Pregled posta

U kojem smjeru ide naš blog?

Božićno – novogodišnji blagdani su iza nas i većina građana danas započinje prvi radni tjedan u Novoj godini, no ima i onih koji ovih dana odlaze na zimovanje u razna zimovališta diljem Europe. Bilo kako bilo, onima koji počinju raditi, što manje rada a što više veselja u novoj radnoj godini a oni pak koji su otišli na zimovanje i tako si još malo produžili blagdane da se lijepo odmore i da napune baterije za ono što ih čeka u novoj radnoj godini.
Vama dragi naši dobri ljudi, koji ste eto ostali doma i komentirali naš prošli post u velikom broju jedno veliko Hvala. I mi se kao i većina od Vas slažemo sa Vašim komentarima vezano za zabranu pušenja na javnim mjestima kao i o 0,0 promila alkohola kao i to da prvo trebamo riješiti standard u našoj Državi a tek onda „ulizivati“ se Europskoj Uniji sa svim i svačim, jer sa divljanjem cijena a padom rasta plaća, možemo jedino ostati na ovoj razini gdje jesmo.
No ono o čemu ćemo danas pisati je zapravo odgovor na jedan komentar jednog anonimca ili anonimke na naš prošli post. O čemu se zapravo radi. Da ne bi ispalo „rekla-kazala“ citirat ćemo taj komentar od riječi do riječi koji ide ovako : „Ja“ (Čitam ovaj blog još od prvih postova i zaista Vam se divim kako uporno prolazite kroz sve to,ali kuda pobogu ide ovaj blog?Zašto su postovi o političkim strankama,zakonima o promilima i pušenju,te o Vladi i izborima duži od onih o maloj Anji?Ovo postaje blog Anjinih roditelja,a ne djevojčice kojoj je ovaj blog namjenjen.To je moje mišljenje.Nadam se da kužite.Ako Vam ponestaje ideja za post,bolje nemojte pisati,nego da pišete o stvarima koje nemaju veze s ovim blogom.)Naravno da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Također ni mi se ne mislimo nikome opravdavati za ono što pišemo na svojemu blogu no htjeli bi ipak neke stvari pojasniti.
Ovo je i dalje blog djevojčice male Anje koji vode njezini roditelji. Svrha otvaranja ovog bloga prije sad već skoro godinu dana bila je da se ljudi koji čitaju blog upoznaju sa 24 satnom borbom koju mi roditelji prolazimo sa našom teško bolesnom djevojčicom a usto ako se nađe koja dobra duša da nam pomogne još bolje. Također htjeli smo da se ljudi što više upoznaju na kakve sve prepreke tokom života i 24 satne borbe prolazimo mi roditelji koji imaju takvo dijete, dijete s posebnim potrebama, jer znajte da ovo što mi pišemo o našoj borbi prolaze jako puno roditelja sa takvom djecom, roditelji i djeca koja možda žive u Vašoj blizini i u Vašem okruženju samo što ih se ne primjećuje. Naše je mišljenje da se o svemu otvoreno treba pisati naravno u okvirima za što je i ovaj blog i namijenjen. Borba nije samo pisanje što je Anja tokom dana radila, jela, kad se je ustala, koliko je napada imala, koliko je puta vježbala i kad je otišla spavati. Borba nije samo kupovanje invalidskih pomagala, hodanje na terapije, kupovanje skupih lijekova, odlaska na operacije. Borba je to koju mi roditelji naše male Anje i svi roditelji sa djecom s posebnim potrebama prolaze kroz sve što se tiče našeg života.
Borba je to ako nam benzin poskupljuje, a mi smo vezani uz auto jer vozimo Anju na svakodnevne terapije, znači i tu odvajamo veliki novac. Auto treba isto tako registrirati i održavati a ni to nije mala stavka a bez auta smo kao goli i bosi. Ako nam poskupljuje kompletne komunalije i hrana, automatski ćemo imati manje za kupnju potrebitih lijekova.
Ako nam je standard jako loš kako da onda svom djetetu pružimo kompletnu potrebitu medicinsku njegu. To dijete raste, znači to dijete treba i oblačiti pa ako nam je standard jako loš kako da svom djetetu omogućimo obuću i odjeću. Zbog čega pišemo postove i o Vladi i o politici pa upravo zbog toga jer sve ima svojih dodirnih točaka. Zbog čega nitko od stranaka nije ni zucnuo o invalidima u svojim predizbornim kampanjama, zar su invalidi građani trećeg reda? Kada smo pisali o izgradnji Dinamovog stadiona istovremeno smo vukli paralelu da su se toliki novci do sad potrošili na to „ruglo“ a kad treba završiti sveučilišnu Bolnicu onda nema novaca, a ujedno od te bolnice svi bi imali koristi: Zbog čega smo pisali o zakonima, o novom Zakonu za status roditelja njegovatelja, kojeg je Vlada s toliko pompe najavljivala???O izborima, gdje se nitko nije sjetio invalida?Da dragi naši dobri ljudi, sve je to naša surova svakodnevnica kroz koju roditelj s djecom s posebnim potrebama prolazi.Oni koji nas od početka prate na našem blogu, znaju da smo uvijek pisali u okviru zdravlja a naravno da smo i vukli neke paralele kao bi ljudi koji nisu toliko upućeni znali o čemu pišemo. Mi ne pišemo o „Formuli 1“ mi pišemo kroz što sve mora roditelj s djetetom s posebnim potrebama prolaziti. Od uvreda i poniženja od toga da nas se svrstava u građane trećeg reda. Oni drugog reda su ostali građani Hrvatske, gdje se također krše njihova prava i dostojanstvo. E zato treba pisati i o Vladi i o politici i o zakonima koji se svakodnevno krše. Nije samo dosta pisati kao je sve lijepo i krasno već i o tome da se pokaže surova strana ovog našeg života. Opet ponavljamo, oni koji nas prate od početka, da smo mi pisali i o Humanitarnim akcijama, i o Humanitarnom izletu u Puli i o pravima roditelja, i o epilepsy, i o putopisnim reportažama, i o ljudima koji su nam pomogli, i nagradnim igrama,i o odlasku prvi put u vrtić, naravno najviše o zdravlju naše male princeze Anje. U svako trenutku ste znali što se sa Anjom događa.
Od odlaska na rehabilitaciju u Ljubljanu, humanitarne aukcije za Anju, odlaska na more, svaki odlazak kod doktora, odlazak na operaciju u Lovran, svaki odlazak u bolnicu pa sve do koliko epileptičnih napada ima svakodnevno. Sve smo to znali poduprijeti i sa slikicama samo kao bi Vam što jasnije približili našu svakodnevnicu. A naša svakodnevica je sve što nas okružuje. Naša svakodnevica je i dobra strana a bogme i ona loša.Htjeli smo Vam prikazati što jasniju sliku kroz što sve moramo prolaziti i kroz što sve prolaze roditelji s djecom s posebnim potrebama kako bi što više pomogli svom djetetu, djetetu koje je prije svega dijete, dijete koje ima pravo na život.
Ovo će i dalje biti dnevnik jedne teško bolesne djevojčice koju vode njezini roditelji i dalje će se pisati sve što je vezano oko naše svakodnevne borbe upravo zato da ako poživimo da jednog dana naš mali anđeo pročita kroz što su sve njezini roditelji prolazili, kako bi joj koliko toliko omogućili da živi poput ostale zdrave djece.
I dalje ćemo pisati sve što ima dodirnih točaka u vezi sa nama i našom malom Anjom, kao i sve što nas tišti i kroz sve što prolazimo u 24 satnoj borbi za ozdravljenje naše male Anje.
Vama dragi naši dobri ljudi, još jednom velika hvala na silnoj podršci koju nam pružate što materijalno što novčano a što lijepom riječju podrške i nadamo se da će te nas istim žarom i dalje pratiti kao što ste nas pratili i do sad.
Veliki pozdrav i velika pusa svima Vama od neumornog tria!



Post je objavljen 07.01.2008. u 08:00 sati.