Credits

design by shiza

base code: blogskins and < duckdz/ >

Arhiva.

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

oblačno je, hladno, provođeno u iščekivanju.
znam da sam nestrpljiva...

osjećate li se ikad kao da vas na tisuće očiju gleda, procjenjuje, kritizira? kao da vam se samom činjenicom da postojite prišiva neka krivnja daleka i nepoznata?

dosta filozofije.

imaš na čemu biti zahvalna.

tjedan koji će uslijediti bit će težak... jako...
majka mi ide negdje na dan dva...
a ja i seka ostajemo same s bracom... divno...
mali ima tri godine i nemam nikakvog pojma kako da se izborim s njegovim veličanstvom.

badžo se vraća... ines i čoky će doć... jučer sam ga opet raspizdila...

uffffffffffffffffff!!!

ne znam. ne znam. ne znam.

ovo je jako nepovezan post, znam...

nemam s kim pričat, jer je jedina osoba koja pozna i razumije sve moje teme jako jako jako daleko... u češkoj, da se razumimo...

ajme...

...ravno u savu...

još 3-4 dana...

a onda...

buđenje.

ZNAČE LI OVAKVI POSTOVI EVOLUCIJU ILI...???

morat ću napisat jedan prizemljeni...

kristalno mi je jasno...
za mene nema nade dok se ne razbudim.
oko mene su se počele slagati neke kockice, ali ja...
uh.

ma ne znam.

zbunjujem samu sebe.

ja sad idem iz ovih stopa da se bacim ravno u Savu... lol

imam katastravičnu glavobolju...
sanjam neke jako glupe svinjarije...
počinjem popuštati eksterijeru...
opet...

slagalica se ponovo slaže u neke čudne kombinacije, meni skoro-pa-neshvatljive...

opet otvaram prozor u umjetnost...
ali ovaj put...
ovaj put ću imati mjeru...

proljeće je još daleko...
čekam sunce...
jesen na moru je tako neshvatljiva...
fale mi boje...
one žarke, poletne...

danas sam saznala neke stvari o sebi...
i popravljam se...
zakrpavam neke ponovo otvorene procijepe...

moje se obrazovanje i dalje nastavlja zabrinjavajuće...
al dobro...
znam...

uskoro ću ih svo troje imati kraj sebe...

fale mi.

svijet propada,
više ne postojim ja,
ova četiri zida,
ovaj list,
sve blijedi,
vrijeme sve odnosi,
sve zamire...
zvijezde se gase,
a mi smo tek prah,
suze će se osušiti,
osmijesi izblijedjeti...

zato i ne tražim vječnost,
već samo ovaj trenutak,
u sigurnosti tvog naručja,
jer to je trenutno jedino mjesto
na kojem sam sretna...

VOLIM TE...

...ova pjesma o tebi koji si mi sve na svijetu...




...znam da si je več čuo, al jbg... druge ne mogu...

ponekad mi se čini kao da sanjam.
neki aspekti mog života čine se potpuno savršenima, kao da su dio nekog davnog zaborava.
moj život nije savršen. definitivno nije. ali postoje ljudi koji se svojski trude učiniti ga takvim, samo da bih ja bila sretna.
i na tome im hvala.
postoje trenuci kada se sve oko mene zamagli, pri sjećanju na davno minule rane, jer ti amaneti još su dio mene. tad sve dobre strane mog života kao da se izgube, i ne vidim ništa osim vlastitih tmurnih misli.
no, imam nekog tko će me izvući iz tog ponora. i kad znam da imam Njega, osvrnem se oko sebe i shvatim da imam Njih, Njih koji me vole i koji me čine sretnom.

prije točno godinu dana, na samom početku moje ne baš toliko slavne gimnazijske karijere, dogodila se tragedija koja je potresla cijelu gimnaziju i ovila je u crno.
umro je vedran. cijeli je život bio pred njim, i postavlja se samo jedno pitanje: ZAŠTO????
tih dana, kad smo saznali, u očima onih koji su ga poznavali i voljeli vidjela se bol i nevjerica. jedna mlada duša oduzeta je s naših hodnika i vidokruga, zauvijek...
bila je to njegova odluka. razbio je pješčani sat svog života, a u srcima ljudi koji su ga poznavali ostavio bol, ali i sjećanje na sve lijepo.
nisam ga poznavala, ali njegova me smrt potresla. toliko mlad i s toliko obećanja...
u toj godini prvi put sam se suočila sa smrću. počevši od njega, pa sve bliže i bliže meni...
možda će me netko smatrati licemjernom što pišem o nekome koga nisam poznavala, ali smatram da je svaki ljudski život vrijedan toga da mu iskažemo poštovanje.
i zato: veky, zauvijek ćeš ostati u srcima onih koji su te znali i voljeli, i u sjećanjima onih koje je tvoja smrt pogodila. tvoj duh nikad neće iščeznuti s ovog svijeta, i sigurna sam da ćeš i danas stajati uz nas na hodnicima gimnazije.

R.I.P.

nekim ljudima imam reći samo ovo:
jednog dana, ako se vaši malograđanski umovi sjete zapitati same sebe zašto su potratili svoje najbolje godine na pretvaranje da su nešto što nisu, i na osuđivanje originalnih pojedinaca koji se ne boje biti ono što zaista jesu, osjećat ćete samo kajanje i čežnju za nepovratno izgubljenom prošlošću.
smatrate da ste posebni, a zapravo se sami etiketirate i stavljate u okove današnjeg komercijalnog društva. shvaćam potrebu za poistovjećivanjem s drugima, ali uklapate se i nestajete u bespućima masovnih stereotipa. i ne, definitivno me nemate pravo odmjeravat kao da sam neki inferiorni arahnid i kao da bi me najrađe zgazili. hvala.

ja sebe smatram osobom vrijednom poštovanja, dobrom i suosjećajnom. istina, na dane sam iskompleksirana svojim fizičkim izgledom, jer se često uspoređujem s nekim osobama koje mi u biti nisu ni do koljena po osobnosti. smatram da sam vrijedna toga da me netko voli i prihvaća onakvu kakva želim biti.

jako mi je žao što sam izgubila kontakt s velikom većinom bivšeg razreda, ali u tom okruženju se nisam osjećala ugodno, pogotovo zato što se često od mene tražilo da se uklopim u neka meni nepoznata mjerila, mjerila koja jednostavno nisam mogla (ili to jednostavno nisam željela) povezati sa sobom. svome sadašnjem razredu želim duboko zahvaliti što me nisu odbacili i što me prihvaćaju, što me ne ponižavaju i što me poštuju.

ljudima koji me vole želim zahvaliti što me vole i što me ne pokušavaju promijeniti.
ljudima koji me ne vole želim zahvaliti što mi pomažu da popravim one stvari koje smatram manama.

hvala vam svima.

smatram da sam na jako ranom početku potrage za samoispunjenjem i svojski ću se truditi da uspijem u svojim ciljevima.
spoznaja da uz sebe imam ljude koji će me podržati cijelu stvar čini lakšom, a mene samu samopouzdanijom.

i dalje se ne smatram nekom predivnom ljepoticom. dapače, smatram se potpuno prosječnim bićem, ali to nije bitno. s vremena na vrijeme me uhvati neki manjak samopoštovanja, neko malodušje, upravo zbog tog fizičkog izgleda, ali tad shvatim da je to također jedan od okova propagande, i shvatim koliko me ljudi vole onakvu kakva jesam, zato jer uistinu jesam vrijedna respekta, unatoč svim mojim fizičkim nazovi-nedostatcima.

i da, nastavit ću s pisanjem svojih tema i potpuno nepovezanih postova, jer sam to jednostavno ja, moj kreativni nered i moja odluka.

moje je ime drukčija...
to sam ja, i neću prestati...

imam još vrimena za mali postić, a onda pravac gimnazija.
naravno, ni biologija ni kemija nisu naučene (je*emti prirodoslovne predmete!!! ).

malo me čudno raspoloženje hvata, evo vam jedan primjer iz moje zbirke versa...

u bespućima samoće
gubi se svaki trag
duše davno satkane
od zlatnog sjaja zvjezdanog.
kako li je moguće
da je sjaj izblijedio?
rana preduboka,
samo san ostaje,
nada i bolno, bolno sjećanje...
ostalo nestaje...

Ne postojim…
Samo predana ljubav,
Bez izlaza, bez spasa,
Ne znam tko sam ni zašto to nisam ja…

ova se pisma inače zove nestanak, al nekako je drukčije tumačim zadnjih dana...

ukratko, badžo će me ubit kad se vrati, ako ovo pročita...

samo ovo: Ines, Čoky, Badžo-FALITE MIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!

jučer san dobila 5 iz zadaćnice. i nisam bila zadovoljna.
zašto, pitate se?
jer sam se toliko unijela u pisanje tog sastava, a ona tuka od profesorice je ispravljala moje inverzije. INVERZIJE. jel to moguće?!?! ja sam uvik naginjala poeziji i ja jednostavno drukčije ne funkcioniram...
irena je imala razumijevanja za to!!!
plus tome, još je i čitala moj sastav, NAGLAS, i ka da to nije dovoljno grozno, naglašavala je potpuno krive stvari!
da znam, ne kužite zašto se tolko uzrujavam zbog ZADAĆNICE, al ja svoje pisanje shvaćam jako ozbiljno i nadasve osobno.
jbg.

i da, naravno, par slika...

da, da...
vaša jules je malo nako...

badžo sutra ide na exu... shitana... i takho...

jučer je bila crtaona... muzika, naravno, predobra: đubrivo i oprostible.
đubrivo je splitski punk band, najpoznatiji po svojem hitu "Vaša Kćerka". to je pjesma o jednoj jako dobroj curici, koja jako voli svoju mamu i tatu...
je k***c. to vam je priča o curi koja se bavi jednim jako unosnim hobijem. "...vaša kćerka je d***a, po njoj skaču stari i mladi..."
ugl, jako dobar band, dovoljno vrijedan da ostavite svoju curu da se smrzava ispred gorespomenute crtaone, čekajući vas i vašeg prijatelja s njegovom curom, nemajući pojma di ste ni šta radite; a vi lipo otiđete pit s đubrivom... a bar sad znamo da su prijateljski raspoloženi.

evo vam slika od luke s vokalom i bassistom đubriva...



...i badže s istim ljudima...



oprostible, svojersna predgrupa izvodila je obrade pjesama s.o.a.d.-a, kaiser chiefsa (), toola itd. također, jako kvalitetno sviranje. bili smo iznenađeni otkrićem da je bassist grupe oprostible bivši konobar naše najdraže pivnice toni, jakov. .proud.

sveukupan dojam odličan, unatoč činjenici da se baš nisam mogla koncentrirat na plesanje, jer sam tješila jednog lika... i držala mu kosu... itd...

i onda nakon onog smrzavanja, dođeš kući i ne možeš se prestat trest... lipo. baš lipo.

al aj dobro. ne ljutim se baš tolko. u biti sad ni ne mogu jer sutra badžo kreće u češku... pa bi mi posi bilo ža... cbc.

ajte ljudi idem ja.

.papap!

znam, znam...
nije me dugo bilo...
lol!!!!

evo vam puni izvještaj o sandrinom rođendanu...
oko 5 dođoh kod nje. muzika, sandra pere kosu, ja i petra išle pokupit maju. gosti polako pristizali, a ja uživah u muzici. onda smo gledale showtime i kommentišale... usput se naveliko prežderavajući grickalicama i bombonima. ja sam usputno prokrijumčarila 2 vodke (jedna je planula, a drugu smo poklonile na jedan drugi rođendan). onda smo išle van. smrzavale se. pojele nešto iz pekare (ja buhtlu, .proud). pa smo ošle ča kući. ja, anja i antea smo spavale kod sandre. kokice, nepogledani horror, smijanje, pričanje, smijanje, sprdanje, smijanje, prežderavanje sladoledom, sprdanje, smijanje... koje su to bile izjave...

eto.

ma bilo je tu još svašta, al slike će vam sve reći...











ovo su vam sandra i antea...



sandra, jura i anja...



sandra i jura...



jura, anja, sandra, ja i antea...



i za kraj, jurina majica... (on vam je gay inače )

i tak...

u subotu je opet crtaona...
đubrivo i oprostible...
puni izvještaj nakon koncerta...
ajde idem ja...

ajjjjjjjjjjjme meni, dobila san 3 iz matematike...

neki ljudi još uvijek odbijaju pričat sa mnom, pa me to malo spušta, al sve u svemu, život je suuuuuuuuuuuuuuuupeeeeeeeeeeeeer: imam super dečka, ocijene su sve bolje i bolje, najbolja prija me voli... seka je ok... ekipa nako...

i sutra je sandrina proslava rođendana.
jedva čekam!!!

i takho...


ma nemam uopće inspirejšn.

opet sam počela pisat. pisme. nevjerojatno kolko me to ispunjava. baš san heppi. teme su naravno meni svojstvene, i uglavnom se ispucavam (našla san novi ispušni ventil, .proud )
i opet sam počela pivat. param uši ljudima. baš sam nemilosrdna
ma sprdam se, aj ne pivam baš TOLKO loše... lol

i takho...

ma idem ja ča leć... ponoć i sedamnaest... sutra ću vam napisat veeeeeeeeeeeeeelki post o gimnaziji (bome oću), a prikosutra o sandrinom rođendanu.

ne da mi se stavljat slike...

weeeeeeeeeeeeeee!!!

pisala san test iz matematike. po drugi put. i to zbog toga što je cili razred dobia 11111111111 . a ja san dobila dva. DVA. DVA!!! i svejedno morala ponavljat... . cbc
al nema veze. volim ja tu školu, znate vi to???
danas se dogodila jedna nevjerojatno kozmičko-karmički-pozitivna stvar. namjera nam je bila picat zadnji sat, i to zbog ispitivanja. ali, prevladao je ovaj argument: da smo picali, svi bi dobili jedan+neopravdani (i tu jedinicu oš ne bi mogli ispravit), a ovako bi dobili samo jedan-koji bi mogli ispravit . i za kozmičku nagradu dobili smo to da NIJE ISPITIVALA!!! weeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!

no unatoč prekrasnim događanjima u mojoj prekrasnoj gimnaziji, dan baš i nije bio najbolji, i to zbog saznanja o zlobnosti nekih ljudi od kojih to nisam očekivala. definitivno ne. jednostavno ne mogu vjerovat. i to je to. a čak i nije bilo povezano sa mnom, već s jednom drugom osobom, ali toliko me potreslo, da nisam mogla funkcionirat. sve će bit u redu... mora...

al dobro. dosta o depresivnim stvarima.

u subotu imam birat tri događaja: koncert milaninog i nininog benda, sandrin rođendan i crtaona. ja sam izabrala ovo srednje, jer ja tu curicu volim.

evo vam par slika... ka uvik...

sidim na kompjuteru s ožiljkom od čika na obrazu (copyright by moja seka ). osjećam se haj, očito...
otkrila san novu pismu !!! podsjeća me na događanja zadnjih dana (pogotovo jučer... )...
i tako...

danas je 8. 10., i zato...
"...Now that you love me, I love myself, I never thought I would say that, I never thought there'd be YOU..."

ovo bi bija vrlo kratak post, da nema slika...










i tako...

recite mi da sam emovka, čisto me boli k****...

idem ja papap.

evo vam slika škole bez koje ne bi bilo ovakvih provoda:






majko Božja i kurt cobainovaaaaaaaaa, jučer je bilo super!!!

za vas koji ne znate, crtaona je prostorija unutar šibenske gimnazije transformirana u underground klub. učenici gimnazije su i organizatori koncerata alternativnih bendova tipa gore-navedenih.

jučer su dakle, svirali raspad i mentalni otpad. raspad je šibenski (ražinski) , a mentalni otpad splitski .
dojmovi vrlo dobri. doduše, raspad nije ostavio nikakav utisak, no to se može pripisati njihovoj mladosti i poprilično divljoj naravi. smatram da trebaju još prilično dugo vježbati.
s druge strane, mentalni otpad je savršen za takve i slične vrste provoda. stvarno sam uživala, pogotovo zbog činjenice da se nisu ograničili na sami punk, već je bilo svakakvih mikseva, tipa npr. reggae i ska-punk, što je izazvalo opće oduševljenje rulje i mene same. naravno, riječi su se jedva čule, ali to nije ni bilo toliko bitno.

mene ste mogli prepoznati po tome što sam jedina osoba tamo koja se usudila plesat sama.
tako možete i skužit da se stvrano zabavljam, plešem sama, skačem, divljam... SAMA. znam da zvuči čudno, al meni je to superrrrrrrrrrrrrr!!! zato mi je i dobro došlo badžino poganje.
ali, njegovo plesanje "bolesne ptice" nije bilo ugodno za gledaaaaaaat!!! majko mila, ne znam kako mu je to uopće palo na pamet. al dobro.

sve u svemu, meni je bilo odlično. stvarno sam uživala.

ajte, idem ja cha.

još jedna pričica (ova će bit kraća... valjda )

jednom ipak ne tako davno i ipak ne tako daleko, živješe jedna djevojka samoprozvana ledenom kraljicom, jer je stalno tvrdila da iše ništa ne osjeća, zbog gadnog prekida sa ljigavim princom od prištovitanije. on ju je ostavio zbog pozerske princeze od idiotoslavije, a kasnije i nju zbog neke tamo treće. al dobro, to je druga priča.
uglavnom, ledena je nakon ljigavca mijenjala muške kao čarape. tražeći utjehu u gaženju njihovih osjećaja, ostavljala ih je u prašini svojih marta.
zatim je pronašla utjehu u mini metalcu, no ispostavilo se da to nije bila ljubav, već samo privid, koji je sama stvorila jer je on bio prvi tukac koji ju je uspio utješiti. kasnije su (valjda) postali dobri prijatelji (valjda). krenula je dalje i nastavila se iživljavati kroz glazbu i izlaske, a jednom prilikom i na svojoj sestri (koja će ostati anonimna).
i tako je nastavila živjeti okružena krugom dobrih (i manje dobrih) prijatelja. uz svakodnevne izlaske i opuštanje u krugu svoje glazbeno nastrojene ekipe (čiji je dio bila i naša mala depresivka iz prošle pričice).
čudom msna ona je stvorila novu vezu sa svijetom i upoznala gospodina punk-je-melodiozniji-od-metala (u čemu se naravno, nije slagala s njim, cbc) i stvari su krenule nabolje. stvorila je neku vrstu pozitivnog prijateljstva s njim i više se nije bavila trivijalnim stvarima kao što su nove marte pozerske princeze (citiram: "koji k**** ona glumi ?! oskvrnula je presvetost doc martensa!!! na lomaču s njom!!!"). i to vam je jedna vrsta hepi enda. ja bi vam dala još neke detalje i par alternativnih krajeva, al mi fali autorizacija

pa vam evo par sličica:
















ajte idem ja... papap

Nick Cave & Kylie Minouge (jel vi to možete virovat?!)



They call me The Wild Rose
But my name was Elisa Day
Why they call me it I do not know
For my name was Elisa Day
From the first day I saw her I knew she was the one
She stared in my eyes and smiled
For her lips were the colour of the roses
That grew down the river, all bloody and wild
When he knocked on my door and entered the room
My trembling subsided in his sure embrace
He would be my first man, and with a careful hand
He wiped at the tears that ran down my face

On the second day I brought her a flower
She was more beautiful than any woman I'd seen
I said, "Do you know where the wild roses grow
So sweet and scarlet and free?"
On the second day he came with a single red rose
Said: "Will you give me your loss and your sorrow"
I nodded my head, as I lay on the bed
He said, "If I show you the roses, will you follow?"

On the third day he took me to the river
He showed me the roses and we kissed
And the last thing I heard was a muttered word
As he knelt (stood smiling) above me with a rock in his fist
On the last day I took her where the wild roses grow
And she lay on the bank, the wind light as a thief
And I kissed her goodbye, said, "All beauty must die"
And lent down and planted a rose between her teeth

Nick Cave je u tom duetu inzistirao da se Kyliein glas ne miksa, i zbog toga je skoro neprepoznatljiv. također, u spotu je njen izled uvelike drukčiji od njenog uobičajenog pop-slatkica imidža.

eto ga fino.
uživajte!

nismo imali zadnji sat, pa se ja našla s badžom.
dobila 3 iz zemljopisa
čoky opet ne zove.

sve je bilo ok. i onda san došla kući. i onda, bez ikakvog razloga, nije bilo ok. ma nemam pojma. ja san baš frik .
a kaj ćeš.

i upravo se ubijam slušajući pismu koja mi, svaki put kad je slušam, bez obzira na okolnosti događanja etc., uspije slomiti srce...

a to je...
Wicked Game

The world was on fire and no one could save me but you.
It's strange what desire will make foolish people do.
I never dreamed that I'd meet somebody like you.
And I never dreamed that I knew somebody like you.

No, I don't want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
No, I don't want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
With you. With you. (This world is only gonna break your heart)

What a wicked game to play, to make me feel this way.
What a wicked thing to do, to let me dream of you.
What a wicked thing to say, you never felt this way.
What a wicked thing to do, to make me dream of you and,

I want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
No, I want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
With you.

The world was on fire and no one could save me but you.
It's strange what desire will make foolish people do.
I never dreamed that I'd love somebody like you.
And I never dreamed that I'd lose somebody like you no,

No, I want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
No, I want to fall in love. (This world is only gonna break your heart)
With you. (This world is only gonna break your heart)
With you. (This world is only gonna break your heart)
No, I... (This world is only gonna break your heart)
(This world is only gonna break your heart)

Nobody loves no one...

katastravično, šta ja sebi radim... a jbg...

inside my shell I wait and bleed...

4 Non Blondes
WHAT `S UP?!?!?!

Twenty-five years and my life is still
Trying to get up the great big hill of hope
For a destination

I realized quickly when I knew I should
That the world was never this brotherhood of man
For whatever that means

And so I cry sometimes
When I'm lying in bed Just to get it all out
What's in my head
And I, I am feeling a little peculiar.

And so I wake in the morning
And I step outside
And I take a deep breath and I get real high
And I scream at the top of my lungs
What's going on?

And I say: HEY! yeah yeaaah, HEY yeah yea
I said hey, what's going on?

And I say: HEY! yeah yeaaah, HEY yeah yea
I said hey, what's going on?

ooh, ooh ooh

and I try, oh my god do I try
I try all the time, in these institutions

And I pray, oh my god do I pray
I pray every single day
For a revolution.

And so I cry sometimes
When I'm lying bed
Just to get it all out
What's in my head
And I, I am feeling a little peculiar
And so I wake in the morning
And I step outside
And I take a deep breath and I get real high
And I scream at the top of my lungs
What's going on?
And I say, hey hey hey hey
I said hey, what's going on?

Twenty-five years and my life is still
Trying to get up that great big hill of hope
for a destination...

ajte ljudeki by.