rijetko se komplicira. Liječenje antibioticima nije potrebno, iako se često provodi.Obično je povezana s virusnim infekcijama gornjeg dijela dišnog sustava. Bolest, dakle, uzrokuju poglavito respiratorni virusi, pa je upala kataralne, a ne gnojne (bakterijske) prirode.
KOJI SU UZROČNICI
Respiratorni su virusi uzročnici akutnog bronhitisa, a podjednako ga često uzrokuju virusi obične prehlade, kao što su rino virusi i korona virusi, i oni invazivniji, kao što su virusi influence i adeno virusi, a u djece i respiratorni sincicijski virus i virusi parainfluence. Akutni je bronhitis posebno čest za vrijeme epidemije influence. Adeno virusi su najvažniji uzročnici u vojnim kolektivima. Iako rino virusi nisu toliko patogeni, oni su zbog svoje brojnosti i učestalosti vrlo važni uzročnici akutnog bronhitisa i u djece i u odraslih. Samo je mali postotak akutnih bronhitisa uzrokovan ne virusnim uzročnicima. Mycoplasma pneumoniae je najzastupljenija u male i u starije djece. Bakterije uglavnom samo sekundarno inficiraju sluznicu bronha oštećenu virusima ili uzrokuju akutnu egzacerbaciju (pogoršanje stanja) u bolesnika s kroničnim bronhitisom.
BITNE ZNAČAJKE
Od akutnog bronhitisa češće obolijevaju djeca, posebno ona do pet godina. Kao i druge infekcije dišnoga sustava, akutni je bronhitis češći u hladnijem dijelu godine, a najviše je oboljelih u siječnju i veljači. Tomu pogoduje kapljično širenje infekcije, epidemijsko pojavljivanje gripe, skupljanje i dulje zadržavanje ljudi u zatvorenim prostorijama, onečišćenje zraka u industrijskim središtima, magla te osobito duhanski dim. Suh zrak, posebno kada se udiše na usta, oštećuje sluznicu bronha i pospješuje razvoj upale.
KAŠALJ
Kašalj se zapaža u oko polovice bolesnika s akutnim respiratornim infekcijama. Pojava intenzivnijeg kašlja u akutnoj respiratornoj infekciji upućuje na vjerojatnu zahvaćenost traheobronhalnog stabla. Uz isključenje upale pluća, tada je najvjerojatnija dijagnoza akutnog bronhitisa. Međutim, početni simptomi bronhitisa najčešće su istovjetni s prehladom, a to su: hunjavica, blaža grlobolja, konjunktivitis, promuklost. Osjećaj žarenja iza prsne kosti specifičniji je znak upale sluznice dušnika, odnosno bronhitisa. Kašalj je, dakle, vodeći simptom bronhitisa, a pojavljuje se rano i razvija se tijekom bolesti. U početku je suh i nadražajan, a za nekoliko dana postaje produktivan, najčešće s bistrim izgledom iskašljaja.
TEMPERATURA
Temperatura i drugi opći simptomi, kao i težina i trajanje bolesti te eventualne komplikacije ovise o uzročniku, ali i dobi i kondiciji bolesnika. U male je djece temperatura obično povišena, a može biti i vrlo visoka. U odraslih, virusi influence i adenovirusi obično uzrokuju povišenje temperature i druge opće simptome, a ostali virusi rjeđe. U akutnom se bronhitisu svi simptomi i znakovi bolesti povlače za desetak dana, a najkasnije za tri tjedna.
DIJAGNOZA
U svakodnevnoj se praksi dijagnoza akutnog bronhitisa zasniva na temeljitoj anamnezi i kompletnome pregledu. Liječnik auskultacijom pluća otkriva posvuda pojačan šum disanja s različitim hropcima. Rendgenska je slika pluća uredna i najvažniji je razlikovni znak prema upali pluća.
Laboratorijski nalazi nemaju veću vrijednost u dijagnostici. Sedimentacija može biti ubrzana, no najčešće je normalna. To manje ovisi o vrsti uzročnika, a više o akutnosti procesa, prethodnim kroničnim bolestima i eventualnim komplikacijama. I broj je leukocita uglavnom normalan. Laboratorijski (mikrobiološki) pregled iskašljaja i bris nosa od male su pomoći.
LIJEČENJELiječenje je akutnog bronhitisa, u pravilu, samo simptomatsko, usmjereno na ublažavanje kašlja. Ozdravljenje pospješuje optimalna mikroklima s vlažnim zrakom u sobi, zabrana pušenja, štednja glasa, uzimanje veće količine napitaka te konačno lijekovi za smirivanje kašlja (antitusici). Osobito je važno naglasiti da je hidracija (uzimanje veće količine tekućine) najvažnija mjera za ublažavanje kašlja. Ovlaživanjem respiratornih sluznica, što se može postići i učestalom inhalacijom vodene pare, sprječava se isušivanje i skrućivanje respiratornog sekreta u bronhima, odnosno suprimira se suhi nadražajni kašalj i potiče iskašljavanje. Antibiotici se ne preporučuju u liječenju prethodno zdravih osoba. Oni se primjenjuju samo izuzetno, u osoba s težim kroničnim bolestima pluća i srca i pri pojavi gnojnog iskašljaja.
No, u svakodnevnom radu mnogi liječnici ne razlikuju akutni bronhitis od obične prehlade i gripe, pa se dijagnoza akutnog bronhitisa ishitreno i neopravdano pojavljuje vrlo često. Liječnici, također vrlo često, ne razlikuju akutni bronhitis od egzacerbacije kroničnog bronhitisa i pneumonije, što je osnovni razlog za nekritično propisivanje antibiotika. Istraživanja u razvijenim zemljama pokazala su da se antibiotik propisuje za najmanje dvije trećine bolesnika s kliničkom dijagnozom akutnog bronhitisa. Ovo je osnovni razlog nekritične primjene i zlouporabe antibiotika uopće.
Eto, nadamo se da smo Vam bar malo približili pojam Akutnog bronhitisa no kao i sve u životu pa tako i u vezi bronhitisa u praksi može biti sasvim nešto drugo.
Latinske pojmove kao i većinu sadržaja uzeli smo iz brojne naše literature koju imamo doma a sve kako bi Vam što zornije prikazali tu kroničnu bolest.
Želimo Vam ugodan vikend a od ponedjeljka na našem blogu možete čitati o novoj temi a to je CEREBRALNA PARALIZA.
Do tada grli Vas sve Vaš neumorni trio.
Da se malo još osvrnemo na prošli post. Dakle po Vašim reakcijama i komentarima očito da i većina od Vas ima slično mišljenje kao i mi. Znači zavladaj pa vladaj, to je očito politika ove Lijepe naše. Naše subjektivno mišljenje je dakle, da je ipak previše mržnje na regionalnoj bazi.S naše strane osim eto pokojeg kakvog malog „gafa“ nismo imali nikakvog ružnog iskustva, dapače, nama odnosno našoj maloj Anjici jako puno pomažu i ljudi iz Dalmacije i Istre i Slavonije i Međimurja i iz ostalih krajeva Lijepe naše kao i blogeri s kojima svakodnevno proživljavamo našu 24 satnu borbu za našeg malog anđela a vodi ih ista vodilja koja i nas : „Bitno je da POMOGNEŠ“. Zato još jednom svim dobrim ljudima i svim našim blogerima jedno Veliko hvala što ste dokazali da ovaj svijet ipak nije otišao kvr…
Danas bi se eto malo opet posvetili našoj maloj princezi.
Iako Anja ne miruje i nije pasivna i ima svakodnevne vježbe ovih dana malo joj se je pojačao ritam, jer nakon zimskih praznika ponovo dolazi defektolog a i produljili smo fizikalnu terapiju u kući (pisali smo Vam kako ide ta procedura oko produljenja). Eto kako izgleda jedan Anjin dan : Buđenje oko 7h, jutarnja higijena, doručak, lijekovi (terapija). Od 08 do 10 h vježbe sa tetom Đurđicom (defektolog), međuobrok, igranje (a usput i vježbanje) sa mamom ili sa tatom. Oko podneva dolazi fizioterapeut (odobren od komisije HZZ-o) koji vježba sa Anjom, oko 13h ručak i polako na popodnevni odmor. Nakon popodnevnog odmora opet malo igre, zatim međuobrok i već oko 16h vježbe sa tetom Ivanom (privatni fizioterapeut).
Odlazak u CRZ Sloboštinu u igraonu. Oko 19 i 30h večera, kupanje, večernja higijena, inhaliranje, lijekovi (terapija), malo igranja sa mamom i tatom i oko 21 i 30h polako na spavanac.
Naravno da je ovo jedan mali kratki rezime no tu treba dodati da mama Jasmina koristi svaku slobodnu „rupu“ kako bi i ona vježbala sa Anjom dok je tata Tomislav više zadužen za „ostale“ stvari ili kratko rečeno nadopunjujemo se po potrebi. U sve ove aktivnosti treba ubrojiti i da će Anja nadamo se ponovo od idućeg tjedna u vrtić. Naravno kad imamo kakve kontrole kod doktora ili odlaska kod pedijatra ili u bolnicu, da se neke stvari odgode za taj dan, no sve u svemu priznajmo da mala princeza ima popriličan ritam što se može vidjeti i na njoj kad u zadnje vrijeme navečer brzo zaspi. Što se tiče zdravstvenog stanja i tu je i dalje bez neke velike promjene. Epileptični napadi i dalje su prisutni, čak u zadnje vrijeme i malo izraženiji, no jučer smo napravili kontrolni EEG pa ćemo vidjeti kroz osam dana kad budu nalazi da li ćemo mijenjati terapiju. Hroptaji su također i dalje prisutni ali nisu više toliko izraženiji pa se nadamo da se neće ponovo nešto sa plućima iskomplicirati, mada se kod takve djece nikad ne zna, sve može buknuti kroz par minuta. U petak idemo sa Anjom u bolnicu na Šalatu na kontrolni pregled. Vadit će joj urin i krv i nadamo se da će joj nalazi biti u redu.
Šavovi od operacije lijepo su zarasli a kontrola u Lovranu je predviđena za 5 mjesec kada će se više znati kada bi Anja išla na operativni zahvat kukova.
Također predviđena rehabilitacija koja je nažalost bila odgođena trebala bi biti krajem ovog mjeseca ali ovaj put u Krapinskim Toplicama i lako moguće da svoj rođendan provede u toplicama. Naravno da ćemo mi njezin 5 rođendan proslaviti kad ona dođe doma.
Još valja istaknuti da bi možda u 5 mjesecu ovr godine išli sa Anjom na Lošinj, radi rehabilitacije dišnih putova, no pričekajmo malo kada dobijemo konačan termin.
Eto, toliko od nas a Vama dragi naši dobri ljudi a pogotovo našim vjernim blogerima koji nas svakodnevno čitaju i komentiraju jedan veeeeeeeeelikiiiiiiii pozdrav i jedan veeeeeeeeliikiiiiiii cmok od neumornog tria!
Nekad davno (mi stariji se toga sjećamo) pjevalo se : „Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska sa njima se ponosi čitava Hrvatska“! U novije doba u modi su pjesme : „Ubi, ubi tovara ; Ubi, ubi purgera; Ništa kontra Splita, Uvijek kontra Splita; Kako će te na more itd, itd“!
Još ne tako davno uz rame uz rame na prvoj liniji bojišnice stajali su jedan uz drugog i prugeri i dalmatinci i ličani i slavonci i zagorci i podravci i istrani……I sam tata Tomislav sudionik Domovinskog rata, rođeni Zagrepčanin borio se rame uz rame sa dalmatincima na južnom bojištu. A danas, samo desetak godina kasnije, ljudi se boje sa zagrebačkim tablicama ići na more a ljudi sa splitskim tablicama u Zagreb jer se boje da im netko ne porazbija ono do čega su teškom mukom došli. U jednom od naših prijašnjih postova pisali smo o jednom „čovjeku“iz Njemačke koji slovi kao čovjek koji voli pomoći ljudima iz Hrvatske. I kada smo konačno uspjeli doći do tog „čovjeka“ i zatražiti pomoć za našu Anju uslijedio je veliki šok. U početku sve divno krasno no u jednom trenutku nas je zapitao : „Vi niste iz Dalmacije? Na što smo mi odgovorili ne, mi smo iz Zagreba, najednom je taj „čovjek“okrenuo priču kao nisu više vremena za pomaganje i ovdje se teško živi, ne znam da li Vam mogu pomoći itd,itd“!
Također u jednim od prijašnjih posteva pisali smo Vam kad je Anja završila na hitnoj u Šibeniku dok smo bili na moru, što smo sve tamo doživjeli. Kako nam je jedan doktor rekao da što mi hoćemo „purgeri“ što se stalno nešto bunimo i tome slično.
Zašto Vam sve to govorimo.Pa upravo gledajući na HRT-u u nedjelju sraz Dinama i Hajduka na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske bili smo svjedoci masovne tučnjave igraća obiju ekipa.
Dakle sva ona negativna energija sa tribina gle „čuda“ preselila se na sportaše.
Sportaše koji bi djeci trebali biti neki uzor i primjer. Očito da su i sportaši pali pod utjecaj loše politike. Naravno da je u ponedjeljak top tema svih medija bila masovna tučnjava igraća Dinama i Hajduka. A čemu sve to. Zbog čega je nastala tolika mržnja. Sportski je imati pravi rivalitet ali mržnja to nam nikako ne ide u glavu.
I umjesto da sad kad imamo svoju Državu da se okrenemo boljitku Lijepe naše, mi sijemo mržnju jedni prema drugima. Umjesto da su u medijima top teme reforma školstva, reforma zdravstva, kako pokrenuti Hrvatsku da konačno stane na vlastite noge, u medijima su top teme ubojstva, silovanja, sraz „sjevera“ i „juga“ i tome slično.
Točku na „I“ je stavio i gospodin Mamić koji je…mater Ivankoviču treneru NK Dinama.
Gospodin Mamić koji svojim javnim istupima ponekad prelazi granice abnormale.
Ne nisu mediji krivi što je to top tema a ne nešto drugo jer to je danas upravo to, to je top tema, to je surova stvarnost ove Lijepe naše.
Krivci smo zapravo „mi“. „Mi“ koji umjesto da se sjedinimo i da se trgnemo iz ove latrgije, mi sve više i više tonemo u svom „primitivizmu“.
Ma kakva Europa,daleko smo "mi" od nje, "mi" smo i dalje u teškom Balkanizmu.
"Mi" umjesto da jedni drugima pomažemo, "mi" prvo pitamo od kud si i što si pa tek onda pomognemo. Stvarno jadno i bijedno.
I kao što kaže ona pjesma : „Malo nas je al nas ima…..“ potpomognuta onim starim dobrim vicem : „Dva Hrvata – Četiri stranke“!
Svima veliki pozdrav od Vašeg neumornog tria!
Prošlo je dakle i naših prvih godinu dana na blogu. U protekloj 2007 godini prošli smo od lijepih trenutaka pa sve do tužnih no sigurno jedno od najljepših trenutaka je svakako onaj kada smo otvorili ovaj naš blog. Zašto je taj trenutak jedan od najljepših događaja koji nam se zbio u protekloj 2007 godini? Pa upravo zato, što smo otvaranjem bloga vratili vjeru i nadu u sebe a i u ljude koji su u svakom trenutku bili spremni pomoći. Iako ne volimo izdvajati niti pojedinačno hvaliti ljude koji su nam u ovih godinu dana jako puno pomogli, dozvolite nam, da se danas ipak zahvalimo ljudima koji su najzaslužniji što smo do sad postigli i koji će u našim srcima do kraja života imati jedno posebno mjesto.
Dakle sve je počelo prije godinu dana kada nam je naš prijatelj K.P. inače tada i sam bloger predložio da našu životnu priču stavimo na blog pa ćemo vidjeti možda se koja dobra duša javi i ponudi pomoć. Iako u početku pomalo skeptični, jer nije mala stvar svoj život staviti u javnost, odlučili smo se na taj korak jer smo mislili da nemamo što izgubiti. Do grla u kreditima, u velikim novčanim problemima a naša princeza i dalje treba velika novčana sredstva kako bi se i dalje „borili“ za njezino zdravlje.
Također veliku ulogu u svemu je imao i bloger sevac_jaku kojem mu možemo zahvaliti što smo nakon samo par dana osvanuli na naslovnicibloga i što je velika većina blogera pročitala našu životnu priču. Zato dragi naš prijatelju K.P. i dragi naš blogeru sevac_jaku VELIKO VAM HVALA. I onda je sve krenulo. Ljudi su nam se u velikom broju počeli javljati, počela je stizat pomoć, naša priča s bloga osvanula je i u jutarnjem listu i u24 sata . No u tom velikom broju opet se izdvojila jedna osoba, zapravo blogerica. Bila je to, svi ju znate, stara maherica bloga choco. Ponudila je pomoć koju smo mi objeručke prihvatili.Došla nam je u posjet, napisala je priču o nama na svom blogu koja je završila na naslovnici bloga, dizajnirala nam je ovaj prekrasan dizajn kojeg će te još jako dugo gledati a na kraju sa blogericom slatkom žvakicom pokrenula Internet aukciju za Anju te zajedno sa žvakicom vodila finalnu aukciju u Lenuciu. Aukcija je poprimila velike razmjere i priča je osvanula u svim dnevnim novinama, a o nama je bila emisija na NOVOJ-tv i Z-1 te na radio 101, radio RVG, radio Samobor, radio Martin. Zato draga naša Choco VELIKO TI HVALA. Zahvaljujući aukciji za nas je čuo i gospodin Herman Marijo predsjednik Humanitarne udruge Pomoć i ljubav iz Amsterdama, koji nam eto pomaže i dan danas i koji je rekao da na njegovu pomoć možemo računati dok god je on živ. Zato gospodine Hermane VELIKA VAM HVALA.
Da to su Ti mali ali u našim srcima Veliki ljudi kojima se mi roditelji i naša mala Anja možemo duboko nakloniti i reći HVALA VAM.
Isto tako danas bi se i posebno zahvalili našim dragim blogerima koji nas prate od početka, koji su također sudjelovali u aukciji, koji nas podržavaju svakodnevno svojim komentarima na našem blogu.Veliko Vam hvala :kinky, gali, ribica, kvadar, walpruga, 012 station, kisica, kenguur, janić. Jedno posebno hvala na podršci osobama kao što su Stelina i Petrina mama, koje su unatoč svojoj tuzi i boli zbog gubitka svojih malih anđela smogle snage pomoći našoj maloj princezi Anji. Veliko hvala i svim ostalim ljudima dobre volje koji su se kasnije uključili na naš blog. Također jedno veliko Hvala i našoj obitelji Šilić u Švedskoj koja nam je i još uvijek nam itekako jako puno pomaže.
Što još reći za ovu proteklu godinu dana našeg blogovanja. Nadamo se da smo za Vas uvijek imali interesantne teme. Bilo je tu i nagradne igre, pisanja o Zakonima, o epylepsiji, o vodiču za roditelje, putopisnih reportaža, o Vladi i politici a sve u okviru naše glavne teme, teme o našem 24 satnom životu sa našim malim borcem. Kao što smo rekli u jednom od proteklih posteva ovo će i dalje biti dnevnik jedne teško bolesne djevojčice koju vode njezini roditelji i dalje će se pisati sve što je vezano oko naše svakodnevice i sve što ima dodirne točke u vezi sa nama i našom malom princezom Anjom kao i sve što nas tišti i kroz što sve prolazimo u 24 satnoj borbi za ozdravljenje naše male Anje. Biti će i novih nagradnih igrih a u pripremi je i vodič o cerebralnoj paralizi, te još puno aktualnih tema kao i o himanitarnim akcijama.
Za kraj ovog današnjeg ipak malo svečanog posta htjeli bi izdvojiti da nam je drago da smo upoznali blogere : choco, slatku žvakicu, sadistica, gali, kvadar, ribicu, 012 station, foto Denis, ex cali, wlpruga, niskozemac a još bi više bili sretniji kada bi u budučnosti upoznali i ostale blogere koji nas svakodnevno svojim komentarima podrške podržavaju u našoj borbi, borbi za ozdravljenje našeg malog anđela.
Vama dragi naši dobri ljudi još jednom VELIKA HVALA na pomoći koju ste nam pružili i koju nam i dalje pružate i nadamo se da ćemo još puno godina zajedno provesti kako na našem tako i na Vašem blogu.
Sve Vas grli Vaš neumorni trio a Anjica Vam svima šalje jedan veliki cmok
Ovo je djevojčica kojoj ste Vi vratili osmjeh na lice pružajući svoju ruku podrške!
Dragi naši dobri ljudi. Molili bi sve Vas da se uključite u akciju i prema vlastitima mogućnostima pomognete sedmomjesečnoj bebi Tini Špika iz Segeta pokraj Trogira koja boluje od teške metaboličke bolesti nedostatka enzima, zbog čega su joj ugroženi i oštećeni vitalni organi (srce, jetra, bubreg, mišići, pluća te oslabio sluh) a i jedina je osoba u Hrvatskoj kojoj je dijagnosticirana tzv. bolest POMPE.
Kroz cjevčicu malena prima enzime potrebne za život šest sati na dan a sama terapija mjesečno košta čak 110 tisuća kuna koju za sad donira jedna tvrtka iz Velike Britanije jer kod nas nije registrirana a u susret je izašao i KBC Rebro iz Zagreba koji osigurava potrebito cjepivo i time se uključio u akciju za spas malenoj Tini.
Spc.pedijatar iz KBC-a iz Splita dr. Radenka Kuzmanić Šamija za sada ne može davati nikakve točne prognoze jer su u iskustva u svijetu vrlo oskudna.
Da to nije sve i da tragedija bude veća po Tinine roditelje, Tini je dijagnosticiran i atopijski dermatitis zbog čega su joj potrebne posebne kreme, kupke, mlijeko, pelene te sterilni uvjeti u kući a obitelj je slabijih i skromnih primanja.
Mi roditelji naše male Anje Kostanjevečki također smo se priključiti ovoj akciji a Vas još jednom MOLIMO da se u što većem broju odazovete jer tom malom borcu i njezinim hrabrim roditeljima treba financijska pomoć!
Također na našem blogu ispod ovog posta napišite komentare podrške ovoj hrabroj obitelji a mi ćemo sve te komentare isprintati i poslati toj hrabroj obitelji.
Broj žiro računa na koji možete uplatiti vašu financijsku pomoć :
Privredna banka Zagreb, broj tekućeg računa : 2340009-3206888906
Više informacija o maloj hrabroj Tini Špika i njezinoj borbi možete pročitati OVDJE
Pružimo ruku malom anđelu i POMOZIMO JOJ!
Božićno – novogodišnji blagdani su iza nas i većina građana danas započinje prvi radni tjedan u Novoj godini, no ima i onih koji ovih dana odlaze na zimovanje u razna zimovališta diljem Europe. Bilo kako bilo, onima koji počinju raditi, što manje rada a što više veselja u novoj radnoj godini a oni pak koji su otišli na zimovanje i tako si još malo produžili blagdane da se lijepo odmore i da napune baterije za ono što ih čeka u novoj radnoj godini.
Vama dragi naši dobri ljudi, koji ste eto ostali doma i komentirali naš prošli post u velikom broju jedno veliko Hvala. I mi se kao i većina od Vas slažemo sa Vašim komentarima vezano za zabranu pušenja na javnim mjestima kao i o 0,0 promila alkohola kao i to da prvo trebamo riješiti standard u našoj Državi a tek onda „ulizivati“ se Europskoj Uniji sa svim i svačim, jer sa divljanjem cijena a padom rasta plaća, možemo jedino ostati na ovoj razini gdje jesmo.
No ono o čemu ćemo danas pisati je zapravo odgovor na jedan komentar jednog anonimca ili anonimke na naš prošli post. O čemu se zapravo radi. Da ne bi ispalo „rekla-kazala“ citirat ćemo taj komentar od riječi do riječi koji ide ovako : „Ja“ (Čitam ovaj blog još od prvih postova i zaista Vam se divim kako uporno prolazite kroz sve to,ali kuda pobogu ide ovaj blog?Zašto su postovi o političkim strankama,zakonima o promilima i pušenju,te o Vladi i izborima duži od onih o maloj Anji?Ovo postaje blog Anjinih roditelja,a ne djevojčice kojoj je ovaj blog namjenjen.To je moje mišljenje.Nadam se da kužite.Ako Vam ponestaje ideja za post,bolje nemojte pisati,nego da pišete o stvarima koje nemaju veze s ovim blogom.)Naravno da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Također ni mi se ne mislimo nikome opravdavati za ono što pišemo na svojemu blogu no htjeli bi ipak neke stvari pojasniti.
Ovo je i dalje blog djevojčice male Anje koji vode njezini roditelji. Svrha otvaranja ovog bloga prije sad već skoro godinu dana bila je da se ljudi koji čitaju blog upoznaju sa 24 satnom borbom koju mi roditelji prolazimo sa našom teško bolesnom djevojčicom a usto ako se nađe koja dobra duša da nam pomogne još bolje. Također htjeli smo da se ljudi što više upoznaju na kakve sve prepreke tokom života i 24 satne borbe prolazimo mi roditelji koji imaju takvo dijete, dijete s posebnim potrebama, jer znajte da ovo što mi pišemo o našoj borbi prolaze jako puno roditelja sa takvom djecom, roditelji i djeca koja možda žive u Vašoj blizini i u Vašem okruženju samo što ih se ne primjećuje. Naše je mišljenje da se o svemu otvoreno treba pisati naravno u okvirima za što je i ovaj blog i namijenjen. Borba nije samo pisanje što je Anja tokom dana radila, jela, kad se je ustala, koliko je napada imala, koliko je puta vježbala i kad je otišla spavati. Borba nije samo kupovanje invalidskih pomagala, hodanje na terapije, kupovanje skupih lijekova, odlaska na operacije. Borba je to koju mi roditelji naše male Anje i svi roditelji sa djecom s posebnim potrebama prolaze kroz sve što se tiče našeg života.
Borba je to ako nam benzin poskupljuje, a mi smo vezani uz auto jer vozimo Anju na svakodnevne terapije, znači i tu odvajamo veliki novac. Auto treba isto tako registrirati i održavati a ni to nije mala stavka a bez auta smo kao goli i bosi. Ako nam poskupljuje kompletne komunalije i hrana, automatski ćemo imati manje za kupnju potrebitih lijekova.
Ako nam je standard jako loš kako da onda svom djetetu pružimo kompletnu potrebitu medicinsku njegu. To dijete raste, znači to dijete treba i oblačiti pa ako nam je standard jako loš kako da svom djetetu omogućimo obuću i odjeću. Zbog čega pišemo postove i o Vladi i o politici pa upravo zbog toga jer sve ima svojih dodirnih točaka. Zbog čega nitko od stranaka nije ni zucnuo o invalidima u svojim predizbornim kampanjama, zar su invalidi građani trećeg reda? Kada smo pisali o izgradnji Dinamovog stadiona istovremeno smo vukli paralelu da su se toliki novci do sad potrošili na to „ruglo“ a kad treba završiti sveučilišnu Bolnicu onda nema novaca, a ujedno od te bolnice svi bi imali koristi: Zbog čega smo pisali o zakonima, o novom Zakonu za status roditelja njegovatelja, kojeg je Vlada s toliko pompe najavljivala???O izborima, gdje se nitko nije sjetio invalida?Da dragi naši dobri ljudi, sve je to naša surova svakodnevnica kroz koju roditelj s djecom s posebnim potrebama prolazi.Oni koji nas od početka prate na našem blogu, znaju da smo uvijek pisali u okviru zdravlja a naravno da smo i vukli neke paralele kao bi ljudi koji nisu toliko upućeni znali o čemu pišemo. Mi ne pišemo o „Formuli 1“ mi pišemo kroz što sve mora roditelj s djetetom s posebnim potrebama prolaziti. Od uvreda i poniženja od toga da nas se svrstava u građane trećeg reda. Oni drugog reda su ostali građani Hrvatske, gdje se također krše njihova prava i dostojanstvo. E zato treba pisati i o Vladi i o politici i o zakonima koji se svakodnevno krše. Nije samo dosta pisati kao je sve lijepo i krasno već i o tome da se pokaže surova strana ovog našeg života. Opet ponavljamo, oni koji nas prate od početka, da smo mi pisali i o Humanitarnim akcijama, i o Humanitarnom izletu u Puli i o pravima roditelja, i o epilepsy, i o putopisnim reportažama, i o ljudima koji su nam pomogli, i nagradnim igrama,i o odlasku prvi put u vrtić, naravno najviše o zdravlju naše male princeze Anje. U svako trenutku ste znali što se sa Anjom događa.
Od odlaska na rehabilitaciju u Ljubljanu, humanitarne aukcije za Anju, odlaska na more, svaki odlazak kod doktora, odlazak na operaciju u Lovran, svaki odlazak u bolnicu pa sve do koliko epileptičnih napada ima svakodnevno. Sve smo to znali poduprijeti i sa slikicama samo kao bi Vam što jasnije približili našu svakodnevnicu. A naša svakodnevica je sve što nas okružuje. Naša svakodnevica je i dobra strana a bogme i ona loša.Htjeli smo Vam prikazati što jasniju sliku kroz što sve moramo prolaziti i kroz što sve prolaze roditelji s djecom s posebnim potrebama kako bi što više pomogli svom djetetu, djetetu koje je prije svega dijete, dijete koje ima pravo na život.
Ovo će i dalje biti dnevnik jedne teško bolesne djevojčice koju vode njezini roditelji i dalje će se pisati sve što je vezano oko naše svakodnevne borbe upravo zato da ako poživimo da jednog dana naš mali anđeo pročita kroz što su sve njezini roditelji prolazili, kako bi joj koliko toliko omogućili da živi poput ostale zdrave djece.
I dalje ćemo pisati sve što ima dodirnih točaka u vezi sa nama i našom malom Anjom, kao i sve što nas tišti i kroz sve što prolazimo u 24 satnoj borbi za ozdravljenje naše male Anje.
Vama dragi naši dobri ljudi, još jednom velika hvala na silnoj podršci koju nam pružate što materijalno što novčano a što lijepom riječju podrške i nadamo se da će te nas istim žarom i dalje pratiti kao što ste nas pratili i do sad.
Veliki pozdrav i velika pusa svima Vama od neumornog tria!
Izgleda da je „sapunica“ oko sastava nove Vlade RH pri kraju i da ćemo eto nakon skoro mjesec i pol dana nakon izbora dobiti staru – novu Vladu.
U ponedjeljak ili najkasnije u utorak po najavama trebalo bi nastupit potpisivanje koalicijskog sporazuma između HDZ-a sa HSS-om i HSLS-om a kako je Sanader već potpisao sporazum sa zastupnicima nacionalnih manjina tako je HDZ dobio potrebitu većinu u Saboru.
No čini nam se da odugovlačenje sa potpisom s HSS-om i HSLS-om nije bio samo razlog ZERP i odluka o ulasku u NATO već se izgleda raspravljalo i o nečem drugom
Naime jučer je obznanjeno da je na prijedlog HDZ-a a vođe HSS-a i HSLS-a Josip Friščić i Đurđa Adlešić prihvatili su prijedlog da će tijekom 2008 godine u Hrvatskoj biti zabranjeno pušenje na svim javnim mjestima.
Oni su se složili da tijekom njihove prve godine mandata stupi na snagu zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima kao po uzoru na zemlje članice Europske Unije.
Novi – stari premijer Ivo Sanader je izjavio da je to veliki doprinos za zdravlje hrvatskih građana i da se tim činom želimo mjeriti sa Europom a Vladimir Šeks je na to sve dodao i poručio : da oni koji kane pušiti neka požure????????
Prijedlog zakona bi trebala pripremit radna skupina Vlade u sljedećih nekoliko mjeseci kako bi zakon stupio na snagu do kraja 2008 godine.
Također šefovi stranaka HSS-a i HSLS-a podržali su stav HDZ-a da se značajno ne povećava broj ministarstava pa će nova Vlada imati jedno ili najviše dva resora više nego sada. Uz dosadašnjih 13 ministarstava u novoj Vladi bit će i ministarstvo turizma i ministarstvo za regionalni razvitak.
Naravno da je i Sanader trebao negdje popustiti, pa je troje političkih čelnika potvrdilo da će se ukinuti odredba o nula promila za sve vozače iznad 24. godine i vratiti ona stara, od 0.5 promila. Samo mlađim vozačima od 24 neće biti dopušteno više 0.0 promila alkohola u krvi. Nova će odredba stupiti na snagu u prvoj polovici 2008.
I tako, nova konstruirajuča sjednica Sabora RH trebala bi se dogoditi do kraja idućeg tjedna ali zato val poskupljenja koji će zahvatiti Hrvatsku već polako kreće.
Benzin je već poskupio jer „naravno“ treba pratiti rast nafte u svijetu.Poskupljuje električna energija, voda, plin, čistoća, bijela tehnika a spominju se i neki prehrambeni proizvodi jer se „mora“ pratiti rast cijena u EU.
No naš sveukupni dojam je, da mi po svemu pratimo i približavamo se u Europsku Uniju osim po rastu plača Dojam je da smo tu još uvijek jako nisko na Balkanu.
No dragi naši dobri ljudi, koje je Vaše mišljenje o približavanju europskoj Uniji i koje je Vaše mišljenje o novom prijedlogu zakona o ne pušenju na javnim mjestima i o ukidanju 0,0 promila alkohola u krvi ?
Do novog posta neumorni trio Vam šalje jedan veliki „Europsko Unijski“ pozdrav!
Ušli smo dakle u Novu 2008 godinu. Dozvolite da Vam još jednom zaželimo svako dobro, a Vama također Velika hvala na dobrim željama što ste nam za Božić i Novu 2008 godinu zaželjeli. Danas nećemo analizirati kakva nam je bila ona stara već ćemo samo reći da ova Nova bude sto put bolja.
Već Vam dugo nismo pisali kako je naš mali anđeo Anja. Nažalost ne možemo Vam reći da ima nekog napretka ali nema ni nekog značajnog pogoršanja.
Dakle, od kad je izašla drugi put iz bolnice kad je bila pred upalu pluća imunitet joj je i dalje dosta slab s obzirom na njezino opće zdravstveno stanje no kao što je i sam doktor rekao, tako će biti sve dok Anja ne bude malo starija i dok joj se ne ojača imunitet.
Zbog te situacije propala nam je i otkazana planirana rehabilitacija u Varaždinskim Toplicama. Također zbog njezinog slabog imuniteta, ovih dana je nismo jako puno izlagali izlasku iz kuče pošto je dosta bilo hladno a i puno vlage u zraku.
Što se tiče epileptičnih napada oni su i dalje dosta prisutni čak su i u posljednje vrijeme i jače izraženiji. Slijedom toga u posljednje vrijeme je Anja i dosta razdražljiva i teško zaspi, ali se duboko nadamo da je to opet jedna prolazna faza i da će se situacija kroz dogledno vrijeme ipak malo popraviti, jer kroz tjedan – dva ponovo joj kreće ful program (odlazak u vrtić, vježbe s defektologom, vježbe s fizijatrom, igraona u CRZ Sloboštini, privat vježbe).
No da ipak nije sve tako crno potvrđuje i podatak da smo ipak ove Božićno – Novogodišnje blagdane proveli zajedno u krugu svojih najmilijih u našem toplom domu.
Sa ovim ipak malo optimističnim tonovima i u nadi da će nam u Novoj 2008 godini ipak biti malo bolje nego u staroj završavamo ovaj prvi post u Novoj godini.
Svima veliki pozdrav i velika pusa od neumornog tria!
Svim našim vjernim blogerima, prijateljima i ljudima dobre volje, puno uspjeha, novaca, sreće, ljubavi, mira a najviše zdravlja i da Vam Nova 2008 godina bude bolja nego stara od srca Vam želi neumorni trio a mala princeza Anja Vam svima šalje jednu veliku novogodišnju pusu
Anjin 7 ročkas 05.02.2010.
javascript:%20void(0);
Velika hvala tvrtki Kulina pomagala na donaciji invalidskog pomagala za kupanje "Leckey"!
Velika hvala OPG Ciganović iz Ivanić grada na donaciji 1,7 l smrznutog magarećeg mlijeka koj Anji pomaže za jačanje imuniteta a najviše u borbi protiv bolesti dišnog puta i alergije.
Velika hvala mladima HSS-a Donje Dubrave na novčanoj donaciji od 1.200,00 kuna. Hvala MUP-u RH na novčanoj donaciji za vježbe i doplatu ručnih ortoza.
Velika zahvala vlasniku Caffe bara gosp. Lovri Paliću u čijem se i lokalu održavao Humanitarni party za Anju koji je održan 10.03.2012.godine. Velika hvala nećaku Teo Toplovec na velikoj svestranoj pomoći oko same organizacije party-a. Velika hvala i sponzoru „Gušti“ u čijim smo suhomesnatim delicijama itekako uživali i naravno velika hvala svima Vama (rodbini, kumovima, susjedima, prijateljima, znancima i poznanicima) koji ste na bilo koji način sudjelovali u humanitarnom party-u.
Sakupljeni iznos te večeri je 4.000,00 kuna koji će se utrošiti u Anjine daljnje vježbe.
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Kap po kap za jedan mali slap", povodom kupnje invalidskog kreveta, ortopedskog madraca, invalidskih kolica te za daljnju rehabilitaciju nakon operacije :
Predsjedniku Humanitarne uduge "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Obitelji Cvek, Željki Furjan, Ivanu Pokupcu, Moniki Hamzić, Studentima za bolje sutra, Promotoru diskoteke Saloon gosp. Danijelu, svim blogerima, prijateljima, rodbini i svim dobrim ljudima koji su se uključili u ovu akciju na više načina;
Firmi PANON TRADE, DM-u, BERNARDA d.o.o. , 1. Slanoj sobi Zagreb (Snaga soli d.o.o.) , gosp. Hrvoju iz Bauerfinda;
Medijima koji su objavili priču o akciji (uredništvo bloga hr., dnevnik NOVE tv portal, portal Zagrebancija);
Svim ljudima koji su podržali akciju u grupi na facebook-u
Veliko HVALA Sari Draclin, njenim roditeljima, njezinom 2 razredu osnovne škole Samobor PO CELINE i njezinoj učiteljici Danieli Medved na novčanoj donaciji od 1.000,00 kuna za pomoć maloj Anji u njezinom daljnjem liječenju
Zahvaljujemo se Studiju za poboljšanje zdravlja Markt – Slana soba Hribarov prilaz 6a Zagreb na besplatnom tretmanu liječenja Haloterapijom – Slanom sobom kojeg je Anja dobila od vlasnika Studija.
Od srca zahvaljujemo DM-u na donaciji radnog stola u iznosu od 3.800,00 kuna
Velika hvala sudionicima humanitarne akcije "Darujmo Anji da nastavi živjeti", povodom kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra :
Predsjedniku HU "Hulp en liefde" iz Amstrdama gospodinu Hermanu Mariju
Predsjedniku HU "Pomoć i ljubav" iz Pule gospodinu Starčević Teofik
blogerima: maloj crnoj knjižici, enika36, missillusion,đus i svim ostalim blogerima koji su se uključili u ovu humanitarnu akciju na više naćina
medijima: Radio RVG (posebno hvala blogerici Mirjani Marković), Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Radio Antena, Plavi radio, portal NOVE TV, uredništvo bloga hr, Večernji list, 24sata a akciji su se i pridružile naše predivne dame Zagrebačke mažoretkinje
Tvrtki pavletić iz Rijeke, Sindikat policije Hrvatske, Zaklada policijske solidarnosti MUP-a RH
te svim ljudima dobre volje koji su nam pomogli u ovoj humanitarnoj akciji na više naćina.
Zahvaljujemo se uredništvu „NACIONALA“ ZG NEWS-u na pokretanju humanitarne akcije za malu Anju kao i svim čitateljima koji su sudjelovali u akciji prikupljanja novčanih sredstava za nastavak liječenja te kupnju potrebitih invalidskih pomagala za našu malu princezu Anju.
Hvala udruzi CPSA koja je dana 16.10.2008.organizirala humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju" gdje se tom prilikom sakupilo 5.470,00 kuna te jedno veliko hvala inicijatorici te humanitarne akcije blogerici desert rose.
Hvala sudionicima humanitarne akcije "Podarimo Anji osmjeh na lice":
Cvitanić Ani,
Bukovšak Maji,
Jelinić Ani,
Danijelu Ružić,
Štaudiner Željki,
Lidiji Pavić Rogošić,
Obitelji Horvat,
Obitelj Kovačević,
Obitelji Starječki,
Obitelji Topolovec,
Obitelji Kostanjevečki,
Obitelji Švaljek,
Svim djelatnicima Erste banke,
kao i svim ljudima koji su htjeli ostati anonimni.
Posebno jedno veliko hvala našim dragim prijateljima inače studentima, odnedavno i zaručnicima blogrerima Đusu i Deser rose, zatim dvjema nama dragim blogericama dvjema hrabrim obiteljima Sandri Župančić i Allison Varkaš, dragoj prijateljici blogerici Jadranki iz Međimurja te naravno za kraj, VELIKO HVALA na donaciji od 10.000,00 kuna gospodinu Hermanu Mariju predsjedniku Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amstrdama svim poznat kao bloger humanitarni niskozemac.
Takodjer veliko hvala i dolje navedenim koji nam svakodnevno pomažu i koji su nam pružili bezgraničnu pomoć:
Frizerski salon FLUID
Renault AUTO „KREŠO“ Krapina
Krapina šped d.o.o
Vodoopskrba - gosp. Vanja Vizentin
Arabeska kava
HDS Zagreb
PMB d.o.o
DARM d.o.o
CAFFE RESTAURANT LENUCI, Zrinjevac 15, Zagreb
CAFFE BAR "LA DOLCE VITA" Kloštarska 2 Zagreb
RADIO SAMOBOR 93,00MHZ
RADIO101
RADIO Antena
AKD d.o.o Savska 31
Z1 televizija
NOVA-tv
HTV
RTL
Trgovačko društvo KUHNE&NAGEL d.o.o.
Župa i župljani sv.Mihaela u Donjoj Dubravi Zagreb
Mladi HSS-a Donje Dubrave Zagreb
TIM KABEL d.o.o. Savska cesta 103 Sesvete
Policijska uprava zagrebačka
Interventna policija zagrebačka
Policijska postaja Korčula
Članovi NK Croatia iz Švedske :
Mario Klisanin, Irena Rasic, Joso Zorica, Mladen Glozinic, Nada i Branko Sankovic, Sime Fofic, Marko Verovic, Andjelko Milic, Ivica Dugandzic, Andrija Dujmovic, Ante Katinic, Stefan Brala, Djuro Anic, Marinko Juric, Stanko Boras, Ivek Trtic, Jure Bistric i Zoran Lovric.
Caritas iz Malme- katolička crkva, molitvena zajednica(Švedska)
Frizerski salon Har sax
HKSD Croatia Helsingborg
HD Croatia Varnamo
HKD HP plitvice
Hrvatska Katolička Misija Uppsala
Hrvatska Katolička Misija Malmo
Hrvatska Katolička Misija Vaggerydg
"Članovi Društva Napredak-Malmo" iz Švedske:
Mato,Dragica,Zdenka,Anto,Remzo,Lucija,Maca,Tomić Anda, Perić Jaga, Govzan I Ljubica.
"Članovi NK Croatia Malmo:
Irena Rašić, Mila vukojević, Ante Pavlan, Ana hrstić, meri Rašić, Marija Berg, Jana Nižić.
Obitelji iz Švedske:
Vidakovic Pepica i Anda, Franjic Anto i Mara, Franjic Nikola i Vesna, Parlov Rajko i Lada, Diko Predrag i Lidija, Colak Martin i Marina, Silic Toni i Tea, Bergman Roberto i Zorica, Antolovic Adam i Jasna, Mavkota Milan i Mirjana, Celan Anda, Raso Janja, Melija, Sakic Vesna, Sefovska Ajrija, Galic Dragan i Jozefa, Papac Ivica i Nada, Gavran Blasko i Zaklina, Hadia Mario i Sanja, Gavran Pero i Ruza, Sakic Sanja, Vujica Vinko i Rosa, Dogo Davor i Ivana, Miskovic Goran i Snjezana, Celan Josip i Jasna, Lisa, Goran Tomic, Gavran Branko i Kata, Nizic Mila, Livaja Boso i Iva, Vujica Alen i Marija, Sabanovc Reuf i Hajrija, Alilovic Zeljko i Karmela, Borozan Antoneta, Nagy Viktor i Karolina, Altarak Johana,
Anic Marko, Vidaković Bruno i Višnja, Mandić Slavko i Jela, Čelan Marinko i Marija, Marčić Milan i Blagga, Vidaković Željko i Maria, Predovan Branko i Željka, Ajsan, Šiklić Zoran i Angelika, Vranješ Viktorija, Šilić Mario i Željka, Marija Šola, Mikulić Niko i Milka, Knežević Željko i Martina, Franić Mladen i Katarina, Dragica, Adriana, Antunović, Vladimir Švenda, Mario Mikulić, Mirko Županić, Knezović Jelka, Vidaković Željko i Biljana, Golić Željka, Sadika, Sućur Jelica, Čolak Barica,Čumurđić Drago, Blažević Tomo, Tomac Pero, Maroš Mijo, Filipović Koja, Serdar Ilija, Đaković Olivera, Vidović Zdravko, Malnar Marica, Jurić Stipo, Stanić Ivica, Banć Božo, Bešlić Franjo, Stanić Stipo, rašić irena.
Obitelji iz Hrvatske
Obitelj Kostanjevečki Đuro
Obitelj Miklečić Stjepan
Obitelj Kovačević
Obitelj Kostanjevečki-Marinić
Obitelj Ferk, Janko i Štefica
Obitelj Ferk Ladislav
Obitelj Švaljek Josip
Obitelj Meić, Renata i Mario
Obitelj Kezerić
Obitelj Roso, Slavica i Ivan
Obitelj Pavković
Obitelj Pujić, Irena i Davor
Obitelj Lukenda
Gđa Marija Salić
Gđa Liliana Stanić
Obitelj Rebac
Obitelj Hegedić
Obitelj Šuti i Cvetko
obitelj Novosel
Obitelj Šerkinić
Obitelj Markulin Ljija i Zdravko
Obitelj Vugić-Sakal
Gđa Aleksandra Ivanković
Obitelj Varkaš iz Splita
Obitelj Župančić iz Zagreba
Obitelj Pošta iz Zagreba
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Delić
Obitelj Kovač
Obitelj Šakić
Obitelj Marić
Obitelj Stojanović
Gđa. Ljubica Morožin
Gosp. Miljenko Bezić
Gosp. Ivan Pokupec
Gosp. Lovro Palić
NK Dinamo Zagreb
ENCO & BAND
Dječja bolnica "Srebrnjak"
Obitelji iz Nizozemske, Australije, Njemačke, Austrije i Italije
Obitelj gosp.Marija Hermana
Obitelj gđe.Renate Kralj
Obitelj Tegledi - Bistrović
Obitelj Martić
Obitelj Tičinović
Obitelj Vuković
Anonimac (jedna mala švabica)
Obitelj Matanović i prijatelji
Nacional ZG NEWS
Vecernji list
Jutarnji List
24sata
Vijesnik
Z1-televizija
Nova-tv
sevac_jaku
choco
slatka žvakica
RTL televizija je dana 22.02.09. objavila prilog o našoj Anji u glavnim vjestima u 18 i 30h. kompletan prilog možete vidjeti na stranicama : www.rtl.hr/index.php?cmd=show_video&video_id=1907
Večernji list je dana 03.02.09. objavio završetak humanitarne akcjavascript:%20void(0);ije "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Večernji list je dana 16.01.09. popratio te objavio članak o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" u svrhu kupnje drenažnog prsluka Smart Vest i pulsnog oximetra
Nacional ZG NEWS je medijski popratio posjet Luke Vidovića maloj Anji
Nacional ZG NEWS je dana 12.11.08. pokrenuo humanitarnu akciju za pomoć našoj Anji
24 sata je dana 16.10.08. popratilo humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Večernji list je dana 16.10.08. popratio humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
24 sata je popratio humanitarni izlet u Puli
Jutarnji list:
24 sata
Vjesnik
Z1-televizija koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 17.03.2007 na vijestima u 18:05h
NOVA-tv koja je napravila prilog o Anji i emitirala ga 18.04.2007 na vijestima u 12h i 17h
RADIO 101 koji je napravio prilog o Anji u emisiji REZOLUCIJA i emitirao ga 17.04.2007 od 19 do 20h
RADIO ANTENA ZAGREB koja je objavljivala svakih sat vremena na zagrebačkim vjestima dana 16.10.08. humanitarnu akciju "Pancake & Cookie day za Anju"
Radio RVG, Radio Antena, Radio Trsat, Radio 057 Zadar, Plavi Radio, Portal NOVE Tv, uredništvo bloga hr koji su objavili priću o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti" koja je trajala od 12 do 20 sijećnja 2009 godine
HRT je dana 05.02.2009. u emisiji "Dobro jutro Hrvatska" objavila prilog o maloj Anji i o humanitarnoj akciji "Darujmo Anji da nastavi živjeti"
RTL televizija je dana 22.02.2009. u glavnim vjestima u 18 i 30h objavila prilog o našoj Anji
Blogeri zahvaljujući kojima smo došli i na naslovnicu Blog.hr-a
Xportal
Jutarnji List
HVALA JUTARNJEM LISTU
Javno.hr
24sata
Hvala svima koji su upoznali Anju i pisali o njoj, kao i onima koji će tek pisati...
1) Možeš uplatiti željeni iznos (prema svojim mogućnostima) na žiro-račun
Privredne banke HR4523400093111409540
čime ćeš pomoći Anjinom liječenju
Novčane iznose možete poslati i na adresu:
Anja Kostanjevečki
Ljdevita Posavskog 27 A
10360 Sesvete
CROATIA
2) Možeš objaviti post/članak o maloj Anji zajedno sa linkom na ovaj blog kako bi privukli što više ljudi i informirali javnost.
3) Možeš objaviti slijedeći banner sa linkom na Anjin blog i time iskazati svoju podršku u Anjinoj borbi za život.
O MALOJ ANJI
Dragi dobri ljudi!
Roditelji smo (mama Jasmina i tata Tomislav) djevojčice Anje Kostanjevečki stare devet godina, koja je od rođenja stopostotni invalid.
Naša malena djevojčica ima cerebralnu paralizu (oduzeta sva četiri ekstremiteta), boluje od epilepsije (oko 200 do 300 napad dnevno) i ima velike probleme sa dišnim putovima (u zadnje dvije godine preboljela je četiri upale pluća).
Naša djevojčica nije u stanju samostalno živjeti nego je 24 sata potpuno ovisna o nama te treba apsolutnu pomoć u svakoj situaciji (oblačenju, hranjenju, kupanju, sjedenju, vježanju, održavanju higijene i sl.).
Od prvog dana uključena je u sve terapijske tretmane, što preko HZZO-a što privat.
U proteklih devet godina konstantno je na anti epilepticima (zbog epilepsije) a velik broj anti epileptika ne pokriva HZZO već troškove snosimo mi sami roditelji.
Anja također koristi i velik broj invalidskih pomagala (invalidska stajalica, invalidsaka auto sjedalica, invalidska kolica, invalidsko pomagalo za kupanje i sli.) a koja tek četvrtinu pokriva HZZO a ostatak snosimo mi sami roditelji. Svako to pomagalo košta u rasponu od 5 do 20 tisuća kuna ovisi o proizvođaču i dobavljaču.
Prve četiri Anjine godine pokušali smo sami sve to financijski pokriti za što smo se morali dosta kreditno i zadužiti.
Kako Anja treba konstantnu pomoć a mi više nismo bili u financijskoj mogućnosti pružiti joj sve gore navedeno uz pomoć prijatelja Krešimira 03.01.2007 otvorili smo ovaj blog u nadi da će nam se javiti koja dobra duša koja bi nam pomogla, kako bi Anji pružili što kvalitetniji nastavak života.
U protekle godine našeg vođenja ovog bloga (našeg malog dnevnika) naišli smo na veliki odaziv dobrih ljudi koji su nam bili spremni pomoći.
Pa upravo zahvaljujući blogerima i ljudima dobre volje koji svraćaju na naš blog, našoj djevojčici vraćena je nada u bolje sutra.
Našoj djevojčici omogućena je financijska pomoć u daljnjem liječenju, kupnju invalidskih pomagala i potrebitih lijekova. U protekle godine vođenja ovog malog dnevnika uz spomenutu pomoć, blogeri su napravili i niz humanitarnih akcija za našu malu Anju iz kojeg izdvajamo : humanitarnu internet aukciju i humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ gdje se samo u roku devet dana sakupio potrebiti iznos od 60 tisuća kuna za kupnju drenažnog prsluka Smart Vest kako bi se Anji donekle smanjile poteškoće pri disanju.
Zahvaljujući ovom blogu a i ljudima koji nam konstantno pomažu za naš slučaj saznali su i brojni mediji koji su se i sami uključili u niz humanitarnih akcija za našu djevojčicu.
Što reći nego jedno veliko HVALA svim ljudima dobrog srca koji su nam na bilo koji naćin pomogli kao i jedno veliko HVALA onima koji će nam tek pomoći.
Nama će pomoć trebati i dalje i zato svaka Vaša novčana donacija ili pomoć u bilo kakvom obliku dobro će nam doći, kako bi našoj djevojčici pružili i dalje adekvatno liječenje.
Svima Vama koji nam pomognete na bilo koji način naša će Vam se mala Anja zahvaliti samo na jedan način a to je njezin USPJEH.
Jednu veliku dobrodošlicu na ovaj naš blog od srca Vam žele roditelji Anje Kostanjevečki!
< | siječanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |