Marketing
Sjever kontra juga ili jug kontra sjevera
Nekad davno (mi stariji se toga sjećamo) pjevalo se : „Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska sa njima se ponosi čitava Hrvatska“! U novije doba u modi su pjesme : „Ubi, ubi tovara ; Ubi, ubi purgera; Ništa kontra Splita, Uvijek kontra Splita; Kako će te na more itd, itd“!
Još ne tako davno uz rame uz rame na prvoj liniji bojišnice stajali su jedan uz drugog i prugeri i dalmatinci i ličani i slavonci i zagorci i podravci i istrani……I sam tata Tomislav sudionik Domovinskog rata, rođeni Zagrepčanin borio se rame uz rame sa dalmatincima na južnom bojištu. A danas, samo desetak godina kasnije, ljudi se boje sa zagrebačkim tablicama ići na more a ljudi sa splitskim tablicama u Zagreb jer se boje da im netko ne porazbija ono do čega su teškom mukom došli. U jednom od naših prijašnjih postova pisali smo o jednom „čovjeku“iz Njemačke koji slovi kao čovjek koji voli pomoći ljudima iz Hrvatske. I kada smo konačno uspjeli doći do tog „čovjeka“ i zatražiti pomoć za našu Anju uslijedio je veliki šok. U početku sve divno krasno no u jednom trenutku nas je zapitao : „Vi niste iz Dalmacije? Na što smo mi odgovorili ne, mi smo iz Zagreba, najednom je taj „čovjek“okrenuo priču kao nisu više vremena za pomaganje i ovdje se teško živi, ne znam da li Vam mogu pomoći itd,itd“!
Također u jednim od prijašnjih posteva pisali smo Vam kad je Anja završila na hitnoj u Šibeniku dok smo bili na moru, što smo sve tamo doživjeli. Kako nam je jedan doktor rekao da što mi hoćemo „purgeri“ što se stalno nešto bunimo i tome slično.
Zašto Vam sve to govorimo.Pa upravo gledajući na HRT-u u nedjelju sraz Dinama i Hajduka na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske bili smo svjedoci masovne tučnjave igraća obiju ekipa.
Dakle sva ona negativna energija sa tribina gle „čuda“ preselila se na sportaše.
Sportaše koji bi djeci trebali biti neki uzor i primjer. Očito da su i sportaši pali pod utjecaj loše politike. Naravno da je u ponedjeljak top tema svih medija bila masovna tučnjava igraća Dinama i Hajduka. A čemu sve to. Zbog čega je nastala tolika mržnja. Sportski je imati pravi rivalitet ali mržnja to nam nikako ne ide u glavu.
I umjesto da sad kad imamo svoju Državu da se okrenemo boljitku Lijepe naše, mi sijemo mržnju jedni prema drugima. Umjesto da su u medijima top teme reforma školstva, reforma zdravstva, kako pokrenuti Hrvatsku da konačno stane na vlastite noge, u medijima su top teme ubojstva, silovanja, sraz „sjevera“ i „juga“ i tome slično.
Točku na „I“ je stavio i gospodin Mamić koji je…mater Ivankoviču treneru NK Dinama.
Gospodin Mamić koji svojim javnim istupima ponekad prelazi granice abnormale.
Ne nisu mediji krivi što je to top tema a ne nešto drugo jer to je danas upravo to, to je top tema, to je surova stvarnost ove Lijepe naše.
Krivci smo zapravo „mi“. „Mi“ koji umjesto da se sjedinimo i da se trgnemo iz ove latrgije, mi sve više i više tonemo u svom „primitivizmu“.
Ma kakva Europa,daleko smo "mi" od nje, "mi" smo i dalje u teškom Balkanizmu.
"Mi" umjesto da jedni drugima pomažemo, "mi" prvo pitamo od kud si i što si pa tek onda pomognemo. Stvarno jadno i bijedno.
I kao što kaže ona pjesma : „Malo nas je al nas ima…..“ potpomognuta onim starim dobrim vicem : „Dva Hrvata – Četiri stranke“!
Svima veliki pozdrav 
od Vašeg neumornog tria!
Post je objavljen 15.01.2008. u 08:00 sati.