neke se jako čudne stvari dešavaju u zadnje vrijeme. ekstremno čudne. hiperekstremno čudne. uberhiperekstremno čudne. al dobro. to neće bit tema ovog posta.

ispričat ću vam jednu pričicu ...

jednom davno, u zemlji iza 567 gora i 567 mora živjela je jedna djevojka. zvala se depresivka. jako je voljela jednog dečka, nazovimo ga mini punker. on je radio u obližnjoj slastičarni, na odjelu muffina od jegulje. depresivka u početku nije uopće zamjećivala mini punkera, ali on je zamijetio nju. uskoro su se upoznali, no ona još uvijek nije bila zainteresirana. njegovi prijatelji iz harmonikaškog punk sastava u kojem je svirao savjetovali su mu što da napravi. slušajući samo svoje srce, a ne savjete određenih maloumnih harmonikaša koji su konzumirali mačju metvicu urolanu u novinski papir, on je postupio točno onako kako je trebao da bi osvojio njeno srce. kad su se napokon >ahm< bolje upoznavali, i kad mu je ona ispričala neka svoja turobna razmišljanja, on joj je dao par hvalevrijednih savjeta, koji su predstavljali pravu prekretnicu u njihovom uskoro-postojećem odnosu. ona je nakon tih istih hvalevrijednih savjeta ostala zapanjena dubokoumnošću razmišljanja našeg skromnog mini punkera. pogađate, depresivka se zaljubila.
no kada je napokon shvatila da joj počinje biti stalo do njega, depresivka se počela kolebati. prepala se vlastith osjećaja i toga da je on želi samo iskoristiti(što je, naravno, postojalo samo u njenoj glavi). zato mu je preko goluba pismonoše poslala poruku da zaboravi sve što se desilo između njih i da izbriše njenu adresu. on je teška srca to prihvatio, ali samo napola.
ubrzo nakon toga depresivki je bio rođendan, kojeg, naravno, nije slavila. i, na zaprepaštenje naše male junakinje, došla joj je poruka od mini punkera. on se potrudio saznati kada je njen rođendan i srdačno joj čestitati uz vlastoručni potpis ... punker (ove ... zato što je pravo ime bilo umrljano fekalijama goluba pismonoše-dakle, bilo je nečitljivo). ona, nanovo osvojena njegovim čarom, ponovno se našla s njim.
ali, nažalost, depresivkine sumnje u njega i u samu sebe ponovno su prevladale. ona ga je ponovno odbila i odgurnula od sebe.
iako je njen postupak bio poprilično ozbiljan, još je bilo nade za njih dvoje. to se otkrilo tako što bi baš svaki put kad bi depresivka (ili bilo tko iz njezinog društva, koji su i sami po sebi bili frikaši) svratila do slastičarne, mini punker izletio na vrata, iako umrljan brašnom, jajima i jeguljinim iznutricama, samo da bi vidio nju. kad ona njemu ne bi uzvratila pogled, on bi se razočarano vratio pravljenju muffina od jegulje u mračni kutak svog odjela.
to se još neko vrijeme nastavilo, a onda...

KRAJ JE ALTERNATIVAN:

1. verzija: ... se depresivka ohrabrila, prišla mu i razgovarala s njime nakon stoljeća i stoljeća gledanja. razgovarali su o tome u čemu je bio problem, i riješili sve što su imali. on je shvatio zašto ga je ona odbijala i sve joj oprostio. ona njemu također (iako se nije imalo šta opraštat). otada su skupa i ne razdvajaju se ni zbog jegulja. HEPI END!

2. verzija: ... je depresivka otišla na ekskurziju u španjolsku. ondje je nestala. nakon godina i godina izbivanja iz rodnog kraja, ona se vratila. sletila je na novoizgrađenu sletnicu kraj slastičarne u svojem privatnom avionu. kada je izašla, ugledala je svoju staru ljubav, mini punkera. promijenio se. njegova mini irokeza sada je bila sijeda. rekao joj je da već godinama svaki dan izlazi ispred slastičarne iako umrljan, brašnom, jajima,jeguljinim iznutricama, čekajući nju. ona mu je ispričala da je u španjolskoj postala uspješna, baveći se >ahm< najstarijim zanatom. no cijelo je vrijeme osjećala neku prazninu. i znala je što joj je falilo. on. tada su shvatili da se još uvijek vole. otad su skupa i ne razdvajaju se ni zbog jegulja. HEPI END!

3. verzija: ...se to tako nastavilo još dugo, dugo, dugo. ona se nikako nije mogla odlučiti da krene, a on ju je i dalje čekao. nakon određenog vremena, ona je, znajući da se neće maknuti s te točke, odustala. on je, vidjevši da je ona odustala, odustao i sam. krenuli su dalje sa svojim životima, ali i mini punker i depresivka su osjećali neku prazninu u sebi. i ne, to nije bilo zbog njegove oskudne plaće na odjelu muffina od jegulje ili njene nepostojeće plaće glumljenja ekipnog depresivca (dakle, i mini punker i depresivka su skapavali od gladi) već zato što je njemu falila ona, a njoj on. SED END!

koji će se kraj dogoditi, ovisi o našoj maloj depresivki...

ovo posvećujem jednoj curi koju puno puno volim.
ljudi koji trebaju shvatit ivu pričicu, će shvatit ovu pričicu.

ajte papa

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.