Credits

design by shiza

base code: blogskins and < duckdz/ >

Arhiva.

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

neke se jako čudne stvari dešavaju u zadnje vrijeme. ekstremno čudne. hiperekstremno čudne. uberhiperekstremno čudne. al dobro. to neće bit tema ovog posta.

ispričat ću vam jednu pričicu ...

jednom davno, u zemlji iza 567 gora i 567 mora živjela je jedna djevojka. zvala se depresivka. jako je voljela jednog dečka, nazovimo ga mini punker. on je radio u obližnjoj slastičarni, na odjelu muffina od jegulje. depresivka u početku nije uopće zamjećivala mini punkera, ali on je zamijetio nju. uskoro su se upoznali, no ona još uvijek nije bila zainteresirana. njegovi prijatelji iz harmonikaškog punk sastava u kojem je svirao savjetovali su mu što da napravi. slušajući samo svoje srce, a ne savjete određenih maloumnih harmonikaša koji su konzumirali mačju metvicu urolanu u novinski papir, on je postupio točno onako kako je trebao da bi osvojio njeno srce. kad su se napokon >ahm< bolje upoznavali, i kad mu je ona ispričala neka svoja turobna razmišljanja, on joj je dao par hvalevrijednih savjeta, koji su predstavljali pravu prekretnicu u njihovom uskoro-postojećem odnosu. ona je nakon tih istih hvalevrijednih savjeta ostala zapanjena dubokoumnošću razmišljanja našeg skromnog mini punkera. pogađate, depresivka se zaljubila.
no kada je napokon shvatila da joj počinje biti stalo do njega, depresivka se počela kolebati. prepala se vlastith osjećaja i toga da je on želi samo iskoristiti(što je, naravno, postojalo samo u njenoj glavi). zato mu je preko goluba pismonoše poslala poruku da zaboravi sve što se desilo između njih i da izbriše njenu adresu. on je teška srca to prihvatio, ali samo napola.
ubrzo nakon toga depresivki je bio rođendan, kojeg, naravno, nije slavila. i, na zaprepaštenje naše male junakinje, došla joj je poruka od mini punkera. on se potrudio saznati kada je njen rođendan i srdačno joj čestitati uz vlastoručni potpis ... punker (ove ... zato što je pravo ime bilo umrljano fekalijama goluba pismonoše-dakle, bilo je nečitljivo). ona, nanovo osvojena njegovim čarom, ponovno se našla s njim.
ali, nažalost, depresivkine sumnje u njega i u samu sebe ponovno su prevladale. ona ga je ponovno odbila i odgurnula od sebe.
iako je njen postupak bio poprilično ozbiljan, još je bilo nade za njih dvoje. to se otkrilo tako što bi baš svaki put kad bi depresivka (ili bilo tko iz njezinog društva, koji su i sami po sebi bili frikaši) svratila do slastičarne, mini punker izletio na vrata, iako umrljan brašnom, jajima i jeguljinim iznutricama, samo da bi vidio nju. kad ona njemu ne bi uzvratila pogled, on bi se razočarano vratio pravljenju muffina od jegulje u mračni kutak svog odjela.
to se još neko vrijeme nastavilo, a onda...

KRAJ JE ALTERNATIVAN:

1. verzija: ... se depresivka ohrabrila, prišla mu i razgovarala s njime nakon stoljeća i stoljeća gledanja. razgovarali su o tome u čemu je bio problem, i riješili sve što su imali. on je shvatio zašto ga je ona odbijala i sve joj oprostio. ona njemu također (iako se nije imalo šta opraštat). otada su skupa i ne razdvajaju se ni zbog jegulja. HEPI END!

2. verzija: ... je depresivka otišla na ekskurziju u španjolsku. ondje je nestala. nakon godina i godina izbivanja iz rodnog kraja, ona se vratila. sletila je na novoizgrađenu sletnicu kraj slastičarne u svojem privatnom avionu. kada je izašla, ugledala je svoju staru ljubav, mini punkera. promijenio se. njegova mini irokeza sada je bila sijeda. rekao joj je da već godinama svaki dan izlazi ispred slastičarne iako umrljan, brašnom, jajima,jeguljinim iznutricama, čekajući nju. ona mu je ispričala da je u španjolskoj postala uspješna, baveći se >ahm< najstarijim zanatom. no cijelo je vrijeme osjećala neku prazninu. i znala je što joj je falilo. on. tada su shvatili da se još uvijek vole. otad su skupa i ne razdvajaju se ni zbog jegulja. HEPI END!

3. verzija: ...se to tako nastavilo još dugo, dugo, dugo. ona se nikako nije mogla odlučiti da krene, a on ju je i dalje čekao. nakon određenog vremena, ona je, znajući da se neće maknuti s te točke, odustala. on je, vidjevši da je ona odustala, odustao i sam. krenuli su dalje sa svojim životima, ali i mini punker i depresivka su osjećali neku prazninu u sebi. i ne, to nije bilo zbog njegove oskudne plaće na odjelu muffina od jegulje ili njene nepostojeće plaće glumljenja ekipnog depresivca (dakle, i mini punker i depresivka su skapavali od gladi) već zato što je njemu falila ona, a njoj on. SED END!

koji će se kraj dogoditi, ovisi o našoj maloj depresivki...

ovo posvećujem jednoj curi koju puno puno volim.
ljudi koji trebaju shvatit ivu pričicu, će shvatit ovu pričicu.

ajte papa

sekusha mi proslijediše štafethicu. pa evo...

OPISI SE U PAR TOCAKA -

-trvdoglava
-temperamentna
-dobroćudna
-empatična
-lijena
-ukratko-ženski bik

PAR RECENICA O SEBI -

-jako komplicirana u smislu nagona za filozofiranjem i sličnih tvoievina
-previše se unosim u tuđe probleme
-volim pomagati drugima, ponekad i sebi na štetu
-ŽIVOTNI MOTO: art is life & life is art

ISTINA ILI LAZ-

-istina: uvijek izađe na vidjelo, pa zašto je izbjegavati (osim ako se radi o little white lies... )


MRZNJA ILI OPROST-

-oprost-meni nije u sistemu nekoga mrziti

SLADOLED ILI KOLAC-

-sladoled

MOTOR ILI AUTO-

-uf, teško. obožavam motore, al se ne bi usudila da me toljagom natjeravate

DISCO ILI KAFIC-

-i jedno i drugo, al pošto u ovom gradu nema disca, onda kafić... (nemojte me krivo shvatit, samo volim plesat )

NOGOMET ILI KOSARKA-

-a hm, anti-sportski talent na liniji...
al kad već moram-košarka-badžo je trenira

3 ZELJE OD ZLATNE RIBICE-

-da sve bude u redu s onima koje volim
-akademski uspjeh
-slobodu i sreću u budućnosti

STO TE PRVO PRIVUCE NA LJUDIMA-

-duhovitost, stav...

GDJE SE VIDIM U BUDUCNOSTI-

-na putovanju oko svijeta u kamperu

OSOBE BEZ KOJIH NE BIH MOGLA/MOGAO ZAMISLITI ZIVOT-

-sestra, brat, ekipuša, badžo, razred i cjelokupna gimnazijska postava, kolko god većinski nepoznata bila...

omotnicu molim...
...i štafetu dobivaaaaaaa...
... moja petrica-somuchuinlove.blog.hr

ajte papa

slika za kraj:

o komercijalnim i nekomercijalnim bendovima.

riječ "komercijalno" je poprimila negativne konotacije. kao prvo, bilo koji svjetski poznat bend mogao bi se nazvat komercijalnim, jer se sve na kraju svodi na novac. naravno, postoje izvođači koji uživaju u glazbi koju stvaraju, ali morate shvatit da je to u prvom redu način na koji zarađuju.
također postoje ljudi koji to rade zbog slave i isključivo zbog slave. oni jednostavno žele da ih mase obožavaju (i to vjerojatno ima veze s zanemarivanjem u djetinjstvu... ). tako da imate tri vrste komercijalnih bendova: one koji to rade zbog novca i slave, zbog novca i glazbe, te zbog novca i novca. bend koji svira da bi svirao svirat će i besplatno. dakle, to je to.
"komercijalno" je jednostavno krivo upotrebljena riječ. jedini način na koji bi se ja složila s tim negativnim prizvukom je stvaranje klišejizirane glazbe kopiranog zvuka i načina izvođenja. to su vam oni izvođači koji žele zaradu i popularnost. bez ikakvog užitka u glazbi, u čijem stvaranju vjerojatno i nemaju neki udio: ghostwritersi napisali pjesmu, glazbu skladao opet netko treći, a i glas je najvjerojatnije potpuno lažan (dakle, izmiksan).
zato ne serite da su neki bendovi prekomercijalni. prodali su se jedino oni koji mijenjaju svoj originalni stil zbog zarade. točka. kraj.

...a ništa za pričat.

danas smo pisali test iz zemljopisa. punih 25 pitanja, od kojih je riješeno, naravno samo 20. oblaci, klime, vode, padaline...

čekam čokya da me nazove...

pričam s ljudima na msnu...

slušam neku tamo pismu...

ne da mi se pisat...

ukratko, life is solidno

ako se sitin nečeg napisat ću.

evo vam moj frend bob za kraj...


aje bo.

jako jako jako duboka ovisnost, kod mene je dosegla razinu korištenja msn-ovskih izraza u svakodnevnom životu-npr. cbc ili .proud (to nekim ljudima izrazito ide na živce, al šta ćete... ).
badžina je teorija u biti ispravna-msn bi se trebao koristiti za stvari kao što su dogovori u zadnji čas ili interurbana komunikacija. ali...
jako je lako navući se na nešto tako zabavno, pogotovo kod ljudi kao što sam ja s jako malo samokontrole kad je riječ o kompjuteru, internetu i ostalim povezanim pojmovima.
znam, znam... ja sam vam i inače jako puknuta osoba .
da se vratimo na msn.
također, msn služi za upoznavanje novih ljudi, ali naravno pri tome treba imati u pričuvi i dozu opreza. tko zna kakvi sve prljavi umovi lutaju kuloarima msna... cbc...

da sumiramo-msn je ekstremno zarazna bolest, koju je jako teško suzbiti. narav tog virusa je većini današnje mladeži vrlo poznata, ali (osim samokontrole, koja baš i nije najjača strana današnje mladeži ) lijek nije još pronađen...

some people never learn...

...al moram pisat, žao mi je.

uglavnom, jako mi fali moj braco, i možda sam stvarno prenaglo reagirala, makar se cila ekipa slaže po tom pitanju.
braco, ja tebe volim, i nadam se da je sve ok, jer se opet ne javljaš.

ne namjeravam opet pisati o banalnim događanjima u mojoj jadnoj petnaestogodišnjoj egzistenciji, već krećem u nove pobjede jednog jezikolomca.
odlučila sam da ću prekinuti ovu monotoniju života. pokrenut ću se u nekom novom smjeru, kako u aktivnostima, tako i u smislu internalnog nadopunjavanja.
samo-nadograđivanje. yap.

eto, preumorna sam za traženje teme.
time to leave...

sheena je punk rokerica

puklo me jučer pa skidala pisme od ramonesa. very very very cooooooooool !!! (majfi, .proud )
badžo mi je u splitu na piru, a meni je cili dan tako loše da jedva mrdam. al sad mi je bolje i sad sam baš hepi .
i tak.
jučer smo bili kod milane, čisto ludlo... bilo je zakon! tribali smo gledat omen al jbg, bilo je prezabavno da bi se koncentrišali.
jedna mi osoba užasno fali, al toj osobi nije baš stalo do toga.
al dobro.
neću si kvarit raspoloženje...

what I like about you, you really know how to dance...

ajte ljudi

baš to.

samo oću reć da san ja najveća glupača na svijetu.

ajte bok.

eo me ljudi.
vidim da niko ne dolazi...
a taman stavila e-snips!
aj dobro.

uglavnom, danas sam u "nako" raspoloženju, zbog novih događanja u čokylandu i tak.

i sad da se malo o nečemu raspišem. ja vam inače volim pomagat drugima. jako. i neki me ljudi zbog toga cijene. jako. i ja njih cijenim. jako.
al s druge strane, neki me ljudi zbog toga počnu iskorištavat. jako. a ja to, ka svaka takva tuketina, ne vidim. i onda, kad to traje jako dugo, ja napokon skužim. i kaj se desi? ja vam lipo popričam s tom osobom i kažem joj da ako ne počne cijenit to šta mu/joj pomažem, može na to zaboravit. al ne. to se još neko vrime nastavi i onda dođe do potpunog zahlađenja odnosa.
al jbg. to tak ide.
i onda počnu priče o meni, kako sam ja ovakva i onakva i kako me se treba klonit šta više je moguće.
i to naravno, ljudi koji me se ne potrude upoznat, prihvate.
i tako.

i zato sam donijela odluku da više nikad niti riči progovorit o nekome koga ne poznam iz prve, prve, najprvije ruke. i kad ih upoznam, neću im ništa iza leđa (ljudi to meni predugo rade), nego ako imam šta reć-pravo u facu, pa pljunilo me, ne pljunilo. a ako neću da mi se to desi, jezik za zube i mučat.

i tako.

danas je malo vruće (ma vidi, a ja u dugim rukavima), svira letter to dana, ja se zamaram glupim stvarima i još glupljim ljudima, zaliha kokica će večeras netragom iščeznuti, čeka me brdo zadaće, a lik sa vijesti na drugom ima zlatno-žutu kravatu.

i da ja više ne bi tako nepovezano pričala, idem ča.

ajte by.

...malo čudno raspoloženje zadnjih par dana...

...zbog etiketiranja...







...zbog vlastite nemoći...



...zbog neke vrste soulsearchinga...









...i zbog neke općenite tuge...











...i onda neka nova nada...







...ne obazirite se puno...
...uvati me na dane...

Čoky, daj zovi više!

...`cause I know that you feel me somehow...

danas sam u malo boljem raspoloženju (a za to je zaslužan...)

paradoks: moja je sestra pozvana u Zadar na jedan rođendan, rođendan je od badžine najbolje prijateljice, badži to niko nije ni spominja, a moja majka oće da njih dvoje idu, i oće utrpat mene skupa s njima.
1. ja uopće nisam pozvana
2.badžu još uvik niko nije obavijestia
3.ako badžo ne ide, ne idem ni ja (jer curu ne poznam)
4.ako ja ne idem, ne ide ni Jela

i sad vi rješavajte tu situation!

jučer sam se malo prisjetila osnovne, šta me još više bacilo u neku vrstu blage depre.

i da više ne pričam o sebi...

...malo ću o big brotheru.

ja jednostavno ne razumijem taj show. za mene je to isprazno zatupljivanje, čisto promatranje nekih banalnih životnih funkcija, koje bi bilo puno ekonomičnije da si stavite fotelju u kuhinju i gledate mater i ćaću. naravno, početni koncept snalaženja sa hrpom ljudi koje ne poznajete, 100 (ili kolko već) dana konstantno zatvoreni, zapravo i nije loša ideja, ali to blijedi pod produciranjem komercijalistički nastrojenih osoba koje se prijavljuju. čista aspiracija za slavom. na kraju se sve ponovno svodi na ono što je u ovom svijetu postalo svakodnevnica: to je vrhunac naših beznačajnih potrošački nastrojenih života. NAPOMENA: ovo je samo subjektivno mišljenje, suprotno-mišljenici neka se ne ljute, jer i oni imaju pravo izražavati svoje mišljenje.

pozdrav!!!!!!!!!

napokon privikavanje na to da sam sada drugi razred.

u razredu, naravno, konstantno izbacivanje raznih baza, sama komedija, većinski copyright u vlasništvu flavije nažalost, s vanjske strane (starija ekipa) puno konfuzije i neodlučnosti, koja mene nepotrebno jako pogađa. ne volim takva događanja, al jbg, nisam ja kriva.
da sumiramo:
škola: osrednje
ljubav: i dalje cvjeta
razred:savršenstvo
vanjska ekipa: kako tko ( s jedne strane , a s druge )

sve u svemu, mi smo i dalje samo mravi u ovom kozmosu, Zemlja se i dalje okreće, a žutokljunac se još uvijek emitira.

ljudi, idem ja radit matematiku...
pozz svima!

(poruka čokyu: ako se ljutiš na mene, oprosti mi, možda sam bila malo pregruba. ali samo sam bila iskrena. ne znam šta da ti drugo kažem.)

... u čast Karla Ševerdije, Marka Stančića, Josipa Lučića, Ante, Ivice i Tomislava Crvelina, Marinka Kneževića, Hrvoja Strikomana, Gabriela Skočića, Ivana Marinovića i Dina Klarića...

R.I.P.

danas ležim kući bolesna (sjedim na kompu, točnije). ovo je nevjerojatno! drugi dan škole a mene već vata...

nemam pojma koji mi je dick, znam samo da me užasno bole sinusi i da jedva gledam. a ne pada mi napamet ić u doktora, jer iskreno prezirem
bolnice i doktore i lijekove i ostatak medicinski poveanih pojmova. mislin meni je to glupo jer me uvik prođe bez lijekova i ičeg takvog, ali naravno, moja majka za to nema razumijevanja...
... i ustrajno inzistira da ja idem u doktora...
E BOME NEĆU!!!




hehehe...

ajte ljudi by!


pozz čokcu koji očito nema love na mobu...
i milani koja se preksutra vraća s exe...
i badži koji će doć nakon škole...
i ostalima...
i razredu...

e sad stvarno by!!!!

Open Your Eyes

Hide your face forever
dream and search forever

Have you ever been for sale ?
when your isms get smart
oh so selfish and mindless
with that comment in your eye

Do you think that you are hard ?
really harder than the other
man you're acting cold
if you are not in charge

Don't split your mentality
without thinking twice
your voice has got no reason
now is the time to face your lies

Open your eyes, open your mind
proud like a god don't pretend to be blind
trapped in yourself, break out instead
beat the machine that works in your head

Will you offer me some tricks
if I ever need them
would you go into that room
if I call 'em

Do you think that you are better
really better than the rest
realize there's a problem
I know that you can give your best

Have you ever had a dream?
or is life just a trip?
a trip without chances
a chance to grow up quick

Open your eyes, open your mind ...

Hide your face forever
dream and search forever
night and night you feel nothing
there's no way outside of my land

Open your eyes, open your mind ...

Grunge Angel at bigoo.ws

u čast poginulim vatrogascima.

vaši su životi ugašeni u trenutku najvećeg sjaja, greškom ili namjerno, ne zna se... besmisleno, tužno i nadasve nepotrebno, platili ste ogromnu cijenu za nešto što se lako moglo spriječiti.
"ovakav ishod nismo očekivali. oprostite nam trebali smo znati." ali prekasno je.
sva vaša sućut i kajanje neće ih vratiti. možda su otišli na bolje mjesto, negdje gdje će kao zauvijek mladi čekati da im se pridružimo, da se maknemo iz ovog zemaljskog kaosa tragedije i boli. ne prođe ni dan da ovo mjesto, nama tako važno, a kozmički beznačajno, ne pogodi tragedija, s manje ili više odjeka.
ovo je bilo potpuno besmisleno. heroizam je očito precijenjen. ovaj događaj ne predstavlja čast, samo bol.

iskrena sućut obitelji i prijateljima poginulih.