UVOD U CEREBRALNU PARALIZU
Koliko uopće znamo o pojmu CEREBRALNE PARALIZE. U sljedeća dva posta, pokušat ćemo Vam bar malo približiti taj pojam iako se o cerebralnoj paralizi može govoriti danima, mjesecima pa i godinama, jer i sama definicija i dijagnoza cerebralne paralize još uvijek je pojam i predmet mnogih diskusija i rasprava.
Cerebralna paraliza može se definirati kao grupa poremećaja pokreta i položaja uzrokovana defektom ili oštećenjem nezrelog mozga. Pojam "cerebralna" odnosi se na mozak, a "paraliza" na poremećaj pokreta i položaja. Predlaže se i novi naziv za cerebralnu paralizu, "centralni motorni deficit", vjerujući da je to bolje razumljiv termin.
UZROCI CEREBRALNE PARALIZE I ČIMBENIK DA ĆE DJETE IMATI CEREBRALNU PARALIZU
Uzroci cerebralne paralize i čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da će dijete imati cerebralnu paralizu dijele se na:
1. prenatalne (od začeća do poroda)
2. perinatalne (kratko vrijeme iza poroda i jedan tjedan poslije poroda)
3. postnatalne (poslije prvog tjedna iza poroda).
1. Prenatalni uzroci:
- familijarne forme cerebralne paralize
- definirani prenatalni sindromi
- kromosomske abnormalnosti
- dokazane kongenitalne infekcije (toksoplazmoza, rubeola, citomegalovirus, herpes)
- cerebralne anomalije (uključujući neodređenu primarnu mikrocefaliju i fetalni hidrocefalus)
- manjak kisika
- alkohol ili lijekovi upotrebljavani za vrijeme trudnoće
2. Perinatalni uzroci:
- moždano krvarenje u unutarnje prostore mozga i/ili u moždano tkivo
- periventrikularna encefalomalacija - oštećenje moždanog tkiva lokaliziranog oko ventrikula (prostor s likvorskom tekućinom) uzrokovana manjkom kisika ili problemima s protokom krvi
- potvrđeni edem mozga ili evidentnost neonatalnog šoka, npr. potreba za oživljavanjem
- niski Apgar ili niski pH, mehanička ventilacija više od sedam dana ili komplicirana pneumotoraksom
- neonatalni meningitis
- neonatalne konvulzije
- teška žutica, vrlo niski nivo glukoze ili drugi metabolički poremećaji
3. Postnatalni uzroci:
- trauma mozga
- infekcije
- vaskularni problemi
- neoplazme
- manjak kisika
ZNAKOVI KOJI POBUĐUJU SUMNJU NA CEREBRALNU PARALIZU
Kada dijete ima oštećenje mozga, onda će različiti simptomi i znakovi voditi roditelje da posumnjaju da nešto nije i redu. Neki od tih simptoma i znakova su:
- slaba kontrola glave poslije dobi od tri mjeseca
- prekomjerna napetost ili mlohavost mišića
- nesposobnost sjedenja bez potpore od 8 mjeseca
- upotreba samo jedne strane tijela
- poteškoće hranjenja
- jaka iritabilnost
- odsutnost osmjeha.
OŠTEĆENJA
Oštećenja se kategoriziraju kao primarna, sekundarna te ortopedska oštećenja.
Primarna
- konvulzije i epileprija, problemi u ponašanju, mentalna retardacija, oštećenje vida, poteškoća učenja, gubitak sluha, poremećaj pažnje, oštećenje govora, hydrocephalus, poteškoće gutanja.
Sekundarna
- poremećaj rasta, poremećaj spavanja, poremećaj ishrane, opstrukcija gornjih dišnih puteva, aspiracionu pneumoniju, komunikacijski poremećaj, gastroezofagealni refluks, raspadanje zubi i bolesti desni, učestale frakture, problemi kontrole mokrenja, slinjenje.
Ortopedski problemi
- dislokacije kukova, kontrakture zglobova, nesklad u duljini nogu, scoliosis.
DIJAGNOZA CEREBRALNE PARALIZE
Razlikuju se tri osnovna oblika cerebralne paralize: spastična, ekstrapiramidna i mješani oblik.
Prema klasifikaciji obliku to izgleda ovako :
- spastični oblici, ekstrapiramidni oblici (ataksija, atetoza,distonija), miješani oblici
Prema topografskom obliku :
- Quadriplegija-zahvaćena su sva četiri ekstremiteta
- Diplegija-zahvaćena sva četiri ekstrimiteta ali ruke nešto manje
- Triplegija-zahvaćena su tri ekstremiteta
- Paraplegia-zahvaćene su obje noge
- Hemiplegija-zahvaćena jedna polovica tijela
- Monoplegija-zahvaćen je jedan ekstremitet
Konačnu dijagnozu cerebralne paralize postavlja neuropedijatar ili fizijatar.
TRETMAN
Budući da nema dva ista djeteta s cerebralnom paralizom potreban je individualni program tretmana. Fizikalni terapeut, radni terapeut i govorni terapeut nastojat će poboljšati djetetov posturalni tonus, pokrete i govor. Učinkovitost fizikalnog tretmana ovisi o težini oštećenja mozga i o postojanju drugih oštećenja, kao što su malformacije i defekti osjetila, epilepsija i drugo, te o samom tretmanu, tj. vrijeme kad je započet, koliko je ciljan i kakvim se intenzitetom provodi.
ULOGA RODITELJA
Roditelji moraju prihvatiti svoje dijete kao osobu kojoj se dogodilo da ima cerebralnu paralizu, a ne kao cerebralno paralizirano dijete. Najvažniji terapeuti u tretmanu djeteta su roditelji. Naj bitnije od svega da roditelji znaju : svako dijete je jedinstvena osoba, sva djeca mogu kontinuirano učiti, što ranije početi s radom djeteta to će za njega biti bolje.
PSIHOLOŠKA PROCJENA
Potrebno je učiniti ranu psihološku procjenu da bi se utvrdila razvijenost pojedinih sposobnosti te postojanje vrste i stupnja pojedinih deficita. Procjenjuju se opće intelektualne sposobnosti, perciptivne sposobnosti, kooperativnost, ponašanje u ispitnoj situaciji.
Svakako treba roditeljima objasniti koji su problemi uočeni i kako mkogu pomoći pri njihovom rješavanju.
PSIHOLOŠKA POTPORA OBITELJI S CEREBRALNOM PARALIZOM
Rođenje djeteta s tjelesnim ili psihičkim oštećenjem jest gubitak zdravlja i mogućnosti za razvoj. To je velika trauma i za dijete, roditelje i obitelj, koja se osjeća ugroženom.
Roditelji imaju važan utjecaj na razvoj djeteta i važno je kako reagiraju u ovoj traumatičnoj situaciji. Nakon početnog šoka, kod roditelja se javlja niz reakcija :
- depresija, agresija, povlačenje u sebe, samoća, krivica za nastalo stanje, sram djeteta, samooptuživanje, prebacivanje krivice na drugog, odbijanje djeteta, razočaranje i slično.
Bitno je da roditelj što prije izađe iz sveg toga, da potraži psihičku pomoć. Da uključi obitelj i okolinu u svoj život a sve kako bi olakšao svoje i djetetovo stanje.
KAKO JE BITI RODITELJ DJETETA SA CEREBRALNOM PARALIZOM
Svaki roditelj koji se nažalost suoči sa ovim problemom mora u istom trenutku biti i psiholog, odgajatelj, pedagog, terapeut, doktor a prije svega roditelj.
24 satna borba je naporna, stresna i teška. Na putu u toj borbi nisu posute ruže već konstantna borba, raznorazna podmetanja i slično.
O ovoj temi bi se moglo raspravljati satima a najbolji smo Vam primjer mi koji konstantno pišemo na našem blogu pa ste upoznati kroz što sve prolazimo u ovom našem surovom životu.
RODITELJI I DIJETE U TERAPEUTSKOM TIMU
Zadaća fizioterapeuta kao i ostalih terapeuta je izrada kvalitetnog programa terapije, prepoznavanje djetetovih razvojnih potencijala i rad na njima, prepoznavanja zapreka i njihovo educiranje, a ne orijentiranje na deficite.
Edukacija roditelja za provođenje fizioterapije, motiviranje, stvaranje povjerenja i osjećaja uspjeha, jačanje roditeljske kompetencije.
Obitelj je primarna životna sredina, a roditelji su stručnjaci za svoje dijete te nose veliku odgovornost. Oni su ti koji znaju komunicirati i s najteže ometenim djetetom u razvoju, koji mu olakšavaju pokretanje, potiču učenje i dobro znaju što je dobro za njihovo dijete.
Roditelji su ti koji svojem djetetu postavljaju i čine životno okruženje i emocionalnu sigurnu atmosferu djetetu i tako potiču razvojne potencijale djeteta.
Da se dijete može razviti kao samosvjesno i životno radosno dijete, treba iza sebe imati roditelje koji će ga poduprijeti i otvoriti mu put ka sretnijem i ispunjenijem životu.
Ili kako bi rekao Csillo Morals : „Ova djeca su Božja djeca, oni sami znaju put svog razvoja, a na nama svima je da ga prepoznamo i pomognemo im u tome“.
Ovom pod temom bi za danas završili a ujedno je to i uvod za slijedeći post kada ćemo govoriti s kojim se vježbama, programima, edukacijskim rehabilitacijskim pristupima, pristupa samoj cerebralnoj paralizi.
Ugodan početak novog radnog tjedna želi Vam Vaš trio!
P.S. Unatoč zgusnutom dnevnom rasporedu, mali borac je danas krenuo opet u vrtić, gdje će ići tri puta tjedno po četiri sata.
Post je objavljen 21.01.2008. u 08:00 sati.