Marketing
and I`d give up forever to touch you...
...`cause I know that you feel me somehow...
danas sam u malo boljem raspoloženju (a za to je zaslužan...
)
paradoks: moja je sestra pozvana u Zadar na jedan rođendan, rođendan je od badžine najbolje prijateljice, badži to niko nije ni spominja, a moja majka oće da njih dvoje idu, i oće utrpat mene skupa s njima. 
1. ja uopće nisam pozvana
2.badžu još uvik niko nije obavijestia
3.ako badžo ne ide, ne idem ni ja (jer curu ne poznam)
4.ako ja ne idem, ne ide ni Jela
i sad vi rješavajte tu situation! 
jučer sam se malo prisjetila osnovne, šta me još više bacilo u neku vrstu blage depre.
i da više ne pričam o sebi...
...malo ću o big brotheru. 
ja jednostavno ne razumijem taj show. za mene je to isprazno zatupljivanje, čisto promatranje nekih banalnih životnih funkcija, koje bi bilo puno ekonomičnije da si stavite fotelju u kuhinju i gledate mater i ćaću. naravno, početni koncept snalaženja sa hrpom ljudi koje ne poznajete, 100 (ili kolko već) dana konstantno zatvoreni, zapravo i nije loša ideja, ali to blijedi pod produciranjem komercijalistički nastrojenih osoba koje se prijavljuju. čista aspiracija za slavom. na kraju se sve ponovno svodi na ono što je u ovom svijetu postalo svakodnevnica: to je vrhunac naših beznačajnih potrošački nastrojenih života. NAPOMENA: ovo je samo subjektivno mišljenje, suprotno-mišljenici neka se ne ljute, jer i oni imaju pravo izražavati svoje mišljenje.
pozdrav!!!!!!!!!
Post je objavljen 13.09.2007. u 09:55 sati.